Autor: Sandi Sadar Šoba
Mjesto: Orto Bar / Ljubljana / Slovenija
Datum intervjua: 04.10.2012
Bob Wayne je više od pukog pojedinca – riječ je o središnjem liku sastava koji svojim seoskim zabavljaštvom spaja bluegrass s hillbillyjem i punkerskom inačicom countryja. Bradonje koje vole hodati po rubu zakona i čije je glavno vodilo tvrdoglava pobuna, a moto »Fuck the law!«, svoje su kosmate škakljive čari razotkrili u tandemu sa sastavom Nashville Pussy, a nakon koncerta u ljubljanskom Ortu glavni idejni otac projekta, s rupcem i bradom ukrašeni frontman Bob Wayne rado je odvojio vrijeme za razgovor s našom ekipom, koja je ovaj put bila naoružana i kamerom!
Rockline: Ja sam novinar web portala RockLine iz Slovenije. Riječ je o najčitanijem web portalu kod nas.
Bob Wayne: Do vraga!
Rockline: Pokrivamo različite glazbene žanrove – od rocka, alternative do svega, a jedna od novosti je Rockline TV – video kanal koji će biti nešto novo na našoj stranici.
Bob Wayne: Kul!
Rockline: Najprije počnimo ovako – turneja do sada: koliko ste koncerata dosad odsvirali?
Bob Wayne: To ne bih ni znao – možda samo za turneju s Nashville Pussy. Dva tjedna turneje – 14 koncerata. Mislim da su pred nama još dva tjedna, ali da – bio sam ja na turneji i prije, cijelu godinu prije. Ovo mi je treći posjet Europi ove godine.
Rockline: Stvarno?
Bob Wayne: Jap!
Rockline: Usporedimo onda događanje s onim u SAD-u – kad koncertiraš po SAD-u ili si na turneji po Europi: kakvu razliku osjećaš između jednog i drugog?
Bob Wayne: Kad su ljudi u pitanju, svugdje je isto, razlikuju se samo naglasci, ali posvuda vidimo i ljude u Slayer i Johnny Cash majicama, metalce i punkere. Publika je posvuda ista, pa bili mi u New Orleansu, Sloveniji, Seattleu – kad stojim na pozornici i pogledam dolje, posvuda vidim slična lica. A kad bolje razmislim, što je to tako drugačije za nas? Ne znam … Čudno je. Rekao bih … Ne bih znao reći, jer ne znam. Hrana – ta je drugačija!
Rockline: Možda malo manje začinjena …
Bob Wayne: U Americi lakše dođem do seksa, jer govorim isti jezik, a ovdje me cure ni ne razumiju i ne razumiju sve moje šale da bi im bile zabavne. Zezam se! (smijeh)
Rockline: Vaš sinoćnji nastup pokazao je nešto sasvim drugo. Dojam koji sam stekao uz vas jest da ste kao soundtrack juga SAD-a i cijele Amerike.
Bob Wayne: Jap.
Rockline: Kako bi to spojio s onim što smatraš samom biti sastava Bob Wayne? Koja je priča s kojom se sam najlakše poistovjećuješ?
Bob Wayne: Reći ću ti što je bit – izvorno je kod većine skladbi tako da imam ideju … Kao klinac uvijek sam želio postati filmaš, oduvijek sam želio snimati filmove. Jednom sam čak napisao i zamisao za film, to je bilo tijekom turneje sa sastavom Zeke, kad sam razmišljao o idejama za filmove. Sinula mi je super ideja za priču o kamiondžiji koji se drogira i vozi naokolo – bila bi to suvremena inačica filma o kamiondžijima, ali uvijek s notom starog divljeg Zapada. Slično kao kod Quentina Tarantina. Uvijek sam imao te filmske ideje, ali uvijek je problem kako doći do kamiona, do svih tih kamera … Pa sam odlučio da barem mogu ispričati priču u skladbi, naoružan gitarom. Barem priču mogu ispričati, izreći cijelu zapletenost, predstaviti likove – priču mogu ispričati. Izvorno slijedim predodžbe koje bi dobro došle u kratkim filmovima i koje vidim u svojoj glavi. Ponekad slijedim stvarni život, ponekad ne. Ponekad spojim oboje, ali uvijek pripovijedam te kratke priče. Možda ću uspjeti sve to prenijeti u filmski oblik pa ćete moći vidjeti i ono što imam za reći. Počeo sam pisati i scenarije za sve to, za neke skladbe. Napisao sam nekakve scenarije, ali toliko sam na turnejama da za to trenutačno nemam vremena, no nadam se da ću se jednom moći posvetiti i tom filmskom aspektu. Ali da – zaista je riječ o nekakvom soundtracku i drago mi je da si to istaknuo.
Rockline: Druga stvar koju sam osjetio na pozornici jest stvarno prekrasna kemija među svim dečkima. Kako ste se svi okupili i kakva je priča?
Bob Wayne: Sve je to previše otkačeno, previše ludo. Stvarno je ludo kako je do toga došlo. Na turnejama sam od 2006. nadalje. Počeo sam s Hankom Williamsom III., kad sam mu bio roadie, a od tada sam zamijenio čak 35 članova sastava, jer se nikad ne zaustavljam. Obično na pozornici imam i violinista, ali na turneji s Nashville Pussy samo smo predbend, na raspolaganju imamo samo pola sata i zarada ne bi bila dovoljna za plaćanje pet članova, pa smo ovdje samo četvorica. Ali nas je više. Na albumima se tako čuje i bendžo … Ova postava ovdje okupila se na stvarno lud način! Ova je postava vjerojatno meni najdraža dosad, bez zamjerke prema starim članovima s kojima sam svirao prije, ali ovaj put svi osjećamo stvar. Jako smo povezani, tako da je sve super i usput smo se i sprijateljili, zbog čega je sve lakše, zabavljamo se i dobro nam je, što je super.
Rockline: Šou mora ići dalje, kažu. Pa što je sa sljedećim dijelom turneje po SAD-u? Koliko vas koncerata još čeka?
Bob: Da, nakon ovoga idemo u SAD, gdje ćemo nastupati sa sastavom Social Distortion – s kalifornijskim punkerskim sastavom.
Rockline: Poznajem ih …
Bob: Čuo sam da su ovdje dobro prihvaćeni, da, a u Americi je to ogromna stvar i stvarno je prava čast što ćemo nastupati i s njima. Kad odsviramo taj nastup, čeka nas američka turneja, a potom ću uzeti malo vremena … Nedavno sam kupio komad zemlje u Alabami i nisam ni bio tamo, ali sad sam veleposjednik pa moram otići doma i pogledati to. Tamo namjeravam postaviti kamp s prikolicama. U šumi je …
Rockline: Znači, tamo neće biti nikakvog ranča?
Bob: Ne. Tamo doduše stoji prastara kuća, ali imam kamp-prikolicu. Onamo ćemo dovući i mobilnu kućicu mog gitarista, prikolicu našeg bubnjara, zapaliti vatru i imati pravo kampiranje u Alabami! Nakon par mjeseci opet ćemo se sastati sa Social Distortion, a sljedeće godine ponovno se vraćamo u Europu na Wacken Open Air u Njemačkoj. To je stvarno dobar festival. Ove smo godine svirali na festivalu Roadburn, Shockfestival – ovdje u Europi imate stvarno dobre festivale. To je jedna važna razlika između SAD-a i Europe – festivali.
Rockline: Previše festivala …
Bob: Festivali ovdje su ogromni. U Americi bi trebali više takvih festivala, iako imamo nekoliko solidnih festivala: Muddy Roots, a i Farm Fest, koji je inačica sa zapadne obale. Tako se rađa nekoliko dobrih festivala.
Rockline: Ostala su mi još samo dva pitanja. Prvo je to da u SAD-u imate dugi niz sastava s kojima si već nastupao. Koji je sastav o kojem sanjaš i s kojim bi bio ponosan stajati na pozornici? Clutch ili …
Bob: S heroji sam već nastupao. Nastupao sam s Bobbyjem Lieblingom iz sastava Pentagram, Hankom III., Davidom Allanom Coeom … Sa svim svojim herojima već sam nastupao, a nastupio bih s Willie Nelsonom – to bi bilo prvorazredno. Što se tiče metalske scene … Clutch i slični sastavi su mi pri srcu, ali …
Rockline: Sami bradonje …
Bob: Da, svatko s bradom! Rado bismo koncertirali s bradatim sastavima.
Rockline: Mastodon!
Bob: Mastodon su izvanredni!
Rockline: Da!
Bob: Dečki su izvanredni. Došlo mi je do ušiju da su već čuli za nas, ali ne znam …
Rockline: Možda će sljedeći put biti turneja s njima …
Bob: Jedan zajednički prijatelj rekao je da im je predao naše CD-ove. Izrasli su u velik bend, ali mislim da još uvijek slušaju puno podzemnog sranja.
Rockline: Barem bi trebali. Završne misli potpuno su tvoje. Ako želiš što reći našim čitateljima, odnosno gledateljima Rockline TV-a. Stvarno nam je drago što smo ovdje s tobom i što imamo priliku da pozdraviš naše gledatelje.
Bob: OK! Rekao bih: uživajte u glazbi i što sam to već jednom rekao?
Rockline: »Jebeš zakon!«
Bob: Jebeš zakon!
