Autor: Aleš Podbrežnik
Izvođač: Uriah Heep
Izdavač: Castle Communications
Izdanje: year
Ocjena: 2.5/5
“Different World”, kao nasljednik albuma “Raging Silence” (1989), nosi vrlo prikladan naslov, jer su se Heep u tom razdoblju znašli usred manjih, neočekivanih turbulencija kroz koje su se probijali tijekom snimanja albuma. Producentsko kormilo za novi album preuzeo je kar basist grupe Trevor Bolder nakon što je Richard Dodd odbio suradnju s bendom, jer je bio vezan nekim sklopljenim ugovorima u SAD-u, s većim imenima poput Boba Dylana. Po domaće rečeno, prije ponude Uriah Heep već je potpisao nekoliko boljih financijskih ugovora, inače bi se zasigurno odazvao pozivu.
“Diffrent World” je drugačiji album od “Raging Silence”. Iako se otvara tipičnim Uriah Heep štihom Blood On Stone i u tren oka sjajno ocrtava poznate zaštitne znakove ovog benda, koji je zapravo bio posve nov i drugačiji, samo je isto staro ime nosio, ostatak albuma po atmosferi nije posve isti. Blood On Stone u očekivanjima lako može zavarati površnog slušatelja, jer dobije dojam da je riječ o još jednom udarnom i pompoznom albumu tipa “Raging Silence”. Udarna mješavina AOR melodične perfekcije, s bombastičnim, višeglasno harmoniziranim refrenima, “Heepnotiziranije” od toga jednostavno ne ide, kako pokazuje Blood On Stone. A vidi ga vraga u nastavku! Nevjerojatno, ali Which Way Will The Wind Blow u sebi nosi onaj karakteristični američki hedonistični “glam beat”, tipičan recimo za tadašnji vrući hit Unskinny Bop (Poison), a blizu joj je i pokuda pohotljivog karaktera tadašnjih Aerosmith. Zanimljivo je i to da u God’s Children (s uklšučcima dječjeg pjevačkog zbora) taj zavodljivi “funky beat” ne popušta, a osjećaj koji nas ubrzo obuzme kroz “Different World” takav je da su Heep pokušali izbaciti album koji bi bio bliži američkoj publici i koji bi zapalio srca tadašnjih ljubitelja “sleaze glam” rock bendova koji su dosegnuli svoj zenit. Album je sladak, najslađi Shaw era Heep album, s općenito smanjenim dahom dramatičnosti refrena. “Different World” ipak ne zataji ni u jednoj jedinoj točki nezamjenjivu i jedinstvenu Uriah Heep energiju. All For One tipičan je topli hard rock upaljač, neustavljivo pristupačno uhvaćen u zarazan kalup slušljivosti, kojem u nastavku vjerno u tom smjeru slijedi Step By Step, uz trenutak predaha u naslovnoj skladbi. Melodičnije gotovo ne ide, većina Uriah Heep blista u punom sjaju i na “Different World”.
Bolder je odradio izniman posao koji u produkciji nadmašuje Doddov rad na “Raging Silence” i idealan je za pomalo “veselije” orijentiran koncept skladbi. Cjelokupan zvuk djeluje, usprkos jasnoj slici, ipak organskije, prirodnije i življe u odnosu na pompozni AOR zvuk prethodnika. Ako ne prije, u to će vas uvjeriti bonus komad Blood Red Roses, koji u izvorniku otvara album “Raging Silence”. Ta njegova verzija na “Different World” odsvirana je još jednom (iznova), ali pod producentskom palicom Boldera. Bas gitara je kroz album daleko istaknutija nego na “Raging Silence”. Lanzonove klavijature, osobito orgulje, u zvuku su također favoriziranije i uspijevaju dočarati opći dojam da je “Different World” album s nešto “mekim” zvučnim usmjerenjem u odnosu na prethodnika. Lijena južnjačka atmosfera u Seven Days nipošto nije stranac, a u nju se uvuku čak i usne harmonike. Unatoč tome, riječ je od glave do pete o tipičnom hard rock albumu, i dalje s osjetnim osloncem na AOR melodiciranje, naravno poglavito i opet u refrenima.
Album “Different World” nema tako intenzivnu uvjerljivost u crtanju karakteristične dramatične Heep atmosfere kao neki prethodnici ili njegovi nasljednici “Sea Of Light” (1995) i “Sonic Origami” (1998), a ipak su na njemu uhvaćeni trenuci koji ovaj album podižu daleko iznad prosjeka, poput Blood On Stone, zatim naslovne skladbe, pa izvanredne One By One s jednim od najljepče utkanih instrumentalnih srednjih dijelova u preskoku raspoloženja, a posebno ovaj album majstorski zaokružuje osjetilno čeznutljiva polubalada Cross That Line, koja nedvojbeno predstavlja jedan od vrhunaca albuma.
“Different World” ostaje u katalogu Uriah Heep previđen i podcijenjen album, iako je riječ o odličnom proizvodu. Površno možemo reći da su si dečki tad priuštili mrvicu više eksperimentiranja. Ovo je trebao biti album koji bi potvrdio uspješno prihvaćen album “Raging Silence” i pridonio daljnjoj (ponovnoj) popularizaciji benda. Tom je neuspjehu kumovao krajnje nezavidan financijski položaj izdavača Legacy Records, za kojeg su tada Uriah Heep bili vezani ugovorom. On se pak upravo tad otresao dugova, pa za promociju ovog albuma kao i benda jednostavno nije ostalo vremena. Bend je u tom razdoblju odradio dugu kilometražu po pozornicama, ali ni koncertiranje nije donijelo nikakve vidljivije uspjehe u smislu povrata makar mrvice nekadašnje popularnosti grupe. “Different World” je po mom mišljenju za slušatelje manje zanimljiv album zato što ne nosi onu karakterističnu dramatičnu atmosferu bombastike “Raging Silence” ili “Sea Of Light”, kojom Uriah Heep znaju tako jedinstveno “Heepnotizirati”. Upravo je njihova karika između, koju većina očnih jabučica zato rado previdi.
Postava
Bernie Shaw – vokal
Phil Lanzon – klavijature, prateći vokali
Mick Box – gitara
Trevor Bolder – bas gitara, prateći vokali
Lee Kerslake – bubnjevi, prateći vokali
Produkcija
Trevor Bolder
Popis skladbi
1. Blood On Stone (4:38)
2. Which Way Will The Wind Blow (4:52)
3. All God’s Children (4:20)
4. All For One (4:27)
5. Different World (4:15)
6. Step By Step (4:07)
7. Seven Days (3:35)
8. First Touch (3:54)
9. One On One (4:05)
10. Cross That Line (5:35)
Trajanje albuma: 43:48
BONUS PJESME NA REMASTERIRANOM IZDANJU IZ 1998.:
1. Stand Back (3:59) included on the original cd only
2. Blood Red Roses (3:52) remixed ’90 version
3. Hold Your Head Up (4:21) single version
4. Rockarama (10:03) Live ’87, previously unreleased
