Datum intervjua: 12.02.2013
Ovaj put smo se u RockLinu družili s Davidom Pajom, gitaristom post-rock začetnika Slint i jednim od tvoraca neovisne scene; surađivao je i stvarao u gomili velikih sastava poput Tortoise, Interpol i Yeah Yeah Yeahs, a pritom je održavao i aktivnu solo karijeru. Naravno, čast nam je razgovarati s takvim glazbenikom.
RockLine: Budući da naši čitatelji prvi put čitaju o tebi na hrvatskom jeziku, zamolio bih te da nam ispričaš nešto o sebi.
David Pajo: Ja sam samo čovjek koji je sretan što ima tako talentirane prijatelje.
RockLine: Koji su bili tvoji glavni utjecaji, glazbeni ili ne, u mladosti i po čemu se razlikuju od ovih današnjih?
David Pajo: Dok sam bio sasvim mlad, bio sam potpuno posvećen metalu. Ali s 15 ili 16 godina sve je zamijenio punk rock – posebno američka hardcore scena s početka 80-ih.
U to vrijeme sam i potpuno »dekonstruirao« svoje sviranje gitare. Prešao sam na čist, nedistorziran zvuk bez nekih brzoprstih izvedbi na koje sam se nekad tako jako oslanjao.
RockLine: U posljednje vrijeme provodiš puno vremena s obitelji (što ti je bio i cilj i razlog zbog kojeg si napustio Interpol) – čega si se sve morao odreći zbog takve odluke?
David Pajo: Znaš, stvarno je teško biti glazbenik na turneji i biti odvojen od svega što se događa kod kuće. Ali mislim da je još teže biti stalno kod kuće i ne baviti se glazbom. Kad sam doma, nemam vremena svirati gitaru. Moram reći da je pravi blagoslov što u takvoj situaciji i u današnje vrijeme uopće mogu preživjeti kao glazbenik.
RockLine: Prošle su već četiri godine od tvog posljednjeg studijskog solo izdanja i šest godina otkako si izdao album s posve svojim komadima. Tu je doduše tvoj projekt Evila, koji je vrlo drukčiji od tvog tipičnog solo stvaralaštva. Možeš li nam reći nešto više o svemu tome? Kada možemo očekivati nešto novo? Radiš li na čemu?
David Pajo: Evila je moja tajna ljubav. Zapravo većinu slobodnog vremena posvećujem pisanju pjesama za Evilu. Ne znam, međutim, hoće li i kada doći do izdanja.
RockLine: Svi se već pitamo – planirate li sa Slintom opet neko okupljanje?
David Pajo: Voljela bih da znam. Dvojica izvornih članova su na koledžu, a ja se posvećujem jednom drugom bendu.
RockLine: Kad ste se zadnji put okupili kao Slint, svirali ste novu pjesmu pod nazivom »King’s Approach«. Kad je napisana? Ima li ikakve šanse da ćemo u budućnosti dobiti nove snimke Slinta?
David Pajo: Zapravo je ideja za tu pjesmu bila moja, a Britt i Brian su je transformirali u pjesmu Slinta. Više od deset godina nije se ništa događalo s njom, sve dok je nismo ponovno otkrili 2007. prilikom našeg ponovnog okupljanja. Nikad, međutim, nije snimljena.
RockLine: A kako se osjećaš zbog toga što tvoja karijera sa Slintom na neki način (nezasluženo) baca sjenu na tvoje ostale projekte? Jesi li zahvalan što ti je Slint bio odskočna daska tako rano u karijeri? Bi li išta promijenio?
David Pajo: Danas sam iznimno ponosan na Slint. Dugo sam se želio malo distancirati od benda. Sada to jednostavno vidim kao dio svoje mladosti.
RockLine: Kako danas gledaš na Spiderland?
David Pajo: Nije baš tako loše, barem ne za neke mlade početnike iz Louisvillea 80-ih.
RockLine: Što se promijenilo između vremena kad ste sa Slintom svirali 80-ih i 90-ih i vremena kad ste se ponovno okupili 2005. i 2007.? Jeste li još uvijek »osjećali« svoju glazbu?
David Pajo: Ja sam je još uvijek osjećao, ali ovaj put smo znali što točno sviramo. U dobra stara vremena naše smo pjesme uvijek odsvirali drukčije, uvijek su bile podvrgnute novim i novim promjenama i evoluciji. Nikad nisu bile gotove.
RockLine: Bio sam prošle godine na festivalu All Tomorrow’s Parties koji je kurirao Jeff Mangum. U kinu su prikazali i 10-minutni isječak iz dokumentarca Lancea Bangsa o Slintu. Možeš li nam reći nešto više o tome?
David Pajo: Riječ je o dokumentarcu o Slintu koji će jednog dana i izaći.
RockLine: Kruži jedna anegdota koja kaže da u vrijeme nastanka Zwana nisi poznavao nijednu pjesmu Smashing Pumpkins. Billy je morao biti presretan kad je to saznao. Kako ste riješili taj »problem«?
David Pajo: Mislim da je Billy cijelu stvar shvatio kao neku vrstu nepoštovanja. Billyjev vokal i danas prepoznam, to je to. I dalje ne znam nijednu pjesmu Smashing Pumpkins.
RockLine: Svi znamo za tvoje metalske korijene. Je li projekt Dead Child bio pomalo nostalgičan izlet u tvoju mladost? Ili samo neki predah kroz potpunu suprotnost Zwanu?
David Pajo: Oboje. Dead Child je bio neka kriza srednjih godina i prijeko potreban udah prljavog zraka.
RockLine: Posljednjih godina sviraš sa stvarno sjajnim bendovima iz takozvane indie scene (Yeah Yeah Yeahs, prije Interpol itd.). Bi li s nama podijelio neko od svojih iskustava iz suradnje s tim izvođačima?
David Pajo: Stvarno moram početi pisati memoare prije nego sve zaboravim. Pa dobro, možda je bolje da sve to umre sa mnom, što ja znam.
Ponajprije se rado osvrćem na improvizirane plesne zabave Karen O, na način na koji je Nick Zinner razbijao gitare i na životna otkrića Briana Chasea!
RockLine: Koji bi od svojih prošlih bendova i projekata, uz solo rad, izdvojio kao svoj najdraži?
David Pajo: Teško je izabrati najdražeg jer imam izuzetno lijepe uspomene na sve bendove u kojima sam svirao. Slint je zasigurno bio jedan od najnepredvidljivijih bendova u kojima sam svirao i do današnjeg dana mi predstavlja neku vrstu mističnog entiteta. The Yeah Yeah Yeahs su najcarskiji bend za doživjeti, s kojim je svako putovanje i sviranje užitak. Stereolab, Tortoise i Royal Trux bili su mi svi neka vrsta učitelja. A moje prijateljstvo s Willom Oldhamom oduvijek je bilo toplo i didaktično.
Teško mi je izabrati jednog favorita jer mi svi znače neizmjerno mnogo.
RockLine: Budući da si danas više nego očito veliki dio alternativne i neovisne scene, zanima me koji ti se izvođači čine uistinu posebnima?
David Pajo: Kao i u svakom trenutku u povijesti, i danas postoji hrpa dobrih bendova. Nisam baš u koraku s vremenom pa ne znam koji su stvarno dobri baš danas, ali s vremenom ću doći i do aktualnih stvari. Jesam pak stvarno oduševljen današnjom metal scenom.
RockLine: S kojim bi umjetnicima surađivao da nema nikakvih ograničenja?
David Pajo: Madonna, Bono, Danzig, Steve Reich, Sunn0))), Pole, Suicide, Emperor, Thorns, Von, David Lynch.
RockLine: Još kakve posljednje riječi?
David Pajo: Ako ćete skidati glazbu, molim vas da je kupite – osobito ako je bend manje poznat i nije riječ o nekim superzvijezdama. I uvijek birajte najvišu kvalitetu albuma. Glazba koja je stisnuta za maksimalnu glasnoću, koja je skinuta u niskoj kvaliteti i koja se na kraju pušta na Appleovim slušalicama, zvuči kao pseće sranje.
Dolje možeš pogledati Davida Paja na bas gitari sa sastavom Yeah Yeah Yeahs u aktualnoj pjesmi “Sacrilege”.
https://www.youtube.com/watch?v=d-YWdBYwwPo
