Izvođač: Bowie, David
Izdavač: EMI Records
Izdanje: 2007
(ponovno izdanje, 2007)
“The Buddha Of Suburbia” logična je spona između “Black Tie White Noise” i “Outside”. Dakle, plesno usmjereni pop rock s uključivanjem progresivnih, recimo radije art dodira, karakterističnih za Bowiejevu berlinsku trilogiju Low – Heroes – Lodger. Zbog toga je Bowie napravio korak unatrag i osvrnuo se na vlastita djela, što Bowieja nikako nije uzdiglo do manifesta “novog rock mesije”, ali nakon “Black Tie White Noise” donosi svjež album koji je izuzetno privlačan ušima.
Ime Briana Enoa Bowieju je opet golema inspiracija. “The Buddha Of Suburbia” tako je mješavina pop dance rocka, protkanog zavjesama elektroničkih klavijatura i transcendentalnih elektroničkih zvučnih uzoraka. Bowie se opet šeta kroz jednostavne poteze koje slaže u uzbudljivu glazbenu višeslojnu sliku, okrunjenu Davidovim neizmjenjivim vokalnim pristupom. Mjestimice je vokal krajnje minimaliziran, a stihovi, koji mjestimice namjerno djeluju minimalistički kao naracija provučena kroz efekte cyber-futurizma, stvaraju jedinstveno ozračje, osobito na mjestima gdje rifovi nestaju i dance beat postaje snažno naglašen u društvu “neo-soul” dodira (začini truba, elektroničkih uzoraka u pozadini) – skladba Sex And the Church i nakon nje South Horizon, u kojoj se puhačima pridružuje jedinstveni “bowie-izam” – Garsonov klavir. Potonja ne skriva naglašene soul/jazz chill out elemente. Naslovna skladba, koja otvara album, ne skriva blage hinduističke melo-trikove (čitaj: izbor melodije), djeluje veličanstveno, samouvjereno i po toj ulozi čak lagano podsjeti na Come Talk To Me Petera Gabriela s njegova albuma “Us” (1992), iako je kao glazbena složenka sastavljena od sastojaka posve drugog tijesta. Četvrta skladba The Mystery potpuno smiruje album, jer je Brian Eno opsesija prvi trenutak transcendencije, izgrađen na slojevima lebdenja nježnog kolaža elektroničkih uzoraka. Drugi takav trenutak tako stvorenog ozračja, temeljenog na “krajoliku zvukova”, donosi Ian Fish, U.K. Heir, čije bi zvučno lebdenje pozadinskih uzoraka bez problema mogao iskoristiti za neki solo i David Gilmour u “post Waters” eri Pink Floyda. Pobjedničko kombiniranje plesnog pop rocka osamdesetih s elektroničkim futurizmom donosi potpuni skok atmosfere i dinamike albuma u Bleed Like A Craze, Dad. Zamislite Let’s Dance beat i zavjesu sampleova kroz koju se probijaju klasični Bowieovi trikovi (distorzirana disonanca začina gitare i “Aladdin Sane” klasičnog klavira). Bowie jednostavno brine o jednostavnosti, pjevnosti, o očuvanju i isticanju melodije, njegovi stihovi ostaju minimalizirani na svega nekoliko redaka koji se ponavljaju kroz skladbu. Pažljivo su dozirani, racionalno odmjereni, dodani u posve malim količinama. Najpoznatija skladba i daleko najzarazniji je ljepotan Stangers When We Met, s uhvaćenim art rock koketiranjem Roxy Musica, nastavak priče iz Bleed Like a Craze, Dad, ali mnogo samouvjereniji i uvjerljiviji, u jedinstvenoj Bowieovoj cipeli, što skladbu bez problema svrstava među Davidove najveće klasike. Sličan dodir nalazimo u Untitled No. 1. Skok na synth pop new wave s početka osamdesetih, mrvica Kraftwerka u Dead Against It, koja bi u rukama nekog drugog mogla djelovati agresivno nametljivo za uši, ali ovdje je Bowieov hipnotički čist i mekan vokal koji magičnim učinkom ublažava skladbu i majstorski joj dodaje onaj privlačni bowieovski šarm.
Album “The Buddha Of Suburbia” prvotno je izašao krajem 1993., iste godine kad je Bowie ponovno afirmirao samog sebe s “Black Tie White Noise”. Nakon komercijalnog brodoloma s projektom Tin Machine, Bowie je nakon “Black Tie White Noise” nastavio novi put u samog sebe i s “The Buddha Of Suburbia”.
“The Buddha of Suburbia” Davidov je album koji je po izlasku ostao previđen, kao posljedica nespretnog prihvaćanja i tretiranja od strane masa, za što krivnju svakako treba tražiti u managementu izdavačke kuće. Budući da je naslovna skladba albuma bila uključena u glazbenu podlogu za televizijsku seriju u četiri dijela “The Buddha Of Suburbia”, čiji se scenarij temelji na istoimenoj knjizi autora Hanifa Kureishija, album je nesretno izgubio predznak studijskog, a zamijenila ga je riječ “soundtrack”. Štoviše, singl naslovne skladbe tiskan je u više različitih izdanja, što je povećalo zbrku na tržištu i dodatno udaljilo mase od albuma koji inače nosi ukupno deset skladbi. Vrlo važna kočnica uz sve to bila je i činjenica da je album u SAD-u izašao tek 1995. i tako ostao u sjeni novog aktualnog studijskog izdanja Davida Bowieja naslovljenog “Outside” (1995).
Ponovno izdanje ovog zanimljivog studijskog albuma (!) ovaj put nosi naslovnicu koja je zapravo sažetak one koja je izašla za američko tržište 1995., ali s tom razlikom da je sada pred nama u boji. U knjižici je dodan i popratni tekst Davida Bowieja, ukratko, iznimno lijepo da se i “The Buddha Of Suburbia” vraća na police glazbenih trgovina.
Uz “The Buddha of Suburbia” Bowie nikako nije izumio toplu vodu, no album istodobno nikako ne skriva novopronađeni artistički zanos i Bowieovo novo artističko uskrsnuće, koje iskri kroz album. Svakako, čovjek ne djeluje uvjerljivo dosljedno kroz cijeli album jer se previše očito poigrava inspiracijama drugih izvođača, ali naslovnu skladbu, Bleed Like a Craze, Dad i Stangers When We Met bez zadrške možemo tretirati kao prave sočne Bowieove kovanice. Ovaj put Bowie nije toliko inovativan, ako uopće, koliko je inspiriran, što majstorski potvrđuje njegovo jedinstveno kameleonstvo uživljavanja u modne hirove i kodiranja tih hirova u sebi svojstvenu nošnju, kroz koju probija Bowieov osvrt na prošle solo izlete. Svježe nadahnut raznobojni splet – s obzirom na inovativnost koja je pratila klasičnog Bowieja do uključivo “Let’s Dance” (1983) posve nevažan, ali uz to važnog reafirmativnog karaktera! Ne zaboravimo da je ovo vrlo lijep previđeni studijski album, a ne glazbena podloga za film.
Postava
David Bowie – vokal, klavijature, synthesizer, gitara, alt saksofon, bariton saksofon, elektronski uzorci bubnjeva
Erdal Kizilcay – klavijature, truba, bas gitara, gitara, bubnjevi, udaraljke
3D Echo – bubnjevi, gitara na skladbi br. 5
Mike Garson – klasični klavir na skladbama br. 5 i 6
Lenny Kravitz – gitara na skladbama br. 1 i 10
Produkcija
David Bowie & David Richards
Popis skladbi
1. Buddha Of Suburbia
2. Sex And The Church
3. South Horizon
4. Mysteries
5. Bleed Like A Craze Dad
6. Strangers When We Meet
7. Dead Against It
8. Untitled
9. Ian Fish UK Heir
10. Buddha Of Suburbia
Trajanje albuma: 55.26
PRVO IZDANJE ALBUMA: 1993
