Autor: Peter Podbrežnik
Izvođač: Jethro Tull
Izdavačka kuća: EMI Records
Izlazak: 1978
Ocjena: 5/5
U vrijeme kad je izašao njihov prvi (dvostruki) koncertni album “Bursting Out”, Jethro Tull bili su na vrhuncu svog stvaralaštva u svijetu progresivnog folk rocka i još na svježim krilima turneje s nezaboravnog remek-djela “Heavy Horses (1978) kojim su brojne urbane ljubitelje rocka uvjerili da selo počnu gledati kroz mnogo idiličnije oči. Većina snimaka na “Bursting Out” snimljena je tijekom europske turneje, među ostalim i u švicarskom Montreuxu, gradu koji je među ljubiteljima glazbe vjerojatno najpoznatiji po onom požaru tijekom nastupa Franka Zappe, koji je kasnije poslužio kao glavni izvor inspiracije za klasik Deep Purplea “Smoke On The Water”, kao i po brojnim međunarodnim jazz festivalima. U njemu su početkom sedamdesetih svoj snimateljski studio imali i članovi Jethro Tull. Zarada s jednog od švicarskih nastupa otišla je na nadogradnju odjela narodne knjižnice u Montreuxu, što je bila simbolična zahvala za odanost tamošnje publike. Nema što, nadasve lijep potez od Iana i njegova tadašnjeg starog glazbenog društva, one klasične “folk rock” postave u kojoj su uz Iana i gitarista Martina Barrea bili još basist John Glascock, bubnjar Barriemore Barlow te klavijaturisti John Evans i David Palmer (danas Dee Palmer). Bilo je to nadasve veselo društvo koje je ugnalo mnoge veselice i za koje se tada, s obzirom na količinu nesputane energije, činilo da će postati stalna postava sastava, no na žalost već iduće godine počelo je pucati po svim šavovima.
“Bursting Out” predstavlja simbolični vrhunac tih veselih vremena, kad su tvorci folk rock trilogije (Songs From The Woods, Heavy Horses i Stormwatch) bili još kako živi. Kleni škotski veseljak s flautom, koji od uvijek daje prednost jabučnoj medici i lulu pred viskijem i cigaretama, i njegovi šumski/seljački korjenjaci namazani svim instrumentalnim žavbama, kojima marš često diktira do tada već zaista pravcati irski patuljak (no sve veći gitarski div) Martin Barre, naime priređuju nezaboravnu glazbenu veselicu na kojoj ne manjka oduševljavajućih izvedbi većine njihovih najboljih djela. Njima su dodali i poneko manje iznenađenje, koje se obično rjeđe nađe na njihovu koncertnom popisu. Iako Jethro Tull ne škrtare s usputnim zabavnim improvizacijama, uglavnom se drže originalnih verzija, koje odsviraju još malo brže nego u izvorniku. Jedini manji minus po mom ssudu odnosi se na neke skraćene verzije klasika, što je inače logična posljedica činjenice da sastav ima na raspolaganju malo more omiljenih klasika među kojima mora cijelo vrijeme pažljivo birati kako bi nekako udovoljio svim željama publike. Glavnina repertoara potječe iz oba folk rockerska remek-djela “Songs From The Wood” (1977) i “Heavy Horses”, dakle albuma na kojima se ova inkarnacija sastava najviše proslavila.
Nakon uvodnog obraćanja organizatora koncerta (i direktora jazz festivala u Montreuxu) Claudea Nobsa slijedi s duhovitom uvodnom dionicom na flauti uljepšana “No Lullaby” (Heavy Horses), koja je po količini nesputane energije sve prije nego uspavanka, a ipak predstavlja nadasve iznenađujući uvod u koncert. Dobrom izvedbom jednog od njihovih prvih klasika “Sweet Dream” (Stand Up, 1969) na trenutak opet bude svoju hard rockersku stranu. Slijedi izvrsna i nadasve duhovita verzija “Skating Away On The Thin Ice Of The New Day” (Warchild, 1974) za koju pojedini članovi postave zamijene svoje instrumente. Ian to prati nadasve sočnom opaskom o Martinu “Lancelotu” Barreu, koji ovaj put prihvaća “moćnu” marimbu. Glascock se pak upućuje prema električnoj gitari, Evans ostaje za klavirom, a Barrie Barlow laća se glockenspiela. Odsutan je samo Palmer, koji se prema Ianovim riječima uputio obaviti kraću nuždu. Njemu uljudno poželi i dobrodošlicu natrag na pozornicu nakon što utvrdi da je još uvijek ostao “u jednom komadu”. Zatim je na redu Ianova akustična solo kreacija (original je naime odsvirao posve sam), nezaboravni klasik “Jack In The Green” (Songs From The Wood) o malim zelenim čovječuljcima kojih u škotskim šumama nikad ne manjka. Slijedi manje iznenađenje u liku izvrsne interpretacije folk rock poslastice “One Brown Mouse” (Heavy Horses), koja je ovaj put bogatija za nekoliko dodatnih orkestralnih aranžmana. Lukavo šumsko društvo odjednom odlučuje kratko se vratiti svojim bluesovskim korijenima. Sukladno tome slijedi izuzetno energična verzija legendarne “A New Day Yesterday” (Stand Up, 1969), koju Ian najavljuje kao vrlo staru skladbu, koja je tada doista bila plod novog jučerašnjeg dana, a koji je sada već odavno postao “pretpovijest”. Oduševljenje publike pritom je neizmjerno, što Ian već u idućem trenutku iskoristi pa si nakon završetka nešto skraćene izvedbe priušti još opsežnu i nadasve duhovitu improvizaciju na flauti, koju prevede u glavni motiv iz klasika “My God” (Aqualung, 1971) i božićnog klasika “God Rest Yer Merry Gentleman”, koji uz Barrieovu pomoć na glockenspielu obogati još dodatnim baroknim aranžmanima. Majstoru veličanstvenog puhačkog instrumenta naravno ni na sekundu ne ponestaje daha i tu je slušatelj svjedok nekih od najboljih trenutaka cijelog snimka. Na kraju Ian svoju solo točku zaključuje još odličnom varijacijom u izvedbi “Bourre” (Stand Up), inače klasičnog Bachova djela od kojeg su Tull nadasve uspješno napravili vlastiti klasik (inače jednu od njihovih vrlo rijetkih “obrada”). Slijedi veliki finale prvog dijela s izvedbom nezaboravne “Songs From The Wood”, koja je nažalost skraćena za polovicu. Slijedi jedan od vrhunaca snimka s izvedbom velikog prog rock remek-djela “Thick As A Brick” (Thick Ad A Brick, 1972), koju su po duljini naravno morali osjetno smanjiti i prilagoditi vremenskim ograničenjima koncertnog nastupa. Bez obzira na to uspjelo im je ponoviti većinu izvornog ugođaja i energije jer su zadržali glavninu elemenata i dionica koje su od te kompozicije napravile legendarno djelo i spretno u nju unijeli i brojne manje, slobodne interpretacije. Iako oba originalna dijela suite i dalje ostaju nedostižan pojam i možda čak vrhunac njihove glazbene karijere, poslužili su nadasve energičnu verziju koja sadrži lijep broj još punijih orkestralnih aranžmana od izvornika.
Drugi dio, koji se otvara Ianovim šaljivim nagađanjima na račun Glascockovih moralnih kvaliteta, za uvod poslužuje vrelokrvnu šumsku ljepoticu “Hunting Girl” (Songs From The Wood), koja ponovno procvjeta u svim svojim veličanstvenim baroknim oblinama, hm, puhačkim i orkestralnim aranžmanima. Ian i društvo iskoriste svaki trenutak odmora za poneki duhoviti aforizam na svoj ili tuđi račun, pa je tako i prije izvedbe šaljivog klasika “Too Old To Rock’n’Roll Too Young To Die” s istoimenog albuma iz 1976., koji je nastao kao svojevrsna samoparodija na račun tadašnjih glazbenih kritičara koji su ih otpisali kao “dinosaure”. I ovaj put glavni izvor smijeha su šaljivi, namjerno samosažaljivi refren i završetak, koji je još malo više odsviran u stilu glazbe iz nezaboravnih komedija Bennyja Hilla. “Conundrum” je odličan barokni instrumental, koji su odsvirali posebno na ovoj turneji i ne nalazi se ni na jednom studijskom snimku, a u njemu briljiraju prije svega Barre sa svojim melodičnim gitarskim dionicama i bubnjar Barrie Barlow, koji unutra spretno unosi i svoju solo točku te pokazuje zašto je bio jedan od najboljih jazz/rock bubnjara sedamdesetih, koji je svojom dinamikom i masivnim zamasima parao zrak rijetko viđenom i čuvenom brzinom. Ljubitelje elizabetinske drame i baroknih melodija sigurno će usrećiti izvrsna verzija klasika “Minstrel In The Gallery” s istoimenog albuma iz 1975., koju su ovaj put još malo više preodjenuli u folk rock vode i zbog toga joj dodali još sočniji zvuk. Naravno, bila bi prava bogohulna da su zaboravili na izvedbu klasika s njihova još i danas najomiljenijeg albuma “Aqualung”. Najprije poslužuju izvrsnu izvedbu “škiljave Marije”, dakle “Cross-eyed Marry”, koju Ian otpjeva s malo melodičnijim pristupom u odnosu na izvornik. Nakon toga slijedi prvi bis s “Quatrain”, još jednim duhovitim instrumentalom, građenim prije svega na dionicama između hammond orgulja i gitare, koji se također ne nalazi ni na jednom studijskom izdanju. Šale su gotove s izvedbom jednog od njihovih najtvrđih djela, nezaboravnog hard rockerskog klasika “Aqualung”, koji je stvorio tajanstvenu legendu o povezanosti između istoimenog skitnice i Iana. Uz dodatne orkestralne aranžmane, Barreov metalski rifing, začinjen odličnim solažom, i Ianova besmrtna kombinatorika ponovno su pobjednici u još jednom od vrhunaca ovog snimka. Završetak njihovim najpoznatijim i najomiljenijim klasikom “Locomotive Breath” i danas je svojevrsni standard većine njihovih nastupa. Vjerojatno neću pretjerati ako kažem da je ova verzija čak bolja od studijskog izvornika jer je uz tradicionalne dahtave gitarske rifove i ritam resi i niz novododanih aranžmana na klaviru. Koncert iznenada zaključuju unošenjem svečanog instrumentala “The Dambusters March”, još jednog instrumentala koji je službeno izašao samo na ovom snimku i tijekom kojeg u zrak bacaju ogromne balone (praksa koju i danas provode i koja je karakteristična za njihove nastupe), nakon čega odsviraju još završni stih “Aqualunga”.
“Bursting Out” je jedan od onih nezaboravnih koncertnih albuma koji pripada u svaku pristojnu glazbenu zbirku. Riječ je o višnji na vrhu stvaralačke šlage koju su Jethro Tull nakupili u sedamdesetima i prije ili poslije posljednjem klasičnom izdanju kojim su zaokružili svoje najbolje stvaralačko razdoblje. Za potpunog neznalicu koji želi sastav što prije upoznati, ovo je po mom sudu tako reći idealan album za upoznavanje jer više nego učinkovito predstavlja cjelovitu sliku svega najboljeg što su Jethro Tull ikad predstavljali. Bolji po mom sudu nikad više nisu bili, iako su se predstavili u još mnogim zanimljivim obličjima. Uz ponovno izdanje jednog od najboljih koncertnih albuma sedamdesetih, koje donosi i osjetno poboljšan zvuk, mislim da je krajnje vrijeme da se ostvare višegodišnji planovi organizatora jazz festivala u Montreuxu da se uz kipove glazbenih legendi poput Freddieja Mercuryja, Milesa Davisa i B.B. Kinga nađe i kip bradatog čike s flautom koji rado pleše na jednoj nozi.
Postava
Ian Anderson – vokal, flauta, akustična gitara
Martin Barre – električna gitara, mandolina, marimba
John Glascock – bas gitara, gitara, prateći vokal
Barriemore Barlow – bubnjevi, glockenspiel
John Evans – klavir, orgulje, harmonika, sintisajzer
David Palmer – orgulje, sintisajzer
Produkcija
Ian Anderson
Popis skladbi
CD1
1. Intro by Claude (0:50)
2. No Lullaby (4:47)
3. Sweet Dream (6:30)
4. Skatin’ Away On The Thin Ice Of A New Day(4:30)
5. Jack-in-the-Green (3:12)
6. One Brown Mouse (3:53)
7. New Day Yesterday (2:27)
8. Flute Solo Improvisation / God Rest Ye Merry 9. Gentlemen / Bourée(6:08)
9. Songs From The Wood (2:40)
10. Thick As A Brick (12:26)
CD2
1. Intro by Ian (0:42)
2. A Hunting Girl (5:44)
3. Too Old To Rock ‘n’ Roll: Too Young To Die (3:56)
4. Conundrum? (6:57)
5. The Minstrel in the Gallery (5:41
6. Cross Eyed Mary (3:58)
7. Quatrain (1:33)
8. Aqualung (8:37)
9. Locomotive Breath (5:34)
10. The Damnbuster’s March / Medley (3:28)
