Izvođač: Charing Cross
Izdavač: Metal Heaven
Izdanje: 2008
Ocjena: 3/5
Charing Cross? Ime djeluje novo, no iza njega stoji dulja priča nego što misliš. Počeci grupe sežu u kasne osamdesete. Budući da je postava bila izložena izuzetnoj nestabilnosti, njezina misija nije mogla potpuno zaživjeti sve do ove godine. Dečki su puni iskustva i skupljali su kilometražu kao predgrupa za Nazareth, Soul Sirkus i Suzie Quatro, a do 2005. snimili su 4 demo snimke i jedan EP. Godine 2005. postava je dobila današnji izgled.
Charing Cross vjerni su staroj školi. Riječ je o vrlo udarnom zvuku, s izuzetno oštrim, pravo metalnim zvukom gitara, koji vodi sigurno i ravnopravno rifanje obojice gitarista. Album potvrđuje da su članovi grupe prije njegova izlaska prešli dugačak glazbeni put i djeluje idejno vrlo svježe, dovršeno, dinamično i ambiciozno. Nudi doduše staroškolski osnovni predložak, koji se kreće od sirovog izravnog hard rock stava, kakav poznaje primjerice otvaranje albuma pjesmom Final Day, preko skladbe sumnjivo NWOBHM odvoženih tercnih harmonija preko hard rock rifa u Kick Ass Rock N’ Roll, gdje takav dojam dodatno potpiruje pjevačev vokal s neprestano blagim dodirom opskurnog, pa sve do aktualnih pompoznih arenski orijentiranih melodija u skladbama Burn The Sun ili Voices.
Da ne duljimo. Produkcija zadržava zahvalan sirovi zvuk i osjećaj je kao da je album snimljen uživo. Grupa se brine za lijepu razinu antemičnosti, koja je prizemljena upravo tim živim i čeličnim zvukom, a uz to viši i melodičan vokal unosi nešto one dramatike koja je karakteristična za staroškolske “eighties” buntovničke metal (!) bendove. Album bombastikom napjeva hvata vezu s aktualnim zvukom raznih H.E.A.T., Wig-Wam ili Brother’s Firetribe, s odličnim gitarskim duelima koji se lijepo vežu u jezgru melodija, a grupa također ima osjećaj za stupnjevanje atmosfere koje doživljava “crescendo” u refrenima. Produkcija je pak ona prava srednjoeuropska, a skladbe koje bi u nekom drugom studiju planeta Zemlje lako mogle dobiti pravi AOR akcent slijede tradiciju melodičnog europskog hard rocka. Visoko pjevne antemične refrene učinkovito začinjavaju i lijepo pristajuće višedijelne vokalne harmonije. Gruba produkcija im pak dodaje akcent buntovničke oštrine, što se pokaže odmah u skladbi Final Day. Charing Cross puno su naoštreniji i pročeličeniji te manje otmjeni od sunarodnjaka Gotthard, a i dalje manje izravni od Krokus, ako ih i dalje uspoređujemo sa švicarskim grupama. Bez šećera.
Grupa ima izuzetan osjećaj za stvaranje velikih melodija, koje sretno kombinira s “šakom u čelo blesavim rifovima” i stvar pali pri slušanju na prvu loptu vrlo učinkovito. Charing Cross sretno su isplovili s prvijencem, koji nudi raznolikost osnovnih motiva i time veliku dinamičnost (također zahvaljujući živoj produkciji) albuma. Isto tako se u skladbama osjeća da njihovi autori točno znaju što žele ponuditi i izraziti glazbom. Grupa je koja je u budućnosti sposobna novim albumima i dalje oduševljavati sve ljubitelje hard rocka. Zanimljivo će biti promatrati hoće li se okrenuti još većem koketiranju s arenskom melodičnom zvučnošću te unatoč generičnosti uspjeti to i dalje uvjerljivo nadvladavati kompaktnim, samouvjerenim, visoko povezanim skladanjem i sviranjem svojeg materijala. Kad bih dečkima dodao klavijature, zvučali bi kao da si križao Masterplan s Rainbow.
Postava
Peter Hochuli – vokal
Pascal Zwyssig – gitara
Andy Dormann – gitara
Markus Flury – bas gitara
Tommy Pfiffner – bubnjevi
Produkcija
Charing Cross & Dave Ponzio
Popis skladbi
01. Final Day
02. Kick Ass Rock N’Roll
03. Burn The Sun
04. Ain’t Got No Time
05. Can’t Have It All
06. Voices
07. Goin’ Down
08. Long Time Ago
09. Palace Of Fate
10. Forever Rockin’
11. Broken
12. Vanished Memories
