Autor: Peter Podbrežnik
Izvođač: Emerson, Lake & Palmer
Izdavač: Sanctuary Records
Izdanje: 1972
Ocjena: 4.5/5
Legendarna progresivno rockovska trojka, najautentičnija inkarnacija svega dobrog i lošeg u progresivnom rocku, u vrijeme prije izlaska svog četvrtog (trećeg studijskog) albuma, značajno nazvanog “Trilogy”, već je uživala svjetsku slavu kao ona ključna grupa koja je izvanrednim albumima poput istoimenog prvijenca (1970), “Tarkus” (1971) te “Pictures At An Exhibition” (1971) premostila granicu između klasične glazbe i rocka/popularne glazbe. ELP su uspjeli klasiku približiti i onim (tradicionalno rockerskim) slušateljima koji su na svoj način odbacivali pretjerani elitizam i snobizam tadašnjih predstavnika najstarije glazbene vrste. Potonji su na grupu, ponajprije na Emersonove prerade aranžmana nekih klasika iz prve polovice 20. stoljeća, isprva često gledali kao na izravan napad, ako ne i kao na svetogrđe (primjerice slavni američki dirigent i skladatelj Leonard Bernstein, s kojim je Emerson zbog autorskih prava imao muke još u svojoj prethodnoj postavi, The Nice), no s vremenom se taj odnos ipak promijenio i nitko više nije mogao poreći da se nakon pojave ELP-a među mladima povećala posjećenost klasičnih koncerata, dok su u rocku virtuoznost i avanturizam postali riječi dana.
“Trilogy” je u mnogočemu gradio na uspjehu prethodnih albuma, s tim da je grupa na njemu još više potencirala svoj prepoznatljiv zvuk i međusobnu suradnju sva tri člana pri stvaranju kompozicija. Umjesto epskih suita dužih od 20 minuta u stilu neponovljivog “Tarkusa” i Emersonovih adaptacija klasičnih djela, ovaj put prednost su dobila nešto kraća i za spoznaju rockerski usmjerenija djela, koja su ipak utjelovila sve one odlike zbog kojih je grupa stekla glas najveće atrakcije u progresivnom rocku onoga vremena.
Središnje djelo albuma je bez dvojbe “Endless Enigma”, koje je i jedno od najboljih djela koja su ikad stvorili. Riječ je o veličanstvenom 11-minutnom opusu, podijeljenom u tri međusobno odvojena dijela. “Part One” u uvodu sadrži tajanstvene Emersonove ambijentalne umetke na sintisajzerima, nakon čega prelazi u marširajuće pasaže na klaviru te Palmerovim bubnjevima i udaraljkama. Taj uvodni dio lako bi se mogao upotrijebiti i za kakav mračni triler. No taj osjećaj odmah nestaje kad upadne moćni Lakeov vokal i time potpuno promijeni narav kompozicije, koja iznenada prelazi u puno svjetlije tonove. Tada punom snagom zasja sve središnje kvalitete ELP-a: Lakeov bariton te veličanstvene Emersonove palete na klavijaturama zajedno s Palmerovim kinetičkim bubnjanjem. “Fugue”, srednji dio suite, sadrži raznolike Emersonove pasaže na klaviru koji zrače i elegancijom i izvanrednom virtuoznošću. S klavirskom solažom, razgranatim bubnjevima, zvukovima zvona i moog sintisajzera nastupa “Part Two”, gdje se još jednom ponavlja veličanstveni refren iz prvog dijela. Izvanredan Lakeov vokalni nastup, podmazan kraljevstvom simfonijskih pasaža na klavijaturama i masivnim bubnjevima, na idealan način doživljava svoj pobjednički završetak.
Slijedi romantični “From The Beginning”, jedna od najljepših Lakeovih ljubavnih folk balada, za koju je karakteristična nježna izmjena pastoralnih akorda na akustičnoj gitari, svemirski zvukovi mini mooga i zasanjano pjevanje. Akustični trubadur Lake oduvijek je imao izvanrednu žicu za odlične romantične balade (među najbolje i najpopularnije zasigurno spadaju još “Lucky Man” i “Still You Turn Me On”), koje su predstavile potpuno drugu stranu grupe u odnosu na onu simfonijsko-virtuoznu s kojom ih se najčešće povezivalo i koju je zastupao ponajprije Emerson. “The Sheriff” je šaljiva burleska koja slušatelja iznenada prenosi u salone nekadašnjeg divljeg zapada, gdje zvjezdani šerif provodi zakon po vlastitim mjerilima i na kraju se upetlja u pucnjavu. Nakon uvodnih prijelaza na bubnjevima nastupa šaljiva središnja melodija bazirana na komičnom pjevanju, sarkastičnom tekstu i dugino šarenim pasažama na moog sintisajzeru i klaviru. Završna salonska solaža na klaviru posebno pridonosi iskonskom kaubojskom ugođaju. Ta šašava skladbica nastavlja njihovu tradiciju komičnih djela u stilu “Jeremy Bender” te “Are You Ready Eddy?”, koja su obično služila za opuštanje nakon epskih i kompleksnih kompozicija. ELP su iznova dokazivali smisao za osebujan crni humor, kakav se previše često previđa u ovoj glazbenoj vrsti.
“The Sheriff” svojim vestern ugođajem priprema odličan teren za instrumental “Hoedown”, još jednu od ELP-ovih klasika. Ta izvrsna adaptacija djela iz klasične suite “Rodeo” u izvornoj izvedbi američkog skladatelja Aarona Coplanda prava je poslastica za sve ljubitelje Emersonovih klavijaturskih čarolija i Palmerovih bubnjarskih vragolija. Riječ je o izuzetno temperamentnoj tvorevini, koju rese razigrani i moćni prijelazi na bubnjevima, podmazani živopisnim zvukovima moog sintisajzera i nabrijanim pasažama na hammond orguljama, koja svojom energičnošću ne popušta od početka do kraja. O popularnosti ove klasike rječito svjedoči činjenica da je i nakon desetljeća jedino djelo s ovog albuma koje i Emerson i Palmer na svojim samostalnim nastupima nikad ne izostave. Slijedi naslovna epska majstorija “Trilogy”, koja se može postaviti uz bok suiti “Endless Enigma” kao najbolja tvorevina s albuma. Riječ je o veličanstvenoj i vrlo dobro strukturiranoj kompoziciji koja vrvi simfonijskom kompleksnošću i iznenadnim instrumentalnim umetcima. U gotovo romantičnom uvodu sadrži nježne pasaže na klaviru i melankoličnu pjesmu. Zatim u drugom dijelu prelazi u kompleksniji instrumentalni dio, gdje se redaju vatrene klavijaturske solaže i izvanredni bubnjarski prijelazi. Tu Emerson opet dobiva puno prostora za svoje veličanstvene i supersonične solističke klavijaturske ekspade (neki bi to nazvali kar masturbacijama), koje su i danas glavni izvor nadahnuća brojnim klavijaturskim virtuozima diljem svijeta. U završnom dijelu nastupa nekoliko gotovo jazzovskih improvizacijskih umetaka, koji odražavaju i izuzetnu virtuoznu spretnost i glazbenu širinu sastava.
Moćni “Living Sin” nešto je mračnija tvorevina sa zlokobnim Lakeovim vokalom, koji se s prvim prijelazom vraća u prepoznatljiv bariton kojim posreduje tekst prožet crnim humorom. Ne manjka ni testosteronskih pasaža na hammond orguljama i zapanjujućeg bubnjarskog nastupa. Završni instrumental “Abbadon’s Bolero”, koji se otvara poput neke vojničke koračnice, jedna je od unikatnih tvorevina u povijesti grupe i jedina od kompozicija na albumu u kojoj se može naći ono ozračje odnosno auru koja je prevladavala na “Tarkusu”. Emerson na stupnjevitu, marširajuću bubnjarsku podlogu usput nalaže sve nove palete klavijatura, koje s vremenom stvaraju prostrano ambijentalno ozračje što dobro stvara kontrast u odnosu na vojnički ritam. Naravno, ne ide ni bez obveznog pompoznog završetka, kako to i dolikuje ELP-u.
“Trilogy” je jedna od klasika progresivnog rocka i, kao i svi albumi iz njihova ranog razdoblja, jedno od najvećih dostignuća u povijesti grupe. Lako bi se moglo reći da je grupa na “Trilogy” konačno oblikovala svoj prepoznatljiv zvuk, a album je bio izuzetno utjecajan na brojne sljedeće generacije progresivnorockovskih glazbenika. Više od bilo kojeg drugog od njihovih albuma grupu je uvrstio među rock zvijezde, poznate po izuzetno ekstravagantnim i pompoznim nastupima. Više nisu bili samo jedni od glavnih inovatora u popularnoj glazbi, nego su postali moćna rockerska institucija, i u dobrom i u lošem. Nažalost, na turneji koja je uslijedila nakon izlaska “Trilogy” pokazalo se da osim “From The Beginning” i “Hoedown” nijedno od ostalih glavnih djela s albuma u odrskoj izvedbi nije postiglo željeni učinak, pa su ih uskoro prestali izvoditi. Nakon izlaska “Trilogy” brojni su se pristaše grupe pitali je li to bio njihov vrhunac. Ni u snu nisu mogli zamisliti ono što je slijedilo.
Postava
Keith Emerson – hammond orgulje C3, klavir, moog sintisajzer IIIC, mini moog model D
Greg Lake – vokal, bas gitara, električna & akustična gitara
Carl Palmer – bubnjevi, udaraljke
Produkcija
Greg Lake
Popis skladbi
1. The Endless Enigma (Part One) (6:42)
2. Fugue (1:57)
3. The Endless Enigma (Part Two) (2:05)
4. From The Beginning (4:17)
5. The Sheriff (3:23)
6. Hoedown (Taken from Rodeo) {Aaron Copland, arranged by Emerson / Lake / Palmer} (3:47)
7. Trilogy (8:54)
8. Living Sin (3:14)
9. Abaddon’s Bolero (8:08)
Trajanje albuma: 42:29
