Izvođač: Turner, Joe Lynn
Izdavač: MTM Records
Izlazak: 2003
Ocjena: 3.5/5
Neutolažljivi stari maček Joe Lynn Turner poslužio se svojim starim, provjerenim receptom. Ostao je na svom domaćem terenu, gdje je naravno najjači i najsamouvjereniji. Tako je ponudio ploču koja je stilski najbliža Deep Purple, Whitesnake i Rainbow, naravno uz dodatak najvažnije začinske sastojke od svih, one koja daje kvalitetu zbog koje se već na milju daleko može govoriti o jedinstvenoj prepoznatljivosti. Prstohvat i završni dodir bez kojeg se ne može zamisliti nijedan njegov solo album! Sam svoj. Ili drugim riječima, njegov specifični hrđavo-kožnati glas. Novi album zato donosi točno ono što njegovi fanovi mogu samo poželjeti i što piše u njegovu naslovu.
Joe Lynn okupio je oko sebe šarolико društvo izvrsnih “session” glazbenika među kojima nedvojbeno odskače ime Al Pitrelli. Al je u prošlosti surađivao s bendovima kao što su Savatage, Asia i Alice Cooper, dakle “session” gitarist koji može odsvirati s punim osjećajem doslovno sve što ti padne na pamet. Većinu gitarskog rifanja doprinio je Al Pitrelli, a njegovo je i nekoliko solističkih dionica. Sljedeća uzbudljiva vijest za Savatage fanove jest da solo u uvodnoj In Cold Blood odvaljuje nitko drugi nego Savatageov glavni “sjekirotresac” Chris Caffery. Solo je doduše kratak, ali sadrži one karakteristične čelične, visoko leteće oštre gitarske “licke” uzduž vrata gitare, kojima je začinjen praktički svaki Chrisov solo.
Bas linija je ugodno groovy kroz cijeli album. Gitare su glasnije i malo gurnute naprijed u produkciji, u odnosu na ono što su Joe Lynn i Glenn Hughes zajedno ponudili na ploči Hughes Turner Project “II.” (2003). Gitarama se fluidno priključuju Hammond linije i zajedno s njima grade uzbudljivu i punu zvučnu zavjesu. Bubnjevi servirају nekoliko silovitih “snare drum” udaraca, koji se ističu pretežno u srednje brzim pjesmama kao što su Excess, Cryin’ Out Loud, Dirty Deal i strastveni Jump Start.
Naravno, ništa od nabrojenog ne bi zvučalo tako uvjerljivo bez najvažnijeg faktora. Eruptivni izljevi moćnih raznobojnih pjevačevih “screamova”, dobrodošli doma! Joeovo pjevanje je naravno opet potpuno proživljeno, skroz naskroz, preko kože do kosti. Osebujan vokal smješten je u središte događanja, a njegova prepoznatljivost unosi u pjesme izniman kontrast. Love Don’t Live Here otvara se i zatvara kroz bluesy finte na klavijaturama. To je balada u kojoj se pjevač svojim profinjenim osjećajem za prilagodbu boje glasa posebno približava slušatelju. U trenucima je nježno osjećajan i suptilniji, a onda iznenada eksplodira punom snagom. Skretanja prema bluesu osjete se i u Blood Fire. Atmosfera dobiva viši zalet u pjesmi Excess. Ona je izgrađena na više različitih motiva koji fluidno teku jedan u drugi. Tome se skladno pridružuje opet pjevačev pristup punog zaleta i nekoliko kratkih, ali impresivnih solističkih gitarskih ubačaja, čija izvedba i pozicija brinu za dašak nepredvidljivosti u pjesmi. Let’s Go i Drivin’ With My Eyes Closed brži su trenuci ploče! Sve pjesme su kompaktne zaokružene cjeline s glavom i repom, no cijela ploča efektivno nudi hrpu različitih ambijentalnih raspoloženja.
Uz Excess moram istaknuti još dva atmosferična vrhunca ploče. Prvi je opet osjećajnija Cryin’ Out Loud. Glavni udarni rifovski motiv i “beat” pjesme priziva bliske paralele s ranim Whitesnake i Deep Purple iz razdoblja postave Mk. III. Slijedi je Fantasize s atmosferičnim vrhuncem u prekrasnom melankoličnom refrenu. Ta je pjesma u osnovi građena na tečno otvorenom ritam drive-u, prekrivenom gitarskim rifom koji podsjeća na Alcatrazz. U dobra stara vremena vladavine pravog rocka, ova bi pjesma nedvojbeno bila izabrana za hit “single”. U njoj je uhvaćena visoka atmosfera, a istodobno je to pravi rokerski komad uz koji nećeš moći mirno stajati. Za uši vrlo invazivan komad, jer ti odmah uleti pod kožu. Hit The Switch nudi približavanje onome što danas stvara njegova ekselencija R.J. Dio (od “Magica” ere pa do danas). Ta je paralela u Reprise još izraženija. To je kratka završna skladba albuma u kojoj se glavni rif Hit The Switch ponavlja, a istodobno je uzduž i poprijeko protkana impresivnim gitarskim solom. Glavni riff Reprise vodi se kroz sporiji tempo, pa njegov zvuk ispada još masivnije.
“JLT” potvrđuje Turnerov izniman radni i stvaralački zamah, koji je doista navijen do kraja. Čovjek je u rujnu ’03 s G.Hughesom izdao novu HTP ploču, pridonio vokale za nekoliko pjesama Kotzeova novog Brazen Abbot albuma i doista izgleda kao da mu kreativne energije jednostavno ne nestaje. “JLT” je ploča na kojoj “feel” apsolutno dominira i nadvladava algebarske metode glazbene percepcije! Vjerni zaprisežnici 100% hard rocka! I uz slušanje ove ploče želim vam dobar spin efekt !
Postava
Joe Lynn Turner – vokal
Gostujući glazbenici:
Al Pitrelli – gitara
Chris Marksbury – gitara
Joe Bonamassa – gitara
Karl Cochran – gitara
Chris Caffery – gitara
Greg Smith – bas gitara
Eric Czar – bas gitara
John Boniovani – bas gitara
Bob Held – bas gitara
John O’Reilly – bubnjevi
Carmine Giglio – klavijature
Lloyd Landsman – klavijature
John Mangini – klavijature
Paul Morris – klavijature
Produkcija
Bob Held & Joe Lynn Turner
Popis skladbi
01. In Cold Blood
02. Jump Start
03. Dirty Deal
04. Love Don’t Live Here
05. Excess
06. Let’s Go
07. Cryin’ Out Loud
08. Lie
09. Fantasize
10. Blood Fire
11. Drivin’ With My Eyes Closed
12. Hit The Switch
13. Reprise
