Magnum – ponovno čvrsto u sedlu, eminencije melodičnog art rocka iz Velike Britanije (2011)

Autor: Peter Podbrežnik, Aleš Podbrežnik

Mjesto: Ampere / München / Njemačka
Datum intervjua: 15.03.2011

“Magnum, britanski prvaci melodičnog rocka s art rock komponentom, s “The Visitation” su stvorili svoj peti izdanak nakon ponovnog okupljanja postave 2001. godine. Odmah na početku treba spomenuti da od tada do izlaska ovog albuma još nikada nisu zvučali tako uvjerljivo u neprestanim pokušajima da oživi onu magiju kojom su se proslavili u osamdesetima. Pritom ne treba zanemariti ni tako izvrsna ostvarenja kao što su “Brand New Morning” (2004) i prethodni album “Into the Valley of the Moon King” (2009)” – autor: Peter Podbrežnik – preuzeto iz RockLine recenzije albuma “The Visitation”, koju možete u cijelosti pročitati OVDJE) .

Upravo je izvrsnost novog studijskog uratka legendarnih britanskih melodičnih rockera potaknula ekipu RockLinea da se susretne s grupom uživo i razmijeni nekoliko informacija o trenutnom stanju, o energiji koja kola njezinim krvotokom, o planovima, željama i viziji.

Magnum su grupa impresivnog staža. U karijeri su preživjeli sve. Od uspona do padova. Zlatno i u komercijalnom smislu najuspješnije razdoblje za Magnum nastupilo je 1982., kad su se prvi put ozbiljnije najavili albumom “Chase The Dragon”. Svoj pohod na vrh ambiciozno su nastavili nezaboravnim nizom kultnih klasika koji pripadaju u svaku zbirku pravovjernih ljubitelja melodičnog rocka, kao što su: “On A StoryTeller’s Night”, “Vigilante”, “Wings Of Heaven”, a taj pobjednički niz zaokružuje “Goodnight L.A.”, izdan 1990.

Bilo je rano poslijepodne. S nama je u vrtu münchenskog kluba Ampere, na lokaciji bivše male hidroelektrane, časni prvi vokal grupe Magnum Bob Catley. Bob, kojemu je na čelu u tim trenucima, podebljanim slovima, pisalo da se tek dobro probudio nakon dolaska “night linera” na koncertno mjesto, nije skrivao dobro raspoloženje i vedru atmosferu….

Najprije bismo željeli saznati kako napreduje trenutna Magnum turneja posvećena predstavljanju odličnog novog albuma “The Visitation”?

Bob: Odlično nam ide. Opet smo ovdje u Münchenu i nadam se da će večeras na koncertu biti super atmosfera. S turnejom smo počeli u Stockholmu u Švedskoj. Tamo je bilo prokleto hladno, a ljudi su bili oduševljeni našim novim skladbama. Osjećaji su u ovom trenutku zaista odlični. Ovdje u Münchenu večeras počinje drugi dio naše nove turneje. Prije nekoliko dana bili smo u Pragu u Češkoj. Tamo smo svirali u stvarno malom klubu, ali je bila ugodna atmosfera jer nas je publika dočekala raširenih ruku.

Možeš li nam reći nešto više o pozadini nastanka novog albuma “The Visitation” i kako je protekao snimanje?

Bob: Album smo snimili u mjesec dana. Materijal za njega počeli smo pisati čim smo završili turneju u potporu albumu “Into The Valley Of The Moon King”. Zapravo je puno materijala nastalo već tijekom same turneje. Te je ideje poslije trebalo samo dorađivati i izbrusiti. Dečki pripreme glazbu, aranžmane, onda ja dođem na red i pitam: “No, dečki. Što imate dobro za mene?”, pripremim stihove, a refrene oblikujemo zajedno. U početnoj fazi više se posvećujemo melodijama, dok ideje za upotrebljive stihove, rekao bih “lijepe” riječi, dolaze dosta, dosta kasnije. Album od deset skladbi ovaj je put dosta temperamentniji u odnosu na “lijeniji” prethodnik “Into The Valley Of The Moon King”. Novi album je rokerskiji, glasniji, gitare su više u prvom planu, djeluje oštrije. Opet smo postali rock grupa (smijeh). Naravno, rock grupa s još uvijek, barem se nadam da je tako, dovoljno inteligentnim tekstovima i inteligentnom melodijom. Istodobno sadrže poruke prilično nostalgije. Danas kad smo stariji, ta sjećanja odlutaju na početke karijere, kad smo bili tinejdžeri, ima i dosta osobnih ispovijedi, svatko od nas može se pronaći u tim tekstovima. Ima i nešto kritike na događaje koji nas okružuju u svakodnevici. Na albumu je skladba Freedom Day. Ona nosi poruku o oslobođenju. Refren je u njoj postavljen tako da se u stihovima i melodiji mogu izvikati i ja i publika. Ta skladba na pozornici svake večeri izvire posebno intenzivno, jer se u tim stihovima pronalazi baš svaki pojedinac u našoj grupi, pa su uvijek prisutne emocije kad je izvodimo. Reakcija publike je nevjerojatna, naprosto je podigne kad sviramo tu skladbu. “The Visitation” je vrlo čvrst, izražajno snažan i emocionalno intenzivan Magnum album.

Koje bi skladbe izdvojio na ovom albumu, koji su tvoji osobni favoriti?

Bob: Mogu reći da upravo onih šest odabranih koje izvodimo uživo na koncertima ove turneje. Naravno, vrlo teško se odlučujem. I skladbe koje ne izvodimo vrlo su dobre. Stvarno bih teško izdvojio favorite, ali ako baš moram, to je sigurno pjesma Wild Angels. Riječ je o skladbi s vrlo jednostavnim tekstom koji poziva na dobru zabavu.

Kako je bilo surađivati s producentom Magnum albuma “Vigilante”, Rogerom Taylorom?

Bob: Uh, to je bilo davno…. Godine 1986. Nalazili smo se u studiju Mountain, u Montreuxu. Tamo smo bili zajedno s Rogerom Taylorom i Davidom Richardsom, koji nam je bio tonski inženjer. Studio je nudio neke tehnološke prednosti koje smo dobro iskoristili. Tako smo nadogradili zvuk albuma “On The Storytellers Night”, koji je snimljen u Birminghamu. Činilo nam se super da s nama surađuje čovjek iz sastava Queen. Isto nas je u to vrijeme neprestano posjećivao Brian May. Queen su naime u isto vrijeme snimali video za skladbu Kind Of Magic. Roger je zato morao usred toga letjeti u London na snimanje videa, a zamijenio ga je David Richards, tako da je mnoga zvučna rješenja na albumu “Vigilante” pridonio i David. Mnogo godina poslije, devedesetih, već nakon što je Freddie Mercury umro, Roger je osnovao svoju grupu The Cross i jednom nas upitao hoćemo li uzeti njegov bend za predgrupu. Super nam se činilo. To je bio poseban dodatak, posebna poslastica. Suradnja s Rogerom bila nam je veliko zadovoljstvo.

Taylor je na album pridonio i prateće vokale.

Bob: Oh da, naravno. U onim dijelovima koji su izvan mog dometa zamolio sam ga da uskoči. Najviše linije pokrio je svojim vokalom. Isprva nismo ni očekivali da će Roger biti spreman pjevati, ali je rado prihvatio poziv i napravili smo nekoliko izvanrednih vokalnih harmonija za album. I danas smo prijatelji. Povremeno se sretnemo, a i s Brianom.

Koji su ti se događaji najviše urezali u pamćenje tijekom snimanja albuma “On The Storytellers Night”?

Bob: Neke od skladbi s tog albuma već smo davno izvodili uživo prije nego što smo otišli u studio i snimili ih za album. Takve su bile primjerice How Far Jerusalem i All England’s Eyes, obje skladbe i danas vrlo rado izvodimo uživo. U to vrijeme čak smo bili bez bubnjara. Jim Simpson je uskočio, koji je tada svirao za U.F.O. Studio u kojem smo snimali bio je u vlasništvu sastava UB 40. Snimanje se stvarno otegnulo. Bili smo bez ugovora s izdavačkom kućom. Njega smo sklopili s njemačkom kućom Polydor tek nakon što je album izašao i počeo se prodavati. Te smo godine nastupili i na festivalu Monsters Of Rock u Doningtonu. U Velikoj Britaniji sklopili smo ugovor s izdavačkom kućom FM Records. Bila je to mala lokalna kuća koja je prodavala naš album. Istodobno je album doživio reizdanje i u kući su se potrudili s puno ljepšim dizajnom i pakiranjem našeg uratka. Kod Polydora smo kasnije izdali i album “Wings Of Heaven”. To je u to vrijeme za nas bio stvarno velik album. To su bila dobra vremena za nas. Svaki tjedan naši su se video spotovi plasirali na ljestvice. Album se odlično prodao, zahvaljujući izdavaču Polydor Records.

Koja sila pokreće grupu danas, nakon tako dugog staža prkošenja i ustrajanja na rock sceni? Svaki album koji je izašao od vašeg ponovnog okupljanja djeluje još bolje od prethodnika.

Bob: Sredinom devedesetih uzeli smo si vremena za stanku. Vremena za glazbu kakvu smo stvarali nisu bila ružičasta, a situacija u glazbenoj industriji bila je posve nenaklonjena. Stvari se stvarno nisu nikamo pomaknule. U tom sam razdoblju snimio dva albuma za projekt Hard Rain, koji smo pokrenuli zajedno s Tonyjem (Tony Clarkin, gitara, Magnum, op.p.). U tom sam razdoblju surađivao i s nekim drugim glazbenicima, kao što je npr. Gary Hughes iz melodične rock grupe Ten. Ni s Hard Rainom se stvari nikamo nisu pomaknule i obnovili smo Magnum početkom novog tisućljeća. Iako smo izdali dva kvalitetna albuma “Breath Of Life” i “Brand New Morning”, nekako nismo pronašli pravo zadovoljstvo učinkom oba, Tonyju je trebalo dosta vremena da počne ponovno istresati iz sebe one poznate zavodljive Magnum rifove. “Princess Alice And The Broken Arrow” nas je naposljetku vratio upravo tamo kamo smo željeli. Malo nas je počelo brinuti, no onda je ona stara kemija počela ponovno punim intenzitetom djelovati i znali smo da smo opet na pravom putu. Na putu Magnum glazbe kakvu smo svi željeli.

Imaš li već kakve izrađene planove za buduća djelovanja u vezi sa svojom samostalnom karijerom?

Bob: Trenutno se toliko događa oko Magnuma i promocije našeg novog albuma da o tome niti ne stignem razmišljati. Unatoč tome uključen sam u suradnju na projektu Avantasia. Vezano uz to priprema se poseban nastup Avantasije na ovogodišnjem festivalu Wacken Open Air i tome se već jako radujem. Vrlo je lijepa suradnja sa svim tim ljudima na čelu s Tobiasom Sammetom i Saschom Paethom. Inače su sve moje moći i snage u ovim trenucima uperene u rad s Magnumom. Čim se Magnum turneja završi, opet ćemo se uputiti u studio. Što se tiče moje solo karijere, naravno bih jako volio izdati još koji album u budućnosti, ali trenutno ne mogu najaviti još ništa u vezi s tim. I stvaranje s Avantasijom je inače prilično zahtjevna stvar koja može biti i vremenski zahtjevna. Okupiti sedam pjevača istodobno u studiju, tu je primjerice i Jorn Lande, među ostalima, nije baš laka stvar. Svi se ti glazbenici bavimo istodobno još i drugim projektima i djelujemo u matičnim grupama. Ponekad takav rad graniči s pravim čudom da se situacija razvije tako da svi imaju istodobno vremena i odmaknu se od svojih prioriteta kako bi mogli pridonijeti radu na projektu Avantasia.

Imaš li na umu kojeg glazbenika s kojim posebno želiš surađivati u budućnosti na nekom zajedničkom projektu?

Bob: To sam već sve učinio. To pitanje trebao si mi postaviti prije kojih 20 godina. Naravno da bih, ali prekasno je. S Ronniejem Jamesom Diom. Zanimljivo bi bilo surađivati i s Ozzyjem Osbourneom. Zanimljiva bi bila zajednička američka turneja na kojoj bi svirali i Magnum. No tu je već spomenuta suradnja s Tobiasom Sammetom, za kojeg nikad u životu nisam čuo do prije nekoliko godina. Pristupio mi je, rekavši da je masivni obožavatelj Magnuma, inače član Edguya, tu je suradnja s Jornom Landeom. Stvarno nemam nikakvih potreba, ni želja da svoju karijeru usmjeravam u suradnju s nekim većim izvođačem u budućnosti. Ako me Tobias ponovno pozove na rad za sljedeći album projekta Avantasia, to će meni posve biti dovoljno.

To bi bilo sve, hvala Bobe na tvom vremenu i puno užitka na večerašnjem koncertu u Münchenu.

Bob: Bilo mi je veliko zadovoljstvo. Nadam se da ćete uživati večeras na našem koncertu.

razgovor vodio: Peter Podbrežnik

fotografije: Aleš Podbrežnik i Helena Vertačnik

tekst preveo i uredio: Aleš Podbrežnik

Galerija slika