Autor: Urban Bolta
Mjesto: Cvetličarna / Ljubljana / Slovenija
Datum intervjua: 22.02.2011
Apocalyptica je jedan od najunikatnijih bendova novog doba jer su svoj stil izgradili spajanjem nespojivog: heavy metala i klasične glazbe. Bend je nastao 1993., kad su snage udružila četiri klasično obrazovana čelista ugledne helsinške glazbene akademije Sibelius. Svoj glazbeni put počeli su sviranjem Metallice, a neslućeni uspjeh i veliko zanimanje za bend usmjerili su Apocalypticu nakon dva albuma obrada na put vlastite autorske glazbe. Danas, nakon sedam izdanih albuma, finski kvartet, koji je u međuvremenu primio i bubnjara te tako malo “liberalizirao” svoj jedinstveni stil, etablirano je ime u svijetu heavy metala, a zaslugu za aktualizaciju žanra priznaju im i ljubitelji klasične glazbe. Prije njihova nastupa u ljubljanskoj Cvetličarni (reportaža ovdje) razgovarali smo s osnivačima sastava, Eiccom Toppinenom i Paavom Lötjönenom.
Nakon skoro pet godina vratili ste se u Ljubljanu, kako se osjećate?
Eicca Toppinen: Dobro, jako dobro. Iza nas je tri i pol mjeseca dug predah koji nam je dobro došao. Sad počinjemo s turnejom i već se neizmjerno veselimo večerašnjem nastupu!
Perttu je imao zdravstvenih problema, je li se već oporavio?
Eicca: Da, s Perttuom je sve u redu, predah je bio dovoljno dug da dođe k sebi.
Vaša nova turneja počinje upravo danas. Što možemo očekivati večeras?
Eicca: Još ne znamo (smijeh). Nadam se dobrom koncertu! Malo nas je strah, ali tu početničku tremu ćemo već svladati, pogotovo jer sam šou s obzirom na naše zadnje koncerte nismo puno mijenjali. Čuo sam da je današnji koncert rasprodan. Koliko se sjećam iz naših prošlih nastupa ovdje, slovenska publika je fenomenalna, pa očekujem dobru atmosferu i još bolji koncert.
Reći ćemo sad nekoliko riječi o vašem novom albumu. Nazvali ste ga “7th Symphony”, kako ste došli do tog naslova?
Paavo Lötjönen: Prvo treba naglasiti da ne ide za simfoniju u njezinom izvornom značenju – u značenju klasične simfonije, iako sadrži puno klasičnih elemenata.
Eicca: U odnosu na naše prethodne albume, “7th Symphony” je klasičnije inspiriran. Željeli smo našim obožavateljima ponuditi nešto novo, zato smo na novi album u odnosu na prethodni “Worlds Collide” uključili više klasičnih elemenata, kao i raznolikije, apstraktnije kompozicijske strukture. Na albumu je tako više duljih skladbi s progresivnim uporištima, pa smo mu dali naslov “7th Symphony”. Naravno, ne radi se o klasičnoj Sedmoj simfoniji, jer nismo baš tako dobri kao što je bio Beethoven (smijeh).
Na albumu možemo čuti, kao što si već sam rekao, mnogo zanimljivih kompozicija u koje ukjučujete sve od heavy metal rifova do klasičnijih sadržaja s druge strane. U čemu je vaša tajna da vam uz skup toliko različitih elemenata uspije napraviti tako zaokružen i kompaktan album kao što je “7th Symphony”?
Eicca: Mislim da to proizlazi iz naših osobnih glazbenih ukusa. Slušamo mnogo različitih glazbenih žanrova.
Paavo: Ali treba znati da glazba Apocalyptice počiva na temeljima klasične glazbe. Kad bismo naše skladbe svirali na tipične metal instrumente, gitare i bas gitaru, zvučale bi puno više metalski.
Eicca: Zapravo i metal glazba oduvijek ima mnogo klasičnih temelja. Kad smo obrađivali Metallicine skladbe, ljudi su čuli da se mogu postaviti i klasičnije. Dok smo odrastali, slušali smo puno raznolike glazbe, studirali smo klasičnu glazbu i istovremeno bili veliki metal fanovi, njihovo prožimanje postalo je dio naše osobnosti, pa je naša glazba prije svega posljedica naših životnih iskustava, u kojima se oduvijek prepleću ta dva žanra.
Eicca, ti si od samog početka Apocalyptice većinski autor vaših skladbi, a na novom albumu mi se čini da ste djelovali više kao bend nego ikad prije, velik udio u (su)autorstvu skladbi dali su i ostali članovi: Perttu, Paavo i Mikko.
Eicca: Skladbe smo pisali svi, a na kraju smo za album izabrali najjače. Materijal smo pisali i snimali kod nas doma, u Helsinkiju, što je dobro došlo samom procesu nastajanja albuma. Bili smo na domaćem terenu, što nam je dalo mogućnost da smo svi bili prisutni u studiju, mogli smo se prilagođavati jedan drugome, jedan je došao u studio, drugi otišao, cijeli tijek rada bio je vrlo opušten. Posve drukčije nego kod snimanja albuma “Worlds Collide”, koji smo snimali u Stockholmu, gdje se događalo da netko od nas nije stigao biti prisutan pri obradi samog materijala, ukratko, bilo je puno kompliciranije nego ovaj put. Sad smo u tom pogledu bili puno fleksibilniji, pa je posljedično i utjecaj svakog pojedinca bio puno snažniji. Ustanovili smo da kad zajedno radimo na novom materijalu, zbog različitih glazbenih podloga nastaju raznoliko zamišljene skladbe, što je za Apocalypticu sigurno novost. Naše skladbe su zato još razgranatije i šarenije, jer si svatko od nas stvaranje nove glazbe predočava drukčije. Pri pisanju novih skladbi prvi smo put počeli surađivati i s ljudima izvan grupe. Pomogli su nam primjerice Dave Lombardo, a i Johnny Andrews je sooblikovao nekoliko skladbi.
Čitao sam o neugodnostima u vezi s izdavanjem singla za skladbu Not Strong Enough. Što se zapravo događalo?
Eicca: Da, to je bio jedan veliki “bullshit”! (smijeh). Dogovaranje suradnji je primjerice prava noćna mora. Za suradnju s Brentom Smithom dogovorili smo se prije više od dvije godine, a tada nismo slutili da će njegov bend Shinedown u tom vremenu biti toliko uspješan u Americi. Shinedown su nedavno izdali novi singl, a glazbena industrija ima svoja pravila i jednostavno nam nije dopustila da istodobno objavimo naš singl. Skladbu Not Strong Enough ipak nismo smjeli samo tako baciti, jer nam treba za američko tržište, pa smo napravili drugu verziju skladbe. U svemu tome zapravo se radilo samo o glupoj politici glazbenih izdavača.
Verzija s novim vokalistom na čelu bila je u ovom slučaju za vas zapravo jedino logično rješenje?
Eicca: Da, jer je pjesma jako snažna i zato važna za promociju albuma. Zato smo je snimili s novim vokalistom i dobili dobar rezultat. Nemoguće je ipak uspoređivati ove dvije skladbe, jer su vrlo različite.
Paavo: Mislim da ih uopće ne bismo smjeli uspoređivati!
Eicca: Naučili smo da je vrlo teško surađivati s umjetnicima koji u isto vrijeme imaju aktualna izdanja, makar samo zbog interesa glazbenih izdavača. Isti nam se slučaj dogodio u razdoblju “Worlds Collide”, kad smo bili prisiljeni odgoditi izdavanje singla I’m Not Jesus s Coreyjem Taylorom, jer su u Americi na radijskim valovima tada bili aktualni Stone Sour. Dvije skladbe s istim vokalistom istodobno? Nemoguće. Takvi slučajevi su za nas prava noćna mora.
Paavo: Mi se fokusiramo samo na sviranje glazbe, pa nam takvi slučajevi zaista idu na živce.
Eicca: Pogotovo američko glazbeno tržište počiva na singlovima. Izdavači svoja izdanja promoviraju vrlo strateški, u pravo vrijeme moraš biti na pravom mjestu, pa svako neplanirano zastoj može donijeti veliki gubitak u samoj promociji. Takva je glazbena industrija – jedan veliki usrani posao (smijeh).
Proteklih godina surađivali ste s mnogim poznatim glazbenicima, primjerice sa Sandrom Nasić, Tillom Lindemannom, Daveom Lombardom… Po kojem ključu birate glazbenike s kojima surađujete?
Eicca: Ovisi, svaki slučaj je drukčiji. Ponekad već imamo napisanu skladbu pa se onda odlučimo kome je pisana na kožu, drugi put od početka nastajanja pjesme surađujemo s gostujućim pjevačem. Posve ovisi, dakle, nemamo jedinstven scenarij. K suradnji privlačimo glazbenike koje cijenimo, a onda uživamo u zajedničkom radu, kad zajedno sooblikujemo konačnu sliku skladbi.
Karijeru ste počeli sviranjem obrada, na repertoaru su bile skladbe Metallice, Panter, Sepulture. Koji su bili glavni čimbenici koji su vas od benda koji svira obrade odveli na put vlastite vizije i kreativnosti?
Paavo: Mislim da je to bio trenutak kad smo nogom u dupe izbacili našu prvu izdavačku kuću (smijeh). Prijelomni je bio naš treći album, “The Cult”. Izdavač je želio da snimimo još jedan album obrada, što nam više nije predstavljalo izazov, jer smo u tom razdoblju sve više gravitirali i težili vlastitoj autorskoj glazbi.
Eicca: Nakon prva dva albuma osjetili smo da se moramo početi razvijati kao bend. Samo autorska glazba bila je način da postanemo još bolji. Počeci tog prijelomnog razdoblja bili su vrlo uzbudljivi, jer smo tapkali po vodama koje prije toga nismo poznavali.
Paavo: To je bila vrlo riskantna odluka. Nakon sviranja svima poznatih obrada preko noći smo izdali album autorskih skladbi koje nitko nije poznavao, znaš, bili smo čudan “čelo bend” iz Finske…
Eicca: U početku su svi mislili da se kod Apocalyptice radi samo o sviranju Metallice. Da smo napravili još jedan album obrada, to bi bio kraj Apocalyptice, time bismo uguštili vlastitu kreativnost.
Paavo: Razdoblje “The Cult” bilo je početak onog pravog identiteta Apocalyptice, kakvog poznajemo sada. A onda su se događaji počeli brzo odvijati, brzo smo postali uspješni. Tome je puno pridonijela i suradnja sa Sandrom Nasić. Dala je vokal za skladbu Path, koja je izašla kao posebno izdanje albuma “The Cult”, i upravo je ta suradnja privukla ogromnu pozornost te nam otvorila mnoga vrata.
Koji su uzori najviše utjecali na vaš glazbeni stil?
Eicca: Naša ideja je u početku bila vrlo jednostavna: svirati metal na čela. U vrijeme naših početaka, prije dvadeset godina, glavna inspiracija bili su nam svi veliki thrash bendovi: Metallica, Sepultura, Pantera…
Paavo: Moćan izazov bilo nam je čelo kao instrument, jer je vrlo zabavno. Velik dio nadahnuća predstavljao nam je sam instrument, sviranje metal glazbe na njemu je naime vrlo čudaškt izbor. Naravno, utjecala je na nas i glazba koju oduvijek slušamo, Dmitri Shostakovich, Sergei Prokofiev, a s druge strane Metallica i sva ostala metal glazba. Naravno, pri komponiranju vlastite glazbe teško je odrediti što je najviše utjecalo na nastanak tvog djela.
Kakvi su vaši budući planovi, sad ćete puno koncertirati?
Paavo: Da, prvo je na redu Europa, zatim Amerika, onda ćemo se opet vratiti u Europu, u Francusku, slijedit će ponovni skok preko bare na turneju koja još uopće nije objavljena. Ljeti ćemo nastupati po festivalima od kolovoza nadalje.
Jeste li možda razmišljali o izdavanju nekog DVD-a?
Eicca: Da, razgovarali smo o tome. Već je turneja Worlds Collide ostala bez konkretnog video izdanja, pa smo razmišljali u smjeru dokumentiranja aktualne turneje, ali sve opcije još ostaju otvorene.
Paavo: U rujnu ćemo odsvirati jedan vrlo poseban koncert…
Gdje, u Helsinkiju?
Paavo: To nitko ne zna, na vrlo posebnom mjestu… (smijeh). To će biti velik događaj.
Još posljednje pitanje, vrlo klišejsko, ali ipak, što biste željeli poručiti svim slovenskim podupirateljima Apocalyptice?
Eicca: U Sloveniji imamo od početka snažnu bazu obožavatelja, na što smo vrlo ponosni. Brižno je njegujemo i obećavam da ćemo je svaki put kad se vratimo u vaše krajeve dobro razmaziti!
Eicca i Paavo, hvala na razgovoru, želim vam uspješan večernji nastup!
Intervju vodio, preveo i uredio: Urban Bolta
Fotografije: Branka Istenič
Intervju je nastao u suradnji RockLine i Rock Hard Slovenija.
Galerija slika
