Autor: Aleš Podbrežnik, Jernej Vene
Fotografije: Aleš Podbrežnik, Jernej Vene
Mjesto: Salzburg / Rockhouse / Austrija
Datum intervjua: 26.09.2013
David Readman je vrhunski engleški vokal s njemačkom putovnicom. Od 1994. godine pjeva u sjajnim i cijenjenim njemačkim melodičnim hard rockerima Pink Cream 69, koji dolaze iz grada Karlsruhe. U sastav je došao nakon što je originalni pjevač Pink Cream 69 Andi Deris dobio posao kod razvikanih power metalaca Helloween. U backstageu salzburškog kluba Rockhouse u razgovornom krugu s RockLine bio je cijeli bend, a glavnu riječ imao je David.
RockLine: Koliko si zadovoljan tijekom aktualne turneje, kako je došlo do toga da ste krenuli na zajedničku turneju upravo s Pretty Maids?
David: Turneja nam se fantastično odvija. Sve ide glatko. Jako smo zadovoljni. Oduvijek smo željeli nastupati s Pretty Maids. Vjerovali smo da bi to mogla biti ubojita kombinacija i vrlo dobar koncertni paket. Općenito za obožavatelje obaju bendova. Ideja je stara, ali se nije realizirala. Do ove godine. Hvala bogu da smo i to dočekali! Ako sam iskren, publika na aktualnoj turneji doista je fokusirana na pjesme koje izvodimo i odlično surađuje na koncertima. Iako većina u prvom redu dolazi na koncerte Pretty Maids, očito vrlo dobro poznaju i glazbu Pink Cream 69. To se odražava i na prodaji našeg službenog merchandisea! Ljudi na ovoj turneji kupuju puno naših majica. I naš timski duh funkcionira na visokoj razini i super smo ekipa. Kao što kažem. Za sada sve ide onako kako smo zamislili. Čak i iznad očekivanja.
RockLine: Važiš za vrlo zauzetog glazbenika. Surađuješ i s Voodoo Circle, prije nekoliko godina izdao si svoj samostalni studijski album, gostovao si na samostalnom studijskom albumu švedskog gitarista Magnusa Karlssona, i tako dalje. Kako uspijevaš ostvariti sve te ciljeve istodobno?
David: Ako sam potpuno iskren,… Sve to što se čuje kao puno, u stvarnosti ne izgleda tako puno. Djeluje kao da se događa hrpa stvari istodobno. Ali nije tako. Pošteno rečeno, posljednja albuma za Voodoo Circle i Pink Cream 69 snimio sam zapravo istodobno. Svoje vokale snimio sam u svom studiju prošlog ljeta. To znači ukupno 28 pjesama. U svom studiju. Što znači da mogu snimati kad mi se prohtije. Ne moram putovati do nekog studija i čekati da mi netko dojavi: »Hej David! Studio je sad slobodan, možeš snimati!« Tako imam apsolutnu kontrolu nad tim stvarima i tako i sam najlakše funkcioniram. Mogu snimati kad god. Kad sam raspoložen, naravno. Bilo noću, ujutro,… Tu nema ograničenja. Naći vremena za Magnusa Karlssona stoga nije bio nikakav problem, jer sam s pjesmama za Voodoo Circle i album Pink Cream 69 vrlo brzo završio.
RockLine: Nakon svih godina iskustva koje imaš iza sebe, sljedeće je pitanje možda suvišno, ali ipak. Slušaš li još ikad sugestije članova Pink Cream 69 ili nekog drugog benda s kojim surađuješ u vezi s time kako otpjevati neku stvar?
David: Malo već. Svakako. Ali malo. Kad snimam, vrlo rijetko se dogodi da me netko posjeti u studiju. Danas sve ide preko interneta. Preko e-mailova. Naravno, onaj tko obično predlaže, sugerira, naš je basist Dennis Ward, koji napiše stihove i onda dođe s raznim prijedlozima kako se uhvatiti neke pjesme. Melodije za nju i tako dalje. Svakako među nama teče komunikacija o smjeru koji će u glazbenom smislu zauzeti studijski album koji stvaramo. Puno je komunikacije i o trenutnim inspiracijama, puno rasprava o pjevačima, osobito onima koji su se svojim prošlim radom upisali na najvidljivija mjesta rock glazbe, ili radije reći rock ‘n’ rolla.
RockLine: Kako brineš o formi svog vokala?
David: Ne pijem alkohol, ne uzimam droge i ne pušim. Vrlo jednostavno. I puno spavam. Na turnejama mislim. I još nešto. Moraš biti čvrst da izdržiš. Ne smiješ biti kolebljivac i ne smiješ sumnjati u sebe.
RockLine: Biff Byford mi je jednom na slično pitanje odvratio da na turnejama, recimo, ne daje mnogo intervjua… možda je time nagovijestio da se već jednom spakiram iz njegovog »Nightlinera«…
David: Ha ha ha… Dobro! Od sada ću se truditi odgovarati vrlo tiho na sva vaša daljnja pitanja.
RockLine: Pink Cream 69 ste u veljači ove godine izdali novi studijski album naslovljen »Ceremonial«. Kako to da vam je trebalo debelih šest godina, koliko je proteklo od izdavanja prethodnika »In10sity« (2007)?
David: Ipak nam nije trebalo punih šest godina da ga snimimo. Prvo razgovaraš s ljudima nekih pola godine samo o tome da ćeš s njima snimati novi album. Puno pjesama na kojima smo radili za novi album izvorno je nastalo prije više od deset godina. Pišemo svi. Dennis piše, Alfred (Alfred Kofler, gitara Pink Cream 69, op.p.) piše, ja pišem. Svi skladamo i onda bacimo zajedno taj materijal. Zatim slijedi rasprava o tome koje ćemo pjesme odabrati za album. Kao što kažem. Neke su pjesme posve svježeg nastanka, a druge mogu biti stare i više od 10 godina. Kod nekih starih pjesama obično prilagodimo aranžmane, to znači da ih malo preuredimo ili osuvremenimo da pjesma onda još učinkovitije upali.
RockLine: Kako nastaju vaše pjesme? Je li prvo tekst ili prva melodija?
David: Ja nikad nemam unaprijed pripremljene tekstove. Uvijek je prva melodija. Sam izvor glazbe temelji se u prvom redu na melodiji. Već samim glasom možeš oblikovati melodiju. Možeš dobiti doista prekrasnu melodijsku liniju. Tekstovi pak moraju osjećati tu melodiju. Moraju je pratiti. Pratiti razvoj te melodije. Riječi treba vrlo pažljivo položiti u stihove. Neke riječi mogu zadavati probleme i nezgodne su pri optimiziranju melodijskih linija. Obično se dogodi tako da prave riječi u poeziji kod nas prvi pronađe upravo Dennis. Ja sam onda samo zadužen da stvar snimim svojim vokalom. Da su me ostali čekali da sam napišem poeziju, stihove, onda bi na album čekali još dulje, ha, ha, ha,…
RockLine: Nedavno ste promijenili bubnjara. Vaše je redove napustio osnivač Kosta Zafiriou. Kako se to dogodilo i kako ste prebrodili taj test?
David: Odluku je naravno donio Kosta. Jednostavno. Radio je puno stvari odjednom, pa se više nije mogao potpuno usredotočiti na Pink Cream 69. Trenutno ima i puno obveza prema svojoj obitelji. Dali smo mu potpunu slobodu u odluci. Uz djelovanje u Pink Cream 69 počeo je bubnjati i za Unisonic, na bubnjevima je pomagao i švicarskom Krokusu, djelovao je i kao menadžer Helloweena. Sve stvari odjednom više nije dovoljno dobro držao pod kontrolom. Tako smo zapravo pristupili Kostinu tehničaru za bubnjeve, Chrisu Schmidtu. Čovjek na mjestu. U trenutku je mogao preuzeti članstvo u našoj ekipi. Očito je bilo samo pitanje vremena. Chris je dakle za nas odlično rješenje. Poznavao je sve sitnice Kostina bubnjanja, tako da je u glazbenom smislu ta promjena malo primjetna, malo uočljiva kad je riječ o promjenama u samom glazbenom karakteru skupine Pink Cream 69. Prošli tjedan nastupali smo u njemačkom Ludwigsburgu. I u publici se nalazio i Kosta. Došao nas je gledati. Svakako mu Pink Cream 69 još uvijek puno znače. I uvijek će tako ostati.
RockLine: Koliko pjesama pripremite prije nego što počne snimanje albuma?
David: Pripremljeno imamo između 30 i 40 pjesama. Te pjesme nisu do kraja izbrušene. Riječ je o skicama. Melodijska linija do prvog refrena. To je to. Određene skice možemo zalijepiti u jezgru odabrane kompozicije i tako dalje. Varijacija je puno. Tu nema određenih ograničenja. Glavni je cilj odabrati odgovarajuća rješenja za postizanje takve vodeće melodije koja će sigurno upaliti.
RockLine: Kako pišeš pjesme? Pratiš li vokal klavirom ili gitarom?
David: Pritom koristim gitaru. Iznimka su balade. Kod njih koristim klavir.
RockLine: Aha, vrijeme je da završimo. Izbacuju nas van. Davide, hvala ti na vremenu, želimo ti obilje uspjeha na turneji i puno užitka večeras na pozornici ovdje u Salzburgu.
David: Hej! Nadam se da je ovo bilo okej i nadam se da ćete i vas dvojica uživati večeras na koncertu. Hvala vama na podršci.
intervju vodila: Jernej Vene & Aleš Podbrežnik
preveo i uredio: Aleš Podbrežnik
Galerija slika
