Jugulator

0 4

Autor: Aleš Podbrežnik

Izvođač: Judas Priest
Izdavač: Columbia Records
Izlazak: 1997
Trajanje: 58:13
Ocjena: 3/5

Stvarno sam bio šokiran i potpuno očajan kad sam 1997. prvi put poslušao ovu plošu. No s godinama sam očito naučio slušati s ljubavlju i ekstremnije stvari u metalu pa ova recenzija s moje strane konačno ima smisla, jer na “Jugulator” gledam bez frustracija u stilu: “Buhuhu, šteta što nema više Halforda!”

Sedam godina nakon “Painkiller” (1990.) Judas Priest vratili su se ekstremni i agresivni kao nikad. “Painkiller” je pravo nevino janje u usporedbi s brutalizacijom nove ploše. Pojam “ekstremno” obično se koristi u death ili black metalu i njihovim međuvarijantama, ali kad je riječ o Judas Priest, ako pogledamo preko onoga što su bili i što su s Jugulatorom postali, zacijelo je vrlo prikladan izraz. Halforda više nema. Bendu se pridružio Kanađanin Tim “Ripper” Owens, koji svojom snagom Halforda obara na pod u svakoj sekvenci. Ripper nema tako prepoznatljivu boju glasa kao Rob Halford, niti je tako karizmatična figura kakav je bio Rob, ali momak se neustrašivo oslobodio sjene slavne ostavštine koju je za sobom ostavio prethodnik. Tim je pristupio “Jugulatoru” bez trunke oponašanja ili poštovanja prema Halfordu i sve odpjevao potpuno po svom. Ekstremno, kako su Judas Priest od njega i tražili.

Ako je “Painkiller” servirao nekoliko otklona prema polutonskoj agresiji, “Jugulator” ih sad sadrži cijelu hrpu, jer Priest grizu podivljalo, kao pit bulovi. Ako vam u dobrih sat vremena slušanja ove ploše ne raznese glave, od beskrajne tuče udaraca i šutova ostat ćete potpuno iscijeđeni i iscrpljeni u naručju svoje fotelje.

Naslovnoj pjesmi bez problema možemo prilijepiti epitet progresivna. Poznato je da su Judas Priest oduvijek rado slobodno eksperimentirali, a ni ovaj put nije bilo drukčije. Naslovna pjesma sadrži neke od najkompliciranijih dionica ritam linije, masivno živo žareće rifanje koje neprestano mijenja lik kroz motive te fenomenalne Ripperove akrobacije kojima upozorava da je jači od Halforda, osobito u srednjim i nižim tonalitetima, a oštrim čistim screamovima odmah daje do znanja da s vokalom može raditi što god mu padne na pamet. Timov agresivni vokal srednjih sekvenci posebno pojačava tamno mračno raspoloženje servirano kroz polutonsko gitarsko rifanje, što stvara izvanrednu atmosferu kroz pjesme duž cijele ploše..

Bloodstained sadrži fantastičan, klasično izrađen glavni gitarski riff. Zajedno sa skladbama sličnog kalibra Burn In Hell, Bullet Train, Death Row i Dead Meat jedan je od mnogih impresivnih trenutaka podivljalog gitarskog “shreddinga” K.K.-ja i Glenna. Te su skladbe sve redom vražje navijene, živo nagruvane, svom snagom bljuju vatru i nose uzbudljive kontraste između terorizirajuće zbrutaliziranog šuma i melodike, koliko je god još ostalo. No nova udarnost koju su postigli Judas Priest najrašurniji je trenutak u povijesti benda. Izvanredan kontrast u tim skladbama uhvaćen je između torpediranja dvostrukog bas pedala i oštrog gitarskog sjeckanja. Tim neprestano prilagođava vokal raznolikim nizom svojih specijaliteta. Te skladbe su trenuci eksplozije i potpune beskompromisne detonacije. Zanimljivo je da po prvi put nakon dugo godina gitarski dueli nekako gube svoj primat u izričaju grupe. Sve se vrti oko usijanog rifanja, a izražajnost gitarskih solaža snižava i Ripper sa svom svojom sirovošću kojom tako uvjerljivo preplavljuje slušatelja.

Pjesama dramatičnih i atmosferičnijih obrisa također ima nekoliko. Prva je Abductors, u kojoj se posebno ističe Ripper s naglim skokovima iz najarogantnijih ljutitih nižih sekvenci u potpuno čiste ultrazvučne “screamove”. Jedna od takvih pjesama u kojoj je Ripperov osjećaj za dramu posebno naglašen je Brain Dead. Epski vrhunac i vrhunac atmosfere na ploši nedvojbeno je Cathedral Spires, u kojoj se momku u refrenu pridružuje višeglasni zbor s kojim se Timova osnovna linija odlično dogovara. To je najdulja pjesma koju su Judas Priest ikad napisali, jer traje dobrih 9 minuta. Cathedral Spires je ujedno pjesma u kojoj su Judas Priest ponudili najviše melodije na ploši i zacijelo će od svih najuspješnije privući pažnju obožavatelja grupe iz “Halford ere”. Ne smijem zanemariti ni pjesmu Decapitate, koja se u prijevodu ljupko čita: “odstraniti glavu”. Najsporija je pjesma, s kotrljajućim ritmom, teško položenim udarcima duž bubnjarske utvrde i opet nagruvanim punim rifanjem gitara. Pjesma nosi odličnu zvučnu dubinu izražajne punoće sa zanimljivom paletom pjevačkih višeglasja, namjerno deformiranih zvučnim efektima, koji doista bude neki strašni osjećaj u pjesmi. “You’ve lost your head sir!? Well, you will tomorrow!” Jeziva pjesma puna “scary” gitarskih “licksa”, ukratko, vrlo zanimljiva kreacija iz pera grupe.

Judas Priest postigli su svoj gol. Rezultat je opet ploša potpuno unikatnih razmjera, koju može ponoviti samo grupa. Tekstovi su puni bijesa, boli i razočaranja životom malog čovjeka koji živi život sadašnjosti, odjeven u čaroliju nadzora i kontrole. Ni male iskrice svjetla nema ni u glazbi ni u tekstovima. Ploša je potpuni napad okrutne realnosti. Judas Priest su agresivno polutonski ugođeno gitarsko spaljivanje koje udara ravno među oči, samouvjereno i raznoliko pjevanje Rippera Owensa, koje je mnogo agresivnije od Halforda, odlično bubnjanje Scotta Travisa, koje je u odnosu na “Painkiller” još “preraslo”, složili su fantastično zajedno. Kao i uvijek. Izuzetno uvjerljivo. Svi se čimbenici međusobno potenciraju. Biti uništavajući, udaran, najglasniji, sve na “Jugulatoru” maksimalno je navijeno i potencirano do svojih krajnjih granica. Uvijek na svom putu. Judas Priest su s “Jugulatorom” privukli na svoju stranu nove fanove, osobito iz redova ljubitelja thrash metala, a napustili su ih okorjeli zagovornici klasične ere s Robom Halfordom. No to potonje je glupost. “Jugulator” je fantastična ploša koja sjaji svim svojim iskrenim srcem punim u svojoj misiji. Judas Priest učinili su opet ono što im je bila praksa cijele karijere. Od ploše do ploše pojačavali su svoju buku, a “Jugulator” je najbjesnija i najagresivnija ploša grupe nakon “Painkiller”. Samo jedno u nizu mnogih lica grupe.

Postava

Tim “Ripper” Owens – vokal
Glenn Tipton – gitara
K.K. Downing – gitara
Ian Hill – bas gitara
Scott Travis – bubnjevi

Produkcija

Glenn Tipton, K.K. Downing & Sean Lynch

Popis skladbi

1. Jugulator
2. Blood Stained
3. Dead Meat
4. Death Row
5. Decapitate
6. Burn in Hell
7. Brain Dead
8. Abductors
9. Bullet Train
10. Cathedral Spires

Trajanje albuma: 58:07

Pošalji komentar

Tvoja e-adresa neće biti objavljena.

Ova stranica koristi kolačiće radi pružanja internetske usluge, oglasnih sustava i funkcionalnosti koje bez kolačića ne bismo mogli ponuditi. Posjetom i korištenjem web-stranice pristaješ na kolačiće. Prihvati Pročitaj više

Privatnost i kolačići