Izvođač: Seventh Key
Izdavačka kuća: Frontiers Records
Izdanje: 2001
Ocjena: 4/5
Seventh Key! Zamišljen samo kao studijski projekt i tiha želja za izdavanjem studijskog solo albuma Billyja Greera. Da! Nikog drugog doli Billyja Greera, izvrsnog basista legendarnih Kansas, koji se ovom prilikom udružio s izvanserijskim gitaristom Mikeom Slamerom (Streets, Steelhouse Lane). Njihovi su se putovi prvi put ukrstili još 1978., kad je Steve Walsh (Kansas) osnovao Streets i kad mu se u bendu pridružio Greer, a uz Walsha je u Streetsima tada već bio i Slamer. Slamer je doslovno nakon dugotrajne pauze ustao kao feniks iz pepela i na ploči Seventh Key svira otrgnuto, kao da je do smrti izgladnio i žudi za pravim “štemanjem” koje mu je sve ove duge godine falilo. To je pravi gitarski mitraljezac, koji stvar dokrajči iz šale. Prvi riff, prvi takt, prva nota, kad njegova gitara zagrmi i bend užgе i udari njihov klasični pristup interpretaciji profinjenog melodiziranja u hard rocku slušatelja ravno među oči.
Prvorazredna prezentacija. 5 pjesama nastalo je davno, jer ih je Billy napisao još za Kansas, ali nisu našle put da postanu dio inače bogate Kansas diskografije. Ipak, tip je oduvijek želio svoj vlastiti solo album. I u Seventh Key napokon je našao tu priliku. Na ploči Seventh Key sudjeluje i današnji gitarist Deep Purple Steve Morse, koji je nekoć svirao i s Kansas te bio dio skupine The Dixie Dregs. Pri pisanju pjesama uz Greera su sudjelovali Morse, Steve Walsh te među ostalima i David Manion, Ron Miller i Mark Spiro. Ukratko, sve sami prekaljeni mačkovi! Među zanimljivijim skladbama je i AOR štikla Every Time It Rains s refrenom tipa Roy Orbison ili starih dobrih The Beatles. Prijelaz prije refrena i sam refren nose linije glavnog vokala te harmonija ravno tako da vuku na oba spomenuta primjera. Naravno, u suvremenoj projekciji.
Stilski su Seventh Key moderni ultra melodični “power” hard rock, koji nosi blagi pridih pojednostavljenih “late eighties” Kansas. No potpuno druga priča, teško usporediva. Ali nešto jest. Billyjev topli tenor i vokalne harmonije, to je skriveno oružje koje poznaje svaki Kansas fan! I na Seventh Key ta je perfekcija s nama u svemu opet vrhunski iskorištena. Pjesme su impresivne, izrađene maksimalno. Produkcija je velika, a zvuk pun, bogat i doslovno nenadmašno pulsirajući kroz cijelu ploču. Uravnoteženi instrumenti, eksplozivan Billyjev vokal, pun kreativnog entuzijazma, koji je pokretač sve one energije što je tip izbacuje iza mikrofona iz svojih jaja. Zaista je izniman vokalist koji točno zna kako poslužiti ekspresivnom komponiranju, koje te pogodi ravno u žilu već od prve. Prvijenac Seventh Key klasičan je hard rock album, kakvi su se radili u osamdesetima i na prijelazu iz osamdesetih u devedesete. Na “Seventh Key” su u društvu zapravo stvaratelji takve glazbe i album se pošteno drži inače provjerenih taktika i hard rockerskih šablona. Ali riffovi su povampireno čelično živi i nepopustljivo ti uljezu pod kožu. Vrhunac ploče je Surrender, četvrta pjesma po redu. Ovoga, uz savršenu skladateljsku perfekciju, posebno razara od snažnih emocija koje ga prožimaju. Album pršti od napetosti koja raste i komadi zažive punim plućima kad dosegnu refrene.
Vokalne harmonije su savršena desetka, Slamer dolazi iz bluesa, ali sviranje solo dionica prožeto je klasikom i zadivljujuće je kako virtuoz savršeno spaja ta dva pristupa. S muda blizu Daveu Menikettiju (Y & T), ali s klasicizmom u velikoj prednosti pred bluesterskim figurama koje dodaje tek za začin. Atmosfera te zgrabi od prve note i ne pušta iz zagrljaja do kraja ploče. To je to. Taj skromni “projekt” album, koji odmah odnese slušatelja u visine i po dovršenosti se doista može usporediti s klasicima, à la Uriah Heep “Sea Of Light” (1995), kao takav ima odlične predispozicije i može predstavljati pravu odskočnu dasku za Greera da napravi svoj legitimni nastavak. Nakon onoga što je Greer dao od sebe sa “Seventh Key”, nastavak će nedvojbeno biti vrlo poželjan.
Postava
Billy Greer – vokal, bas gitara
Mike Slamer – gitara
Terry Brock – prateći vokal
David Manion – klavijature
Chet Wynd – bubnjevi
Gostujući glazbenici:
Steve Walsh – vokal, prateći vokal
Steve Morse – gitara
Rich Williams – gitara
Phil Ehart – bubnjevi
Produkcija
Mike Slamer
Popis skladbi
1. Kid Could Play
2. Only The Brave
3. Missy
4. Surrender
5. When Love Is Dying
6. No Man’s Land
7. Every Time It Rains
8. Home
9. Forsaken
10. Prisoner Of Love
11. Broken Home
Trajanje albuma: 54:20
