Lene kosti – u duhu priprema za smrtonosni šrapnel autentične old school metal penetracije (2011)
Mjesto: K 300 bar / Ljubljana (Dravlje) / Slovenija
Datum intervjua: 02.04.2011
Lene kosti su najstariji heavy metal sastav u Sloveniji. Nakon ponovnog okupljanja 2008. kumovi slovenskog metala mogu se pohvaliti prvim službenim izdanjem “Do Or Die” (2010), na koje smo čekali, vjerovali ili ne, čak 33 godine. Odlične kritike koje je album “Do Or Die” dobio u inozemstvu i kod nas dale su sastavu, koji je brojnim izuzetno uvjerljivim nastupima u godinama 2009. i 2010. pokazao svijetao primjer što je to profesionalan odnos prema vlastitom poslu, krila za stvaranje materijala. Taj će naći put na studijskom nasljedniku albuma “Do Or Die”.
O novostima u taboru Lene kosti razgovarali smo s pjevačem i pokretačkom snagom sastava Milanom “Dr. Evilom” Krušičem, a razgovoru nam se pridružio i svježe ispečeni član sastava, odlični postojnski basist Aaron Cernatič…
RockLine: Nakon ljetne koncertne groznice prošle godine, Lene kosti tajanstveno su počele slagati posve novi materijal za novi studijski album?
Milan: Od prošlog ljeta do danas dogodilo se puno toga za Lene kosti. Konačno smo postigli stanje stabilnog članstva u ekipi. To je stanje u kojem svi članovi dišu za sastav. Oprostili smo se od basista Grege Brenka. Bio je dvije godine s nama, ali nekako nije osjećao pravu povezanost sa sastavom, pravu pripadnost, a ni mi ostali to nismo osjetili. Član sastava Lene kosti mora pripadati sastavu, mora imati i izgrađen izgled i karakter koji je skrojen po duhu i karakteru sastava. Žao nam je što smo morali povući taj potez, ali drukčije nije išlo. S Gregom smo se rastali u posve prijateljskim odnosima i nadam se da momak danas radi ono što ga stvarno veseli. Neizmjerno smo ponosni na to što nam se pridružio čovjek kojemu srce kuca za heavy metal i koji zna što je to heavy metal. To je naš novi član i basist Aaron Cernatič i s njim se veselimo novim pustolovinama.
RockLine: Aarone, koliko je istine u onome što kaže Milan? Šalim se… Reci mi, kako si došao u kontakt s Lene kosti i kako te vodio tvoj glazbeni put do pridruživanja sastavu Lene kosti?
Aaron: Što se kontaktiranja tiče, mogu zahvaliti postojanju “FaceBooka” ha, ha, ha,… Javio sam se Milanu posve bez očekivanja i natuknuo mu poznaje li kakav sastav kojem bih se mogao pridružiti i koji treba basista. Nismo se poznavali i nisam znao što se događa u Lene kosti. Pozvao me da pogledam koncert Lene kosti u Postojni, 16.04.2010., a kasnije i u Dornberk na festival Peklenska noč, 30.07.2010. Onda je jednog dana iznenada uslijedio Milanov poziv s informacijom da su ostali bez basista i pozivom da dođem na audiciju.
RockLine: Jesu te na audiciji stavili na mučilišne sprave pa vidim da još uvijek dišeš.
Aaron: Uslijedile su intenzivne probe. Morao sam u relativno kratkom roku svladati repertoar Lene kosti. Prije toga sam svirao heavy metal u drugim sastavima, ali stil nije bio isti. Zato sam se morao posebno dobro pripremiti. Audicija sa sastavom uslijedila je početkom rujna prošle godine.
RockLine: Kojom si ih pjesmom najviše osvojio?
Aaron: Pitali su me sami što bih htio odsvirati, koju pjesmu. Opalio sam: “Play With Fire”. Sjećam se Milanova zaprepaštenog pogleda kad je samo izbuljio oči i zanijemio. Komad mi je stvarno fenomenalan. Na početku je bilo malo treme, onda su stvari krenule. Sad se odlično slažemo.
RockLine: Već je krsni nastup s Aaronom u Orto baru, 03.12.2010., bio odsviran na puno višoj razini u usporedbi s dotadašnjima.
Milan: Naravno. Aaron je u sastav donio novi stil sviranja i onaj djelić energije, da ne kažem kamenčić koji je nedostajao u mozaiku, onaj prijeko potreban pravi “drive” u pozadini, koji nam daje oslonac u rušenju na pozornici. Ritam sekcija relacije W.U.K.O – Aaron funkcionira bolje od bilo koje dosadašnje kombinacije, a nakon nastupa u Orto baru bili smo s Aaronovim doprinosom izuzetno zadovoljni. Nadogradnja toga bio je zaključni špil Lene kosti, 30.12.2010. u Postojni, gdje se stvarno pokazalo čega smo sposobni, a znam da ćemo i to nadmašiti i svoje nastupe odnijeti na još višu razinu u budućnosti.
RockLine: Kod tebe, Milane, već se u prosincu 2010. na pozornicama primijetio izniman napredak u vokalnoj interpretaciji. Uvijek si važio za odličnog pjevača, ali očito je Aaron doista donio prijeko potrebno osvježenje i u smislu motiviranosti sastava?
Milan: Ja sam vrlo emotivna osoba. Ako osjećam i vidim da je na pozornici ona pozitivna energija, onda nemam nikakvih briga i u prvi plan izlazi samo jednostavno uživanje u tome da si na pozornici i odsviraš nastup. Tada sam i sam najbolji. To ne znači da nisam uživao i na prijašnjim nastupima sastava, ali uvijek je bilo prisutno nešto intrige, djelić straha, nelagode, jer sam uvijek, dok smo bili na pozornici, osjećao da bi stvar mogla biti još znatno bolja i da možemo svirati puno bolje. Ja sam i osoba koja je vrlo impulzivna i koju mogu izbaciti iz takta i prividne sitnice. Ako na nastup sastava dođe član i ne donese sa sobom odgovarajući imidž, odgovarajući vanjski izgled koji priliči pojavi heavy metala, to me već jako oživcira i ne mogu se posve opustiti na pozornici. Dosad sam se na pozornici tijekom nastupa bavio stvarima koje bi trebale biti samorazumljive, a nisu bile. Zato su na pozornici odudarale na način koji nije u skladu s onim što Lene kosti jesu. Sad se time ne moram opterećivati. Pogotovo ako je prije vladao sklopljen dogovor o scenskom izgledu, pa je on bio prekršen. To kršenje dogovora rezultiralo je zatim pomacima u sastavu i posljedičnom zamjenom člana. Za Aarona ne moram brinuti. On diše sa sastavom, ne moram se opterećivati kakav će stupiti na pozornicu, hoće li imati odgovarajuću scensku opremu, odgovarajući scenski izgrađen izgled.
RockLine: Album “Do Or Die” bio je odlično primljen osobito na tlu njemačkog govornog područja. Dobili ste doista nekoliko izvanrednih kritika u Njemačkoj i Austriji, čak i u Poljskoj. Kako to komentiraš, Milane?
Milan: Razlog je veliko tržište koje ima Njemačka, a mi smo tamo prodali ogromno ploča. Zanimanje za “Do Or Die” ni danas ne jenjava u Njemačkoj. To je za nas izniman kompliment. Nijemci imaju na izbor ogromnu količinu glazbe. Ako se Nijemac odluči kupiti naš album, to znači da je riječ o kvalitetnom proizvodu, to je pravi dokaz da je težina albuma “Do Or Die” stvarno velika. Pozitivne kritike koje smo dobili u raznim medijima od ljudi koji imaju određeni renome i u njemačkom glazbenom novinarstvu određeni ugled daju posebnu vrijednost našem proizvodu. Ako tvoj album u recenziji dobije 18 bodova od mogućih 20, a toliko istodobno dobije i izdanje Twisted Sister, znaš da i tvoje djelo ima neku konkretnu vrijednost. A kad u njemačkom časopisu Rock Hard u izdanju za kolovoz proglase naš album demom mjeseca kolovoza – u kategoriju “demo mjeseca” uvršten je zato što je izašao u samizdatu – to je neosporan dokaz da je naš album “Do Or Die” vrlo kvalitetan proizvod. Za razliku od nekih komentara ovdje kod nas u Sloveniji i kako neki momci pišu koncertne reportaže i briju na nas i rade budalu od mene. Ali prije svega, ide mi na kurac,.. Da. Možeš napisati NA KURAC to što se neprestano spotiču oko toga, a mene to ne boli, nego mi ide na kurac spotičanje oko samopromocije sastava i upotrebe oznake “kumovi heavy metala u Sloveniji”. Neka si idu pogledati godine početka djelovanja pa će ustanoviti da smo mi bili prvi. Ne znam kome smeta naš način samopromocije, i Mirko Tuš i SPAR promoviraju sami sebe kao “najveći trgovac u Sloveniji”, pa se na to nitko ne ograđuje. A mi smo prvi heavy metal sastav u Sloveniji i to ću uvijek zastupati.
RockLine: Nastaje materijal za nasljednika albuma “Do Or Die”. Kakav će glazbeni smjer odabrati?
Milan: Da. Materijal već nastaje. Smjer će biti još agresivniji oblik heavy metala. Konačno u postavi imamo bubnjara koji izvrsno vlada tehnikom igranja dvostruke bas pedale i basista koji je sposoban loviti i držati sve ekstremnije oblike ritmova. Trenutno smo u fazi u kojoj smo u sastavu, za potrebe prosperiteta Lene kosti, sami “top ljudi”. Riječ je o idealnoj kombinaciji ljudi u postavi koju smo uspjeli okupiti u Sloveniji. Zato znam da trenutno imamo ogromne kapacitete. Primjerice, nova skladba The Cage, koju smo napisali za mog sina Lemmyja, govori o “fighterima” u “ultimate fightu”! Riječ je o skladbi koja je zapravo speed metal komad. Naravno, naš heavy metal okvir melodija i klasičnih fraza ostaje sačuvan! U tome ustrajemo i dalje. Nova skladba je i Penetrator, koja je više motorheadovski obojena. Trenutno radimo na baladi. Prije mjesec dana izgubio sam majku, otud i atmosfera u ekipi koja diktira nastanak takve skladbe. U tekstu ću se sjetiti svoje majke. Ostale skladbe bit će napisane u kontekstu old school heavy metala, ali napumpane do kraja, u stilu teutonskog heavy metala. To znamo, u tome smo najbolji i toga ćemo se držati i ubuduće.
RockLine: Aarone? Je li ti prijelaz sa stila koji su njegovali sastavi Lady’s First i Mit na ono što sviraju Lene kosti bio težak zalogaj ili si se s lakoćom prilagodio zahtjevima nove situacije?
Aaron: Kad se osvrnem unatrag, Lady’s First su mi stilski bili znatno bliži nego Mit. S Lady’s First sam uživao. To je bila točka na “i”. Uz autorsku glazbu svirali smo i brojne obrade najvećih heavy metal izvođača. No stvari su krenule prema uzburkanim vodama, počeli smo se razilaziti zbog različitih pogleda i ja sam sam više nisam vidio pravi smisao ustrajanja. Uvidio sam da gubim vrijeme. Što se tiče Mit, njihov pristup glazbi mi je znatno manje skrojen po mjeri nego što je bio Lady’s First. Mit nude neke moderne pristupe u svojoj glazbi, ali ni to nije bilo ono što bih ja osobno želio svirati. Uvijek sam želio svirati heavy metal. Onaj pravi heavy metal. Stara škola. Istina je da je uslijedila velika promjena kad sam bio prisiljen prebaciti stilove. Komadi Lene kosti napeti su do maksimuma i tu nema štednje energije. Skladbe Lene kosti zahtijevaju veliku preciznost. Mogu reći da smo se s W.U.K.O.-om odlično uklopili. Već nakon prve dvije, tri probe osjećalo se da dišemo zajedno. To je glavna stvar svake ritam sekcije. Ostalo je bilo samo pitanje “drila”, brušenja, vježbe. S W.U.K.O.-om sam postigao neku izuzetno važnu kompaktnost, koja daje potrebnu težinu i čvrstoću glazbi Lene kosti.
RockLine: Najavljeni nastup u Ljubljani, 30.05.2011. pred veteranima “New Wave Of British Heavy Metala” Saxon svojevrsna je prekretnica za sastav. Podsjeća na nastup Lene kosti pred Grave Digger u Ljubljani, 03.02.2009., koji je otvorio fazu snimanja i izdavanja albuma “Do Or Die” te njegove promocije. Nastupom pred Saxon ciklus će se zaključiti i sastav će tim nastupom u Ljubljani zapravo ući u eru koja će biti usko povezana s nasljednikom albuma “Do Or Die”. Kako to vidite vas dvojica?
Milan: Od tog nastupa puno očekujemo. Važan je za nas. Predstavit ćemo i nove skladbe u repertoaru. To je i nastup na kojem će priliku vidjeti nastup Lene kosti i posjetitelji iz drugih zemalja, što je za nas izniman izgled. Već sad mogu potvrditi da je dolazak na taj koncert posebno zbog Lene kosti potvrdila brojčano jaka ekipa metal entuzijasta iz Hrvatske. Kad dobiješ potvrdu da na tvoj koncert dolaze ljudi iz 500 km udaljenog Zadra, a prije uopće nisu imali namjeru doći na koncert dok nije potvrđeno da nastupaju i Lene kosti, to te samo po sebi stavlja pred obvezu da na tom koncertu daš sve od sebe. Iako je naša minutaža nastupa strogo ograničena na svega pet ili šest skladbi, naš je glavni cilj dati sve od sebe i ljubiteljima heavy metala dati najbolje što možemo. Uvijek smo na koncertima davali ne 100%, nego 110% sebe. I ovaj put neće biti drukčije kad budemo nastupali pred Saxon. Nadam se da će nas tu primijetiti pravi ljudi, koji će možda pomoći na putu našeg proboja u inozemstvo. Bilo bi već vrijeme da neki slovenski bend napravi i nešto konkretno izvan Slovenije.
Aaron: Kad me Milan nazvao i rekao da sviramo pred Saxon, isprva mu nisam mogao vjerovati. Prije osamnaest godina bio sam ispod pozornice kad su Saxon svirali kod nas u Sloveniji u Kobjeglavi. Sad ću stajati s njima na pozornici. To nije samo potvrda za Lene kosti, nego i za mene osobno da sam na pravom putu. Moje ustrajanje i vjera u stvar isplatili su se, bez obzira na to što su mi govorili drugi, bilo je u tome i mnogo zavisti. Zato sam sretan što sam se našao u Lene kosti. Glazba koju sviraju Lene kosti je zahtjevna i stvar moraš svladati. Zahtijeva disciplinu i cijelo vrijeme ti mora biti jasna bit Lene kosti.
RockLine: Milane, spomenuo si proboj u inozemstvo. U Njemačkoj vam pomaže prvi čovjek slovenskog Rock Harda Pascal Rogl. Kažu da tamo postavlja novu “booking” agenciju. Kako stvari stoje za Lene kosti na toj točki?
Milan: Pascal me kontaktirao rekavši da mu treba old school oblikovan heavy metal bend iz Slovenije za ozbiljan posao. Naravno, zgrabili smo ponudu i poslali mu promotivni materijal. Pascal uspostavlja kontakte koji će nam pokušati otvoriti vrata za proboj u inozemstvo. Očekujemo da ćemo već ove jeseni, još prije početka snimanja novog albuma, otići na nekoliko koncerata u inozemstvo. Nadam se da ćemo uspjeti nastupiti i na nekoliko “open air” festivala ovog ljeta. Naš glavni cilj pak je snimanje novog albuma ove jeseni, koji će nositi naslov “Penetrator”. Trenutno se bavim logistikom opremanja albuma, skupljam fotografije koje ćemo iskoristiti za opremu knjižice. Dakle, guramo dalje!
RockLine: U Sloveniji, a umjesto da Slovenci podržavaju takve napore, mislim ponajprije na lokalne promotore, izdavačke kuće, medije, pa naravno i metal publiku, ti radije bacaju klipove pod noge. Je li se što promijenilo u vezi s tim ili situacija ostaje ista?
Milan: U tom pogledu nije se promijenilo ništa. Zavist ostaje slovenski nacionalni sport. Zato se ograđujemo od drugih slovenskih metal sastava, jer u tom pogledu nema odgovarajuće platforme povjerenja. Podmetanje klipova pod noge se nastavlja, ali kao što i sam kažem. Samo izvedba na pozornici nešto vrijedi i odlučuje o tome tko je najbolji. U posljednje dvije godine doživjeli smo i to da smo pozvali mnogo sastava da sviraju s nama na našim koncertima, što su oni obilato iskoristili, ali dosad od nijednog nismo dobili uslugu zauzvrat. Ti slovenski sastavi, kojima smo pozivima na nastupe na našim koncertima iskazivali podršku, naklonost i poštovanje, naravno cijelo vrijeme nastupaju, ali su na nas zaboravili. Zato je cilj da odsad na takav način surađujemo samo još sa stranim sastavima. U vezi sam s austrijskim sastavima. Za nekoliko zajedničkih nastupa već smo se dogovorili sa sastavom iz Austrije, kojem ćemo omogućiti i nastupe u Sloveniji. Pri čemu je prva ponuda takve recipročne suradnje stigla najprije iz Austrije. Već sad mi se javljaju sastavi iz Slovenije koji su zainteresirani za nastup na “release partyju” povodom izdavanja albuma “Penetrator”, a već su svirali na našim koncertima, ali uslugu zauzvrat nam ti sastavi dosad još nisu vratili. Osim toga, smeta me i mentalitet koji je još uvijek općenito prisutan i očito duboko ukorijenjen kod slovenskih metalaca, može li dati našu ploču “Do Or Die” džabe. Ljudima očito nije jasno da mi prodajemo album “Do Or Die” zato da bismo mogli snimiti novi. Uvjeren sam da bi se, čak i da cijenu jednog primjerka albuma “Do Or Die” spustimo na 2,00€, i dalje našlo nekoliko ljudi koji bi tražili album džabe. Zato se ograđujemo od te filozofije “malih i ograničenih”. Ne zato što ne bismo voljeli slovensku publiku, ali u tom slučaju moramo tako reagirati jer moramo strogo zaštititi integritet Lene kosti, koji će osigurati opstanak i prosperitet sastava u budućnosti. Zato je prva orijentacija sastava u ovom trenutku, što je posve logično, strano tržište. Tu barem dobiješ osjećaj da je tvoj rad cijenjen. Primjer? Ocjena glazbenog novinara Moremetal.de Holgera Mordhorsta, koji je u svojoj recenziji ocijenio “Do Or Die” jednakim brojem bodova kao novi album Scorpionsa. I vjeruj mi, dobili smo odličnu ocjenu. Holger nije opterećen time poznaje li nas ili ne. On je samo slušao i ocijenio glazbu. Kod nas se pak daju lijepe ocjene metal albumima na temelju međusobnog takozvanog prijateljevanja, tek onda negdje daleko iza toga dolazi ocjenjivanje glazbene kvalitete proizvoda. Zato osobno puno više smatram relevantnima ocjene recenzija koje stižu iz inozemstva nego ocjene slovenskih novinara.
RockLine: Za novi album glazbu piše kreativna jezgra sastava, trokut braće Kavaš i tebe, ili je u pisanje glazbe uključen cijeli sastav?
Milan: Tekst i glazbu za skladbe The Cage i Penetrator u potpunosti sam sam doprinio. Ostali materijal nastajat će i oblikovati se na probama, u taj proces bit će uključen cijeli sastav. Treću skladbu, baladnu, oblikovala su u glazbi braća Kavaš, a dalje je razvija sastav kao cjelina.
RokLine: D.Y.Z. je doista odradio veličanstven posao produkcije albuma “Do Or Die”. Maloprije si spomenuo pomak prema agresivnijem zvuku. Gledate li prema nekom drugom producentu ili ćete nastaviti surađivati s D.Y.Z.-om?
Milan: I dalje ćemo surađivati s D.Y.Z.-om. Mogu već i najaviti da će gitarski solo za skladbu Penetrator doprinijeti njemački gitarist Manni Schmidt (Capital Joke, ex-Grave Digger, ex-Rage). Druge goste nećemo pozivati na album jer smo dovoljno jaki da sve odsviramo sami. Bili smo meta primjedbi zašto toliko gostiju na albumu “Do Or Die”, češ da sami ne znamo svirati. To nije istina. Riječ je samo o potvrdi da je tvoja glazba u osnovi dovoljno kvalitetna, da je cijenjena i budi zanimanje kod renomiranih stranih glazbenika, koji su tako počašćeni što mogu dati svoj doprinos takvom albumu. Jasno je da Mat Sinner, koji je doprinio bas liniju za našu skladbu Sunrise, neće svirati na svakoj jeftinoj i na brzinu izmišljenoj metal skladbici.
RockLine: Kada dakle možemo očekivati da će svjetlo dana ugledati novi studijski album Lene kosti, naslovljen “Penetrator”?
Milan: Predviđeno u veljači 2012. Za tim će slijediti “release party”, a u ulozi pratećeg sastava nastupit će austrijski sastav Badhoven, to mogu već sad potvrditi.
RockLine: Badhoven je sastav velikog iskustva i bogatog kilometraža.
Milan: Da. I glede profesionalizma i visoke razine, kako pristupaju stvari.
RockLine: Još jedno završno pitanje. Jesi li, Milane, ikad usudio pomisliti da ćete samo nešto manje od tri godine nakon okupljanja pripremati platformu za snimanje drugog studijskog albuma?
Milan: Ne. Nikad. Da mi je netko najavio takav scenarij kad sam se vratio s Lene kosti na pozornicu u listopadu 2008., bez razmišljanja bih ga u tren oka proglasio potpunim luđakom. Ako za nešto živiš i vjeruješ u to srcem, onda slijede i rezultati. Mi idemo dalje. Stalno se razvijati, želimo svirati još bolje, nastupati još bolje, skladati još bolju glazbu. Dušom smo u stvari i ništa nas neće zaustaviti.
RockLine: Bi li još što dodao za kraj?
Milan: Pozdrav svim RockLine čitateljima! “Keep on rockin’!!!”
intervju vodio i uredio: Aleš Podbrežnik
Galerija slika
