Autor: Aleš Podbrežnik, Jernej Vene
Fotografije: Aleš Podbrežnik, Jernej Vene
Mjesto: Salzburg / Rockhouse / Austrija
Datum intervjua: 26.09.2013
Rene Shades je čovjek koji je u travnju 2011. konačno stabilizirao sadašnju postavu legendarnih danskih hard rockera Pretty Maids. Nakon što je Kenn Lund Jacobsen, svima bolje poznat kao Kenn Jackson, nakon 19 neprekinutih godina članstva odlučio basgitaru odložiti u kut i napustio Pretty Maids 2010., u njegove je cipele privremeno uskočio redovni basist King Diamonda Hal Patino. No formula za Pretty Maids s njima nije ispala po želji. Rješenje su dečki pronašli u svom starom kolegi Reneu Shadesu, koji je 2003. kraće vrijeme već svirao gitaru za Pretty Maids. Bilo je to vrijeme kad su Pretty Maids u postavi isprobavali dvojicu gitarista…
Salzburg, kraj rujna 2013.! Vražja kiša posvuda. Jesen je pred vratima! Zastoj zbog nesreće na sjevernom izlazu za Salzburg natjerao je nas dvojicu s Jernejem na prvi (južni) izlaz za Salzburg, koji obično ne uzimamo kad idemo u Rockhouse. Već je gorenjska autocesta bila zakrčena zbog teške nesreće ispred Kranja. Dakle, dan kad je vrag odnio šalu! A ipak smo uspjeli uhvatiti pravi trenutak i tako sjedimo s Reneom u backstageu salzburškog kluba Rockhouse. Famozna lokacija na kojoj su bivši željeznički tunel preuredili u klupski koncertni prostor…
RockLine: Počnimo s vrlo općenitim pitanjem. Koliko si zadovoljan dosadašnjim tijekom ove turneje?
Rene: Sve ide jako dobro. Čak i bolje nego što smo očekivali. Na nekim smo lokacijama u zadnjih godinu i pol nastupili dvaput. Uz to je posjećenost koncerata tijekom turneje stalno rasla i to nas iznimno veseli.
RockLine: Dana 22.03.2013. kod izdavača Frontiers Records objavili ste novi studijski album »Motherland«. To je bio tvoj prvi pravi studijski album na kojem si upisan kao član grupe. Kakvi su osjećaji?
Rene: Istina. Odsvirao sam i na koncertnom albumu koji smo objavili godinu prije (It Comes Alive (Made In Switzerland), op.p.).
RockLine: Posvećenom tridesetoj obljetnici djelovanja grupe…
Rene: Točno tako. S Pretty Maids se znam već dugo. 2003. sam u grupi kratko svirao gitaru. Tada su Pretty Maids u postavi isprobavali dvojicu gitarista. Onda je dugo vladala tišina, sve do Ronniejeva poziva, kad me pitao: »Bi li svirao bas?« »Naravno«, odgovorio sam. Dečke inače poznajem od 1992. Oduvijek se družimo, pa su se među nama splele dobre prijateljske veze. Za mene ponuda uopće nije bila upitna. Odmah sam je s velikim veseljem prihvatio. Ali situacija u kojoj odjednom moraš s tim prijateljima surađivati u glazbenom poslu potpuno je druga priča. No zlata vrijedno iskustvo. Jako sam sretan što svi u ekipi tako dobro funkcioniramo zajedno.
RockLine: Ako me pamćenje ne vara, prijašnji basist bio je Hal Patino. S Pretty Maids je svirao na turneji u jesen 2010., a onda si ti dobio onaj Ronniejev poziv….
Rene: Zapravo je bila riječ o poruci na Facebooku. Živim u Španjolskoj i najjeftinije je komunicirati upravo preko Facebooka. Ne mogu ulaziti u detalje o tome što se događalo s Halom. Dobio sam kratku poruku. Odmah sam pristao. Svakako nisu rekli da sam u grupi. Isprva su me željeli samo isprobati, da vide uklapam li se u ekipu! Kemija je proradila. Znamo se jako dugo. Jednostavno. Vibracija je očito bila prava.
RockLine: Imate puno glazbe. Puno albuma. Kako se odlučujete koje će skladbe biti na koncertnom repertoaru?
Rene: Jako ovisi o tome gdje sviramo, gdje nastupamo. Naravno, ima tu nešto u tome da biramo skladbe koje i sami rado izvodimo. Ali prilagođavamo se i području kroz koje putujemo na turnejama i pokušavamo udovoljiti onome što publika želi čuti od nas. Zapravo to ne znamo. Ali pokušavamo nekako pogoditi. Na ovoj turneji uglavnom smo fokusirani na prva dva studijska albuma te na zadnja dva studijska albuma. Na prijašnjoj turneji, kad smo predstavljali album »Pandemonium«, svirali smo puno mešovitiji repertoar. Zapravo je bio riječ o izboru koji je obuhvaćao sva razdoblja naše glazbene karijere.
RockLine: Pretty Maids ste poznati i u Japanu. Zašto misliš da tamošnja publika tako entuzijastično prihvaća glazbu i grupe poput vas?
Rene: Mislim da ih fascinira već i sama činjenica da dobiju nešto što dolazi sa Zapada. Već zbog njihove geografske udaljenosti. Zapadne stvari njima djeluju egzotično. Kod nas taj fenomen doživljavamo obrnuto. Ali to su vrlo ljubazni i vrlo pristojni ljudi. Mislim da to proizlazi iz njihove tradicionalne kulture. Od njih možemo jako puno naučiti. A svaki rocker sanja da jednom tamo nastupi. Želiš osjetiti tu reakciju, tu energiju oduševljenja koju može proizvesti samo japanska publika.
RockLine: Kad sam te gledao na ovogodišnjem festivalu Bang Your Head!!! u njemačkom Balingenu na pozornici s Pretty Maids, na prvi si me pogled podsjetio na člana vaših sunarodnjaka iz Danske, D.A.D. (Disneyland After Dark). Kako si se odlučio za svoj scenski imidž i kako su na njega reagirali ostali članovi Pretty Maids?
Rene: Stvarno? Ha ha ha… Znaš, nisam ni puno razmišljao. To se jednostavno dogodilo vrlo spontano. Nabio sam si onaj klobuk na glavu. Pokušavaš naime djelovati tako da te ljudi zapamte. Trudiš se ostaviti dojam na njih. Dakle, i vanjštinom. U misli mi je uskočio basist grupe Lynyrd Skynyrd. On je uvijek nosio klobuke. Malo sam posudio od drugih. Paul McCartney je uvijek govorio da si možeš posuđivati stvari od drugih, ha ha ha….
RockLine: Kako Pretty Maids prihvaća domaća publika? Ona u Danskoj? Jeste li lokalni heroji?
Rene: Heroji zasigurno nismo. Inače, Ronnieja i Kena te Pretty Maids manje-više svi poznaju u Danskoj. Za Pretty Maids je puno veći uspjeh nastupati ovdje, sada u Salzburgu, nego u Danskoj. U Danskoj je dobro svirati na festivalima. Na same zasebne koncerte ljudi u Danskoj uopće ne dolaze. Srećom, Pretty Maids imamo vrlo dobru podršku u Njemačkoj, u Japanu, a i ovdje u Austriji. Srećom, nismo ovisni samo o Danskoj.
RockLine: Čija je bila ideja da se za snimanje koncertnog DVD-a i koncertnog albuma izabere upravo švicarski grad Pratteln i tamošnje mjesto Z7?
Rene: Isprva je snimanje bilo predviđeno u Kopenhagenu i tamošnjem prostoru koji se zove Tivoli. Ali upravo u to se vrijeme dogodio slučaj »Patino«. Bio je to moj prvi nastup s Pretty Maids. Zato su bili malo oprezni u vezi s tim kako ću se snaći. To se događalo u travnju 2011. Zapravo je Pratteln kasnije izabran prvenstveno zato što je to dvorana u kojoj lako postaviš više kamera i ima vrlo dobru akustiku.
RockLine: Pretpostavljam da ste za album »Motherland« morali izostaviti poneku skladbu. Da ste ih naime na početku imali pripremljeno više. Tko odlučuje koja će skladba biti na albumu, a koja ne?
Rene: Da. Bilo ih je doista više. Odlučujemo sami. Tu imamo potpunu slobodu. Naravno, izdavač može reći sviđa li mu se album ili ne, ali tu je riječ o našoj potpunoj slobodi. Puno se konzultiramo i s našim dugogodišnjim producentom i velikim prijateljem Jacobom Hansenom, koji nas majstorski usmjerava u pripremi aranžmana i u procesu samog snimanja albuma. Jacob Hansen je zapravo naš šesti član. Vrlo je otvorenog uma i za Pretty Maids je stvorio doista sjajan, moderno zvučeći zadnji album. Za Jacoba mogu mirne duše reći da je jedan od najboljih modernih rock producenata na svijetu.
RockLine: Koje biste glazbenike koji su značajno utjecali na tebe i bili ti neka vrsta inspiracije u tvom sazrijevanju u glazbenika izdvojio?
Rene: Prvi utjecaj zasigurno je bio Elvis Presley. I puno The Beatlesa. Jako volim i country glazbu. Prvenstveno modernu country glazbu. Obožavam country izvođače poput, recimo, Keitha Urbana. A budući da gitaru sviram već više od 25 godina, jako su na mene utjecali Thin Lizzy, a posebno Gary Moore. Kad je riječ o sviranju basgitare, to je potpuno druga priča. Sviđa mi se kako Jameš Brown koristi basgitaru u svojim skladbama. Zanimljivo mi je promatrati kako se iz situacije u situaciju u njegovim skladbama ponaša, prilagođava sama bas linija. Puno inspiracije dolazilo je iz redova mojih prijatelja. Posebno su mi fascinantni oni glazbenici koji sviraju samo u studiju. Na temelju ugovora. Jedan od takvih je Paul Beuschner, koji je svirao, među ostalim, na albumima Eltona Johna, Faith Hill i Roda Stewarta. Irski glazbenik. Odličan studijski glazbenik.
RockLine: Ova je turneja podijeljena na dva dijela. Na prvom vas prate Pink Cream 69. Na drugom, kasnijem njemačkom dijelu, još jedni njemački hard rockeri. Bonfire. Imaš li tremu pred njima?
Rene: Ne. Nikako. Vrlo su ljubazni dečki. Kad sam još svirao s Mikeom Trampom, bili smo zajedno na turnejama. Poznam ih jako dugo.
RockLine: A onda pauza?
Rene: U načelu da. Ali nikad ne mirujemo. Nikad ne znaš kad će te uhvatiti telefonski poziv i već si u novoj akciji. U studiju, na putu, na pozornicama. Što se tiče budućih planova, zasad ne mogu puno reći. Stvari se razvijaju. Pretty Maids idemo dalje. S turnejom »Motherland« ustrajat ćemo na koncertnim pozornicama najmanje do kraja ove godine. Pokušat ćemo posjetiti i neka područja na kojima još nikad u karijeri nismo svirali.
RockLine: Kako doživljavaš činjenicu da prodaja albuma pada, a vi ste dužni sve češće nastupati na pozornicama?
Rene: Sve je postalo vrlo natjecateljsko i stvar nije ni izbliza ružičasta, niti jednostavna. Srećom, ljudi još uvijek posjećuju koncerte i s posjećenošću smo vrlo zadovoljni. Ljudi u Njemačkoj, Skandinaviji još uvijek daju novac da vide koncerte. Kod nas u Danskoj je to nemoguće. U Danskoj moraš zabukirati koncert na subotu ako želiš da uopće itko dođe na koncert. Dobra stara vremena su prošla.
RockLine: To je to. Rene, hvala ti na vremenu, želimo ti uspješan nastup večeras ovdje u Salzburgu!
Rene: Hvala vama i vidimo se kasnije na koncertu!
intervju: Jernej Vene & Aleš Podbrežnik
prijevod i uređivanje: Aleš Podbrežnik
Galerija slika
