Autor: Peter Podbrežnik
Izvođač: Kansas
Izdavačka kuća: Epic Records
Izdanje: 1976
Ocjena: 5/5
Kad se inovativni sastav koji žudi za većim masovnim probojem usred naglog snimanja albuma nađe pod strašnim pritiskom, mogu biti samo dva ishoda: čista propast ili savršeno remek-djelo. Legendarni američki prog rockeri Kansas dobili su svojim četvrtim albumom onaj drugi ishod i s “Leftoverture” stvorili najveći trijumf svoje karijere te album koji i danas uživa glas jednog od klasika simfonijskog prog rocka. Njime su ujedno stvorili i jedan od ključnih albuma za rođenje novog žanra – arena rocka. Malo je falilo pa da se album zove i “Leftovers”, jer je nastao bez odmora i u iznimnoj žurbi. K tome još i pod velikim pritiskom tadašnje izdavačke kuće, koja im je nakon komercijalnog neuspjeha prethodnog albuma “Masque” (1975) dala još posljednju priliku da postignu veliki proboj, inače će im raskinuti ugovor. Kansas se tim prijetnjama tijekom stvaranja albuma srećom nisu opterećivali pa su, suprotno svim očekivanjima pojedinih članova sastava, napravili album kojim su postigli tako dugo izmicajući komercijalni proboj. Nakon triju izvrsnih albuma nastalih u iznimno kratkom razdoblju i neprestanih koncertnih turneja, Kansas su s “Leftoverture” zauvijek upisali svoje ime među najvažnije sastave u povijesti (prog) rock glazbe i zauvijek potvrdili status ključnog sastava američkog simfonijskog prog rocka. “Leftoverture” je članovima sastava, nakon grubog rada i svih napornih godina, uglavnom provedenih sviranjem po raznim “kauboj” barovima, značio ostvarenje dugogodišnjih snova.
Tome je sigurno nešto pridonijelo i spajanje sretnih okolnosti. Kerry Livgren, gitarist i povremeni klavijaturist, upravo je tijekom snimanja “Leftoverture” proživljavao svoj stvaralački vrhunac i preuzeo glavnu inicijativu pri njegovu osmišljavanju. Kerryju, koji se tada još uvijek oduševljeno bavio proučavanjem orijentalne filozofije i indijanskih legendi, jedna za drugom rađale su se lude ideje, pa je ovaj album u mnogočemu bio njegovo kreativno dijete, jer je napisao sve njegove ključne kompozicije i aranžmane. Mjestimice mu je, kao i obično, pomagao i pjevač i klavijaturist Steve Walsh, koji je tijekom snimanja proživljavao veliku stvaralačku blokadu, ali je zato doživio pravi vokalni procvat i tako dodatno učvrstio svoj glas jednog od najimpresivnijih rock pjevača svih vremena. “Leftoverture” je bio trenutak kad se prvi put rodio onaj njihov prepoznatljivi zvučni “zid”. Temeljio se na kombinaciji veličanstvenih simfonijskih aranžmana, plodu nevjerojatne unije i kemije između Livgrenove gitare, Walshevih klavijatura (uglavnom sintisajzera i orgulja) te violinista/povremenog pjevača Robbieja Steinhardta. Zvuk ovog albuma bio je uz to posve unikatan u cijeloj diskografiji Kansasa, jer je sadržavao neke sintisajzere koje poslije nikad više nisu upotrijebili. Epskih kompozicija s mnoštvom kompleksnih simfonijskih aranžmana i instrumentalnih jamova u srednjim dijelovima također nije nedostajalo, samo što su ovdje bile za nijansu rafiniranije i manje mračne od većine njihovih prijašnjih radova. Istodobno se na “Leftoverture” povećao broj kraćih skladbi, koje su već bile na granici s melodičnim rockom. Taj će se trend s njihovim sljedećim albumima sve više pojačavati. Najveća vrlina “Leftoverture” možda leži u tome što se na njemu ne može naći niti jedna prosječna tvorevina, što ga čini jednako unikatnim u cijeloj kansasovskoj ostavštini.
“Leftoverture je bio krcat brojnim klasicima Kansasa. Većina njih zauvijek se upisala u srca brojnih ljubitelja progresivnog rocka. Najpoznatija među njima bio je nedvojbeno uvodni hit “Carry On Wayward Son”, melodičnorockerska kompozicija koja im je donijela svjetski glas i danas vrijedi za jednu od najpoznatijih rock himni, koju poznaju i mnogi koji inače nikad nisu čuli za Kansas. Njezin tvorac Kerry Livgren napravio je tu skladbu kao nastavak “The Pinnacle” s prethodnog albuma “Masque”. Ta melodičnorockerska himna nabijena je nevjerojatnom energijom i za sastav karakterističnim instrumentalnim ukrasima. Dramatičnom višeglasnom uvodu slijedi moćan gitarski rif, podložen iznimno ukusnom linijom klavijatura i energičnim ritmom. Kad unutra upadne i Walshev strastveni vokal, čija boja i ekspresija teksta odišu nevjerojatnim optimizmom, ta divna skladba zasja punim sjajem. Jedina negativna posljedica ovog veličanstvenog klasika bila je ta što se Kansas zbog njega danas često pogrešno etiketira kao AOR sastav, iako je većina njihovih radova pripadala progresivnom rocku. Slijedi “The Wall”, religiozno nadahnuta tvorevina, nešto kraća od njihovih prijašnjih simfo prog rockerskih epova. Veličanstveni simfonijski aranžmani na klavijaturama i violini ovdje su bili položeni u savršenu harmoniju i prekrasno se prelijevaju zajedno s moćnim, budničarskim vokalom koji kroz tekst izražava duhovni preporod. “What’s On My Mind” bila je još jedna kraća, prije melodičnorockerska skladba, po strukturi srodna “Carry On Wayward Son”. I ovdje je moćan rif na iznimno domišljen način utkan kroz središnju melodiju koju tvori kombinacija strastvenog vokala i zvuka klavijatura. Ta skladba, napola balada, napola energičan rocker, izvrsno je uravnotežila središnje simfo prog rockerske epove na albumu.
Simfonijska veličanstvenost na albumu prvi put raste uz moćni ep “Miracles Out Of Nowhere”, prvi od simfo prog rockerskih epova na albumu i jedno od najdubljih djela u njihovoj povijesti. To vrijedi i za strukturu veličanstvenih i kompleksnih aranžmana i za budničarski tekst koji govori o duhovnoj mogućnosti pojedinca da pomoću svoje stvaralačke energije i potencijala doslovno stvara čuda. Prekrasni barokni aranžmani, plod unije violine i klavijatura, odnose skladbu u posve klasične vode. Ovdje se može čuti i polifonijski solo koji sadrži zvukove roga preko posebnih sintisajzera, koje nakon ovog albuma više nikad nisu upotrijebili. Nakon dramatične i tajanstvene dionice na orguljama još jednom slijedi odličan prijelaz i veličanstven budničarski refren. Izniman klasik u kojem je riječ o trijumfu fuzije klasične glazbe i rocka. “Opus Insert”, još jedan kraći hibrid progresivnog i melodičnog rocka, otvara se postupnim ulaskom sintisajzera, koji je za sastav bio prilično neuobičajen. Ovdje je ponovno u prvom planu moćna melodija izgrađena na odličnim simfonijskim aranžmanima, energičnom vokalu i razgranatoj ritmici između bubnjeva i basa. Sadrži i duhovitu instrumentalnu dionicu s naglaskom na zvukove vibrafona i klavijatura. Slijedi još jedno kraće djelo, uvrnuto “Questions Of My Childhood”, izgrađeno ponajprije na brojnim simfonijskim pasažama sintisajzera i električnog klavira. To je još jedna od onih skladbi u kojoj možemo diviti se koliko je raznih strasti Walsh u najboljim danima mogao uložiti u svoj vokal.
Progresivnorockerski sladokusci će među svim djelima na albumu vjerojatno najviše cijeniti veličanstveno simfonijsko remek-djelo “Cheyenne Anthem”. Ono je bilo jedna od najljepših himni u povijesti progresivnog i klasičnog rocka te jedna od onih besmrtnih skladbi koje se ljubitelju takve glazbe zauvijek upišu u srce i dušu. Njezinu mističnu auru povećava i činjenica da je posvećena sjevernoameričkim Indijancima iz plemena Šajena i trijumfu njihova duha nad bijelim tlačiteljima. Što se tiče teksta, riječ je o jednoj od brojnih skladbi Kansasa čiji je tekst govorio o ludosti, proždrljivosti i pohlepi bijelog čovjeka, koji obično uvijek uništi sve čega se dotakne. U njoj se kroz cijelo trajanje miješaju nevjerojatna epika, melankolija i himnična moć, koje slušatelja podižu na noge i pune ga nevjerojatnom energijom i u njegovim najtežim trenucima. Prelijepi melankolični uvodni stih, položen na melodiju divnih orkestralnih zavjesa na klavijaturama i akustične gitare, otpjevao je violinist Steinhardt. U nastavku slijedi prvi odlični kontrast, koji čini iznenadni upad dramatičnog Walshevog vokala, koji svojom bajkovitom ekspresijom priprema “teren” za konačno, trijumfalno otkrivenje. U tom trenutku nastupa prekrasan aranžman s veličanstvenim zborskim ženskim vokalima te divan prijelaz s predivnom pasažom na violini i klavijaturama. Slijedi dramatična, uvrnuta i izrazito kompleksna simfonijska dionica koja ne skriva svoje kokетiranje s nekim zvučnim utjecajima legendarnih Emerson, Lake & Palmer, osobito što se tiče zvuka klavijatura. Nakon toga ponovno se ponavlja onaj veličanstveni i trijumfalni središnji motiv kompozicije, koji ujedno predstavlja jedno od najljepših posveta nekom indijanskom narodu. Riječima je nemoguće opisati veličanstvenost i energiju koja prožima ovu božanstvenu kompoziciju, u kojoj nakratko ponovno ožive indijanske legende te nevjerojatna volja i nepokorivost ljudskog duha za slobodom.
“Leftoverture” doseže svoj vrhunac i najveći trijumf završnim, pretežno instrumentalnim remek-djelom “The Magnum Opus”. To je bila još jedna od onih simfo prog rockerskih kompozicija nevjerojatnih epskih razmjera, koje i danas uzbuđuju duh svih ljubitelja eksperimentalne glazbe i simfonijske veličanstvenosti. Podijeljena je na brojne kompleksne i međusobno posve drukčije aranžirane dionice s raznim duhovitim nazivima. Otvara se dramatičnom dionicom “Father Padila Meets The Perfect Gnat”, koja sadrži melankolične simfonijske aranžmane na klavijaturama, violini i vibrafonu te brojne dramatične gitarske solaže. Upad putenog Walshevog vokala najavljuje dionicu “Howling At The Moon”. Slijedi “Man Oveboard”, gdje je ponovno vidljiv veliki utjecaj ELP-a, jer se uvrnute i dramatične improvizacije između klavijatura, violine i gitare smjenjuju zapanjujućom brzinom. Zatim nastupa dionica “Industry On Parade” s Livgrenovim oštrim, gotovo metalskim rifovima i dramatičnim solom koji oduzima dah. Dionica “Release The Beavers” uvodi brojne dramatične i do kraja uvrnute pasaže na klavijaturama i nakratko se smiruje u tajanstveno zvučno valovanje. Završna dionica “Gnat Attack” pak predstavlja pravu nirvanu za sve tehničarske instrumentalne sladokusce, jer sadrži nevjerojatne, iznimno brze i dotjerane intervale između brutalnih gitarskih rifova i solaža te brzinom svjetlosti pasažama na klavijaturama. Ta će dionica mnoge podsjetiti koliki su utjecaj Kansas imali na prog metal i neo prog rock i koliko su im ideja (u drukčijim oblicima) posuđivali američki prog metalci Dream Theater. “The Magnum Opus” doista je bio pravi magnum opus sastava te i danas ostaje jedan od triju glavnih kandidata za najbolju kompoziciju u njihovoj povijesti.
“Leftoverture” je najveličanstveniji dragulj, ne samo u povijesti Kansasa, nego po mom mišljenju i u cijeloj povijesti američkog simfonijskog prog rocka, koji i danas sja nesmanjenim sjajem. S njim su Kansas dosegnuli vrhunac svojih stvaralačkih moći i premda su poslije slijedili još brojni vrlo dobri albumi, takvu blizinu prog rockerskom savršenstvu nikad više nisu uspjeli ponoviti. Nakon velikog komercijalnog uspjeha albuma i singla “Carry On Wayward Son” doživjeli su svjetski glas i napokon počeli svirati po velikim arenama te pred europskom publikom, koja je morala biti pošteno iznenađena američkim sastavom koji se mogao ravnopravno nositi s većinom europskih (ponajprije britanskih i talijanskih) simfo prog rockerskih prvaka. Ujedno je to bio trenutak kad se sastav prvi put malo odmaknuo od svojih progresivnorockerskih korijena u smjeru melodičnog rocka, kako bi postigao veću publiku, što je kasnije dovelo do postupne preobrazbe njihova zvuka prema AOR-u/melodičnom rocku. Album je bio važan i za razvoj neo prog rocka i ranog prog metala. “Leftoverture” kao cjelina (zajedno sa svojom mističnom naslovnicom sa starim učenjakom antičkog izgleda pred gorom knjiga i notnih zapisa) album je koji jednostavno nije moguće prehvaliti. Kao takav, naravno, obavezno spada u svako kućanstvo.
Postava
Steve Walsh -vokal, orgulje, sintisajzer, klavir, klavijature, prateći vokal
Kerry Livgren – gitara, klavijature
Robby Steinhardt – violina, viola, vokal, prateći vokal, vibrafon
Rich Williams – gitara
Dave Hope – bas-gitara
Phil Ehart – bubnjevi, udaraljke
GOSTUJUĆE GLAZBENICE:
Toye LaRocca – vokal
Cheryl Norman – vokal
Produkcija
Jeff Glixman, Kansas
Popis skladbi
1. Carry on wayward son (5:13)
2. The wall (4:47)
3. What’s on my mind (3:27)
4. Miracles out of nowhere (6:29)
5. Opus insert (4:26)
6. Questions of my childhood (3:38)
7. Cheyenne anthem (6:50)
8. Magnum opus (8:27)
Trajanje albuma: 43:17
Bonus skladbe s ponovnog izdanja iz 2001.:
9. Carry On Wayward Son (live)
10. Cheyenne Anthem (live)
