Autor: Rok Klemše
Izvođač: Helloween
Izdavač: SPV Records
Izdanje: 2007
Helloween ne treba posebno predstavljati. Iza njih je već gotovo dvadesetpetogodišnja karijera koja ih je postavila među pionire i jedan od najvećih sastava europskog power metala, a koji je iznjedrio već dvanaest studijskih albuma. Pred nama je tako “Gambling With the Devil”. Uporni i tvrdoglavi Nijemci od 1983. prebrodili su mnoge krize, koje su uzrokovali prije svega odlasci ključnih članova, što je dovelo do brojnih kadrovskih promjena, a tu je naposljetku i nekoliko loših i prosječnih izdanja koja se kod fanova nisu baš najljepše zapisala. Mnogi nikad nisu prihvatili Andija Derisa, koji je zamijenio legendarnog Michaela Kiskea, neki nisu preboljeli ni odlazak Kaija Hansena, no nastavak sage o ključevima 2005. s “The Keeper of the Seven Keys pt. III – The Legacy” najavio je veliki povratak Bundevaša. Fanovi su se oko tog izdanja opet podijelili, jedni su “The Legacy” kovali u zvijezde, a drugi su po njemu udarali svom snagom. “Gambling With the Devil” pak ruši i posljednje sumnje te začepljuje usta svim skepticima, pa čak i zavidnicima.
Helloweenu se kockanje isplatilo, karte su im bile naklonjene, ruleta se zavrtjela u pravom smjeru, a na kraju je povukao i sam vrag, pa pred nama imamo jedan od najboljih uradaka njemačkih Bundevica. “Gambling With the Devil” pobire najbolje trenutke s agresivnog i heavy albuma “The Dark Ride” (2000), a cjelinu začinjava fantastično epskom, mističnom atmosferom albuma “The Legacy”. Helloween su dobro poznati po tome što su si u prošlosti više puta priuštili eksperimentalne izlete, koji im se obično nisu baš osobito isplatili. Ovaj put nam nude točno ono što od njih najradije očekujemo i na što smo navikli. Čist i neokrnjen “power metal” na najvišoj kvalitativnoj razini. “Gambling With the Devil” u usporedbi s prethodnim je albumima znatno agresivniji, gitarski usmjeren i kompaktan, a skladbe u aranžmanima i komponiranju dosežu visoke standarde kvalitete. Pjesme su kao i uvijek ultra zarazne, ali ovaj put istodobno ozbiljnije, pa dobro poznati “happy, happy Helloween” element nije toliko istaknut, iako momci ne bi bili pravi da si i na toj strani ne bi dali oduška. “Happy” element dočarava poskočni “filler” (pravi naslov za izdanje na singlu) Can Do It, bez kojeg bismo lako preživjeli, iako je njegova melodija zarazna kao ebola. Jedan od glavnih razloga zbog kojih “Gambling With the Devil” zaslužuje tako visoke pohvale jest pjevač Andi Deris. Teško je povjerovati, ali Andi se sa svakim novim izdanjem Helloweena dokazuje još više i mislim da mirno mogu reći da je Deris na “Gambling With the Devil” otpjevao čak i najbolji nastup svoje zavidne helloweenovske karijere. Bilo da je riječ o visokim vriscima u Kill It, srednjim registrima u koje bez problema prelazi iz visokih ili nižih, tu je i faktor njegova (doduše već provjerenog) kameleonstva, koje ovaj put iznenađuje dodacima iznimno agresivnih, gotovo thrasherskih growlova, što samo dokazuje da je Andi besprijekoran. Nemoguće je da se već ovako dobar vokal s godinama može još poboljšati – pa bila to visina, tonalitet, izražajnost, energičnost – Derisov stil je savršen. Odlično su svoj posao odradili i gitaristi Michael Weikath i Sascha Gerstner, koji su napisali odlične, thrashy rifove, koji do izražaja dolaze u, možda najagresivnijoj skladbi Bundevaša do sada, Kill It (nevjerojatan “opener”, koji se lako može mjeriti s Eagle Fly Free ili Mr. Torture), zatim u epskoj poslastici The Saints, koja podsjeća na All Over the Nations s “The Dark Ride”, ili u čistoj “power metalskoj” perfekciji s epskim uvodom u Dreambound, kojem slijedi briljantan napad dvostrukih solaža što ih Weiki i Sascha dodaju jedan drugome kao od šale. Helloween pak uza sve to naravno ne bi bili Helloween da na album nisu stavili i baladu, koje na sreću pišu tako dobro da iz njih nikako ne curi sir. As Long As I Fall miriše na nasljednika balade If I Could Fly, a tu su i odlične Final Fortune i Fallen To Pieces, s prilično nadmenim refrenom. Besprijekorno svoju dužnost obavlja i ritam sekcija. Dani Löble svojim raznolikim mlaćenjem nedvojbeno dokazuje da je jedan od najboljih bubnjara koje su Helloween imali u svojim redovima, jer u svojoj demonstraciji bez problema stoji uz bok bivšem helloweenovskom bubnjaru Uliju Kuschu (danas ponovno s Mekong Delta). Na “Gambling With the Devil” Löble je uspio unijeti i “nametnuti” još više raznolikih bubnjarskih zahvata koje posjeduje njegovo bogato znanje, pa je njegov nastup narastao još za stepenicu više u odnosu na vatreno krštenje koje je preživio s “The Legacy”. Nažalost, funky i groovy bas Markusa Grosskopfa ovaj put ne dolazi toliko do izražaja, no unatoč tome linije koje se probiju na površinu tipično su helloweenovski izbrušene. Produkcija dugogodišnjeg Helloweenova majstora zvuka Charlieja Bauerfeinda, uz iznimku te blage mane, opet je briljantna, kristalno čista i iz današnje biti Helloweena vuče samo najbolje.
Bilo epski, melodično, agresivno, zafrkantski, “Gambling With the Devil” ima sve. Istina je da ne donosi neku veliku evoluciju Helloweena, ali pred nama je opet zaštitni i elementarni zvuk marke modernih Helloween i jedno od najboljih izdanja njihove “Deris ere”, koje će u playeru doživjeti nebrojeno okreta. A sad mi se žuri, Belzebub je upravo raspustio partiju karata. Usuđujete li se i vi iskušati igre na sreću s Vragom?
Postava
Andi Deris – gitara
Michael Weikath – gitara
Sascha Gerstner – gitara
Markus Grosskopf – bas
Dani Löble – bubnjevi
Produkcija
Charlie Bauerfeind
Popis skladbi
1. Crack The Riddle (Intro) 00:57
2. Kill It 04:13
3. The Saints 07:06
4. As Long As I Fall 03:41
5. Paint A New World 04:27
6. Final Fortune 04:46
7. The Bells Of The Seven Hells 05:22
8. Fallen To Pieces 05:52
9. I.M.E. 03:46
10. Can Do It 04:30
11. Dreambound 05:57
12. Heaven Tells No Lies 06:56
