Gitarist John Nymann o Y&T i jubilarnoj turneji povodom 30 godina albuma “Mean Streak” (2013)
Autor: Aleš Podbrežnik
Fotografije: Aleš Podbrežnik
Mjesto: München / Backstage (Halle) / Njemačka
Datum intervjua: 08.10.2013
Gitarist John Nymann čovjek je koji je oduvijek povezan s legendarnim hard rockerima iz Oaklanda, Y&T. Iako se bendu kao stalni član pridružio tek 2002. godine, s Y&T je već u osamdesetima surađivao kao prateći vokalist ili klavijaturist na albumima »In Rock We Trust« (1984), »Down For The Count« (1985), »Contagious« (1987) i »Ten« (1990), a s Y&T je bio i na tadašnjim turnejama. Y&T su ove godine ponovno obišli Europu. A ova je godina za Y&T »godina zmije«, jer upravo zmija krasi naslovnicu njihova albuma »Mean Streak« (1983), a bend novom turnejom ujedno obilježava 30. obljetnicu izlaska tog kultnog albuma.
RockLine: Posljednjih su godina Y&T opet postali stalnica na europskim koncertnim pozornicama. Kako doživljavaš tu činjenicu?
John: Izuzetno smo zadovoljni što je tako i što nas Europa nakon svih ovih godina još uvijek tako cijeni. Ljudi iz godine u godinu redovito dolaze na naše koncerte po Europi i podržavaju nas. Tako su i naše turneje po Europi posljednjih godina sve opsežnije. Obilazimo sve više različitih europskih zemalja, sve više različitih europskih gradova. Njemačka nam je općenito velika podrška. Kad smo došli na prvu turneju, odsvirali smo samo šaku koncerata u Njemačkoj, a sad je popis koncerata u Njemačkoj postavljen puno velikopotezније. Presretni smo. Ujedno ove godine slavimo 30. obljetnicu izlaska albuma »Mean Streak«. Sljedeće godine pak slavimo 40. obljetnicu postojanja i djelovanja grupe Y&T. Sljedeća će godina dakle za nas biti vrlo šarolika. Imamo velike planove.
RockLine: Znači, odanost europskih fanova bendu nije splasnula?
John: Nikako. Prije deset godina, kad smo ponovno počeli aktivno djelovati i nastupati, naš je tadašnji menadžer bukirao Y&T samo za festivalske nastupe. Nas su pak privlačili i drugačiji nastupi. Pitali smo se, što kad bismo probali nastupati po europskim klupskim pozornicama? No naš se tadašnji menadžer tome protivio, jer je tvrdio da od klupskih nastupa nećemo dobiti nikakav novac, da neće biti zarade i zato klupske nastupe za Y&T nije htio bukirati. Tako je bilo najbolje da se raziđemo. Menadžerske je stvari preuzela Jill (Jill Meniketti, op.p.). Probali smo i isplatilo se. Trenutno smo zapravo u Europi gotovo popularniji nego u SAD-u.
RockLine: Ako tome dodamo i usporedbu s japanskim koncertnim entuzijazmom. Kako doživljavate reakcije njihove publike tijekom nastupa?
John: Oh da. Vrlo su entuzijastični. No Japanci su posebna vrsta populacije. Posebna pasmina ljudi. Ipak smo više fokusirani na Europu, iako pozivâ iz Japana ne nedostaje. Tamo su jako oduševljeni slušanjem mnogih različitih glazbenih žanrova. Ali ugodnije se osjećamo u Europi i na domaćem terenu, to jest u SAD-u. Tako da u Japanu ne nastupamo baš često. U Japanu se pojavljujemo na turnejama u ciklusima svake tri do četiri godine, u Europu dolazimo iz godine u godinu.
RockLine: Prošle ste godine izdali i novi dvostruki koncertni dokument, nazvan »Live At the Mystic«. To je pozornica smještena u Kaliforniji, koju svake godine posjećujete i u kojoj posebno rado svirate.
John: Da. »Mystic« se nalazi nekih 40 milja sjeverno od San Francisca u Kaliforniji. Riječ je o staroj pozornici na kojoj su se nekoć prikazivali filmovi, a sad je preuređena u noćni klub. Povijest tog mjesta duga je, bogata i šarolika. Jako nam se sviđa vibracija tog prostora. Svake godine, odnosno prije isteka tekuće godine, Y&T si tamo priušte priličnu zabavu koncertnim nastupom. Ljubitelji naše glazbe posjećuju nas kad nastupamo u tom klubu iz cijelog svijeta. Putuju odasvud. I iz Japana i iz Europe. Sama pokrajina u kojoj se klub nalazi poznata je i kao vinorodni kraj u kojem se proizvode vrhunska vina. Tako da, ako ikad dođeš u Mystic, možeš spojiti kušanje vina s koncertom Y&T i dobiti lijep višednevni izlet.
RockLine: Tri su godine prošle od aktualnog studijskog izdanja sastava naslovljenog »Facemelter«. Rađa li se već novi materijal za budući studijski album?
John: Oh da. Apsolutno. Kao što sam već naglasio, sljedeće godine slavimo 40. obljetnicu djelovanja grupe. Početkom sljedeće godine snimat ćemo jedan od naših nastupa u Japanu za izdanje na DVD-u. Točnih detalja o tome što ćemo sve izdati sljedeće godine povodom jubileja ne znam, jer još nismo donijeli nikakve konačne odluke. Zacijelo će uz DVD izaći i druge Y&T dobrote. Kad proslava naše 40. godišnjice bude iza nas, usredotočit ćemo se na izdavanje novog studijskog albuma. Znaš, ne bismo si htjeli natovariti previše tereta odjednom. Ponajprije zato ne žurimo s novim albumom, da se usred svih tih komemoracija i slavlja jubileja ne bi negdje izgubio, ostao previđen. Prošao nezapaženo pokraj javnosti. Novog materijala doduše već imamo. Budući da naši nastupi traju preko dva sata, koncertni je repertoar već sad vrlo zgusnut. U njega smo sad uključili i nekoliko skladbi s albuma »Facemelter« koje do sada nismo izvodili uživo, poput skladbe I Want Your Money. No teško je u repertoar ubacivati nove skladbe, jer publika želi slušati ponajprije skladbe s naših klasičnih albuma.
RockLine: Kako se isprepletao tvoj put s Y&T i koja je bila ona prijelomna točka kad je Dave odlučio primiti te u ekipu kao stalnog člana?
John: Moj je put povezan s karijerom Y&T u različitim razdobljima njihova djelovanja. Mogu reći da smo od samog početka međusobno povezani. S Daveom sam stari prijatelj, znamo se jako, jako dugo. Zapravo smo svi mi, izvorni članovi Y&T i ja, odrasli zajedno u istom dijelu grada Oaklanda u Kaliforniji. Odrastali smo zajedno u istom susjedstvu, išli u istu srednju školu. S Daveom sam dakle stari prijatelj. Oduvijek sam svirao gitaru, baš kao i on. No u drugim bendovima. U ranim godinama djelovanja Y&T, kad su se još zvali Yesterday & Today, sa svojim sam bendom Mile Hi otvarao koncerte prije nastupa Y&T. Poslije sam svirao u sastavu 415 zajedno s Ericom Martinom iz kasnijeg sastava Mr. Big. 415, koji je nastao od članova sastava Mile Hi i Kid Corageous, potpisao je ugovor s izdavačkom kućom Elektra Records i kasnije se preimenovao u Eric Martin Band. Godine 1983. tako smo izdali album »Sucker For Your Pretty Face«. Nevjerojatno. Prije trideset godina. Baš kao što je prije trideset godina izašao Y&T album »Mean Streak«. Poslije se Eric Martin Band raspao, a Y&T su u tom razdoblju izdali album »In Rock We Trust«. I nazvao me Dave i rekao: »Hej, stari, bi li se pridružio bendu i za nas pjevao i svirao klavijature?« Kao peti član. Imali su me kao nekakvu rezervu. sa strane. Na turnejama sam bio s Y&T 4 godine. Odlično sam se osjećao. Izvodio glazbu s njima, i pisao glazbu zajedno s njima. Sve do dana kad je Dave raspustio bend. No, a onda se sastav 2002. ponovno okupio. Tad su me zamolili bih li za Y&T svirao gitaru kao stalno pridruženi član.
RockLine: Sjećam se nastupa Y&T u Bologni 2008. godine. Tada si morao preskočiti taj nastup, a u bend je samo za taj nastup uskočio bivši Y&T gitarist Steff Burns. Kako je do toga došlo?
John: S Y&T smo bili u Švicarskoj kad sam dobio telefonski poziv. Bilo je to nekoliko dana prije nego što smo krenuli u Italiju. Javili su mi da je moja mama teško bolesna i da su je odvezli u bolnicu. Dijagnosticiran joj je rak, a brat mi je javio da joj više ne mogu pomoći, pa me pitao postoji li ikakva mogućnost da se vratim kući dok je još živa. Y&T su pokazali razumijevanje i rekli: »Samo ti idi!« Nastup benda u Bologni bio je posljednji na našoj tadašnjoj turneji i tako bih ili onako falio samo na tom nastupu. Bend je pitao Steffa Burnsa može li odsvirati cijeli koncert s bendom. Steff je bez oklijevanja potvrdio da, s velikim veseljem. Tako sam dobio priliku otputovati kući i biti uz svoju mamu dok nije preminula. Kasnije je Steff Burns ponovno nastupio s nama, i to na nastupu u talijanskom gradu Belaggio. Vrlo je vjerojatno da će nam se Steff u budućnosti još kad pridružiti za koji od naših koncerata. (Steff Burns već dulje vrijeme živi u Italiji i redoviti je član sastava talijanske pop / rock ikone Vasca Rossija, op.p.)
RockLine: Za kakvom si se glazbom i kojim si se izvođačima oduševljavao još kao tinejdžer? Kakvi su ti glazbeni utjecaji?
John: Dolazim iz glazbene obitelji. Moja je mama svirala klavir, otac je pjevao i svirao gitaru, brat gitaru. U obitelji sam najmlađi, imam dva brata i sestru. Svi su neprestano donosili kući novu i novu glazbu, kupovali ploče i vrtjeli ih. Sigurno je to na mene utjecalo tako da sam izoštrio taj iskonski osjećaj za veliku sklonost melodiji. Poslije sam na televiziji vidio nastup The Beatles i obuzelo me oduševljenje energijom rock benda. Znaš već. Dvije gitare i sve to… Sestra je vrištala u televizor dok smo gledali šou. Onda je prošlo još nešto vremena. Istina, cijelo sam vrijeme jako volio glazbu The Beatles, no album koji me je s petnaest osvojio bio je album sastava The Who »Live at Leeds«. Poslije sam pogledao snimke i vidio što Pete Townsend radi na pozornici (gestom desne ruke pokazuje Townsendov poznati »helikopter« op.p.) i odmah sam znao što hoću! Uskoro su me svojom svirkom fascinirali i Jeff Beck, Eric Clapton, Jimmy Page i naravno Richie Blackmore. Na mene su ponajprije utjecali britanski izvođači. I naravno. Među utjecaje ne smijem izostaviti Davea.
RockLine: Iako si u osnovi gitarist, Meniketti te je osamdesetih ciljano pozvao na suradnju samo zbog sviranja klavijatura.
John: Da. Bio sam dovoljno dobar da popunim neke aranžmane koje su skladbe trebale, kao što su Summertime Girls, pa Temptation. Na skladbama sam se većinom pojavljivao i kao prateći vokalist, a očito je tada za Davea moje znanje sviranja klavijatura posve zadovoljavalo. Ako je netko od članova benda bio bolestan ili se loše osjećao, uskakao sam u njegove cipele i na tonskim probama svirao gitaru. Kad je Dave početkom novog milenija ponovno obnovio Y&T, bio sam presretan kad me je pozvao na mjesto gitarista. Tri izvorna člana Y&T i ja. Sanjski. Steff Burns nije se mogao priključiti bendu i odbio je ponudu. Bio je prezauzet s bendom Huey Lewis And the Band te s Vascom Rossijem. Isto je tako Menikettijevu ponudu odbio Joey Alves, koji više nije osjećao da bi bio sposoban surađivati u obnovljenim Y&T. Bio je sit putovanja po turnejama. Meni je to bilo nekako prirodno. S obzirom na to da mogu sudjelovati u pisanju novog materijala, svirati gitaru, klavir, izvoditi prateće vokale. Uvijek je tinjala neka tiha želja da bih jednom mogao zasvirati zajedno s Daveom.
RockLine: Večeras ovdje u Münchenu nećemo čuti izvedbu cijelog albuma »Mean Streak«?
John: Iskreno rečeno, puno smo raspravljali treba li toj obljetnici pristupiti tako da uživo izvodimo cijeli album ili ne. To smo isprobali s »Earthshaker« i »Black Tiger«. Ipak je ovaj put prevladalo mišljenje da složimo miješani koncertni repertoar. Ne možemo nastupati tri sata da bismo ispunili želje svih naših fanova. Budući da je minutaža ograničena, morali bismo izostaviti mnoge favorite na račun izvedbe cijelog albuma »Mean Streak«. Tako izvodimo s tog albuma najpoznatije skladbe, tri ili četiri, a ako publika dovoljno glasno i dugo viče, za zabavu dodamo još koju. Kao posebno iznenađenje. Dogodi se da kad baš završavamo, netko iz publike viknje: »Hej Dave. Želim čuti skladbu Lonely Side Of Town!« No, i sad je ne sviramo. Jer smo je neko vrijeme svirali u baš svakom repertoaru. Ne, ovaj put je nažalost ne sviramo. I ako odgovorim na pitanje još nazornije. Ne. Nećemo tako snažno slaviti obljetnicu albuma »Mean Streak«, kako se možda čita i čuje. Jubileju smo više posvetili oblikovanje i prodaju naših aktualnih koncertnih suvenira. Majice s otiskom albuma i ostale stvari.
RcokLine: Prije dvije godine nastupali ste u Münchenu u malom klubu. Doslovno smo se gurali u njemu. Sjećaš li se toga još?
John: Oh da. Naravno. Bilo je tijesno, ali energično. Mi smo uživali, a bilo je i paklenski vruće.
RockLine: I za kraj standardno pitanje. Kakvi su kratkoročni planovi za Y&T?
John: Kao što sam već rekao, početkom nove godine jedan ćemo od koncerata u Japanu iskoristiti za snimanje koncertnog DVD-a. Riječ je o prvom od tri uzastopna nastupa na pozornici Kawasaki Club Citta’, u gradu Kanagawa. To će se dogoditi 10.01.2014., a na istoj pozornici slijede još dva koncerta zajedno s Winger i Firehouse. Nadam se da će ta snimka biti dostupna već tijekom sljedećeg proljeća. Planiramo prošireno izdanje. Nekakvu jubilarnu fan-kutiju. Možda slijedi i izdanje »best of« kompilacije. Dakle izdanja na koje bismo uključili naše najveće hitove. Još nisam posve siguran. Koliko sam informiran, namjeravamo dakle i sljedeće godine više-manje slaviti. Što će nam biti sasvim dovoljno.
RockLine: John. Iskrena hvala na ovom opsežnom razgovoru. Želim ti puno koncertnih užitaka večeras u Münchenu i sretan nastavak turneje.
John: Hvala i vama. Nadam se da ćete uživati na večerašnjem koncertu.
tekst preveo i uredio: Aleš Podbrežnik
fotografije (koncert Y&T): Aleš Podbrežnik
fotografije (intervju Y&T): Tanja Aljančič
RockLine koncertnu reportažu s koncerta Y&T dana 08.10.2013. u njemačkom Münchenu (Backstage) možete u cijelosti pročitati OVDJE!
Galerija slika









