Rory Gallagher

0 12

Izvođač: Gallagher, Rory
Izdavač: Sony BMG
Izdanje: 1971
Ocjena: 3.5/5

Rory Gallagher važi za jednog od najdragijih likova u povijesti rock glazbe, što je s obzirom na njegov poziv “profesionalnog” blues rokera pomalo iznenađujuće. Rory je svoj život posvetio blues glazbi, čija mu unikatna interpretacija svakom slušatelju stalno dopušta uvid duboko u njegovo srce. Njegove iskrene, često gotovo naivno izražene emocije naglo preskaču iz duboke melankolije u razigrano oduševljenje. Vjerojatno nam upravo ta osobina Roryja u njegovu iskazu toliko približi, a uz njegovo jedinstveno gitarsko majstorstvo svakako nam predstavi i posve novi pogled na glazbeni svijet.

Rory Gallagher je prvijenac glazbenika koji zna što želi, ali ima mutnu predodžbu o tome kako to postići. Riječ je o najčišćem obliku blues rocka koji ćeš ikad čuti od Roryja, a ujedno i o jednom od njegovih najtužnijih, da tako kažemo, uradaka. Najviše zasluga za tu “tugu” ide na račun štete koju je prouzročio nedavni raspad tria Taste, s kojim je Gallagher imao velike planove. Ne nedostaje ni poskočnih boogie – blues ritmova, pojačanih tipičnim Gallagherovim rifom koji čovjeka pošteno razvali. Jedna od takvih stvari je uvodna Laundromat, koja na prvi pogled, barem što se tematike tiče, podsjeća na blues Alberta Kinga, no kako se kasnije pokaže, s njim nikako nije u srodstvu. Razigrani uvod prebrzo prekida Just The Smile, koja otkriva Roryjevo jasno razumijevanje i oduševljenje folk glazbom te njegove korijene duboko usađene u nju. Tuga i melankolija šeću se ruku pod ruku kroz I Fall Apart, dok im u svoj svojoj preosjetljivosti ton daje nevjerojatni Roryjev stratocaster, snažno nadahnut cjelokupnim cirkusom tužnog kraja tria Taste, u koji je Rory uložio toliko energije. Slijedi Wave Myself Goodbye, savršen blues pun humora, u kojem nam se na albumu prvi put predstavlja bivši član Atomic Roostera i klavijaturist Arthura Browna, Vince Crain. Akustika s majstorski odsječenim klavirom jedan je od vrhunaca albuma, a ujedno i vrlo dobrodošao bijeg daleko od tugom ispunjene atmosfere koja, iskreno rečeno, preopterećuje cijeli album. Optimizma je puna i sljedeća, doduše slično post – Taste motivirana Hands Up, koja najavljuje skoro Roryjevo oslobađanje iz stiska prošlosti punih problema. No, u tom za gitarista još ranom razdoblju ipak nije tako jednostavno. Sinner Boy, predvođen gitaristovim majstorskim slideom koji nas neumorno nagovara kroz cijelu skladbu, pripovijeda o dnu koje je mladić nedavno dotaknuo, a istodobno ističe zapanjujuću emocionalnu zrelost koja je uz njegovu snažnu interpretaciju naprosto nevjerojatna. Slična je raspoloženja i For The Last Time, koja se u ponavljanju glavne teme možda malo izgubi, ali zahvaljujući fenomenalnoj izvedbi na kraju ipak postane vjerojatno najbolja skladba albuma. Čini se da se Rory ipak konačno pomiri s raspadom Taste u I’m Not Surprised, gdje klavirska svirka à la Fats Domino, uz Gallagherov hrapavi vokal, pobrine za novi val svježine. Takvih skladbi ovdje definitivno nedostaje, ali što ćeš, gospodin je, čini se, još bio pod prejakim utjecajem događaja povezanih s već toliko puta spomenutim Taste.
Za jedina veća iznenađenja ovog više-manje jednoličnog prvijenca pobrinu se It’s You i Can’t Believe It’s True. U prvoj se osjeti snažan country prizvuk, uz koji nas Rory zabavlja na mandolini (!), dok druga, jazz – folk stvar, pokazuje Roryjevu široku paletu glazbenih utjecaja, kojima će se Gallagher kasnije u karijeri još mnogo puta bez srama poslužiti.

Rory Gallagher je u biti solidan album koji u jakoj konkurenciji njegovih kasnijih remek-djela predstavlja prije svega obećavajući početak jedne vrlo uspješne priče. Ono što mu nedostaje je prije svega opuštenost, koju Gallagher učinkovito nadoknađuje snažnom i uvjerljivom izvedbom, tipičnom za glazbenika njegova kova. Svakako album nepogrešiv za sve njegove obožavatelje, a ostalim ljubiteljima blues rocka za kušnju radije preporučujem neki od njegovih kasnijih albuma.

Postava

Rory Gallagher: vokal/gitara/alt saksofon/mandolina
Gerry McAvoy: bas
Wilgar Campbell: bubnjevi
Vincent Crane: klavir

Produkcija

Rory Gallagher

Popis skladbi

1.Laundromat
2.Just The Smile
3.I Fall Apart
4.Wave Myself Goodbye
5.Hands Up
6.Sinner Boy
7.For The Last Time
8.It’s You
9.I’m Not Surprised
10.Can’t Believe It’s True

Trajanje albuma: 55.12

Pošalji komentar

Tvoja e-adresa neće biti objavljena.

Ova stranica koristi kolačiće radi pružanja internetske usluge, oglasnih sustava i funkcionalnosti koje bez kolačića ne bismo mogli ponuditi. Posjetom i korištenjem web-stranice pristaješ na kolačiće. Prihvati Pročitaj više

Privatnost i kolačići