Izvođač: Dokken
Izdavač: Frontiers Records
Izdanje: 2008
Ocjena: 2.5/5
Dokken – Lightning strikes again (2008)
“Lightning Strikes Again” naslov je pete skladbe s albuma “Under Lock and Key” iz 1985., čime su Dokken simbolično podsjetili da se vraćaju “old school” zvuku. I naslovnica snažno podsjeća na jedan od starijih albuma, legendarni “Back for the Attack”, samo što se zbog neprikladne bijele boje čini krajnje nespretnom i sličnom nedovršenoj skici. A to je tek prvo od razočaranja. Kad se novi album brzo preslusa, lako je zaključiti da su Dokken, unatoč pozivanju na svoju moćnu prošlost, zadržali jednu od odlika koja se u njihovoj glazbi pojavila u devedesetima i koja je, barem ovome ispod potpisanome, kroz cijelo to desetljeće neopisivo išla na živce. Riječ je o plačljivim, depresivnim i općenito nemelodičnim refrenima, tipičnima za “grunge”, koji su bez sumnje bili jedan od razloga zašto su Dokken nakon zlatnog razdoblja osamdesetih izgubili dobar dio publike. Upravo zbog tog neprihvatljivog kompromisa, koji je, iskreno rečeno, crvena nit svih Dokken albuma novijeg razdoblja, svaka je rasprava o povratku starom nasljeđu posve besmislena.
Skladbe na “Lightning Strikes Again” doduše su postavljene energično i nostalgično, no njihova je slaba strana upravo to što ih većinom već u prvoj minuti poremeti dosadan središnji dio nalik pogrebnom maršu, koji im u trenu oduzme sav zamah. To se primjećuje već u prvoj skladbi Standing on the Outside, čiji početak snažno podsjeća na komad Mirror, Mirror, koji nalazimo na Donovu samostalnom albumu “Up from the Ashes”, izdanom nakon prvog raspada sastava. Sličan hladan tuš dobivamo i nakon fantastičnog početka pjesme Give Me a Reason, gdje Jon Levin u Lynchevu stilu zadaje udarni ritam, ali se on ubrzo razvodni u turobnim notama sanjivog refrena. Opća letargija doseže vrhunac s dosadnom Disease i baladom How I Miss Your Smile, koja se ni izdaleka ne može mjeriti sa starijim remek-djelima tog žanra, među kojima spomenimo samo dirljivu Alone Again s albuma “Tooth and Nail”. Nešto dinamike i oštrine spomenute ploče iz 1984. preuzimaju posljednja dva čina. Najprije živahna Point of No Return, a zatim bonus skladba Sunset Superstar, koju obilježava za sastav prilično neuobičajen dvostruki bubanj i koju nalazimo samo na europskom izdanju albuma. Upravo zbog tih skladbi ploča za sobom ne ostavlja posve gorak okus.
Naravno, uradak ima i pozitivne strane. Jedna od njih zasigurno je povratak klasičnom gitarskom zvuku, koji su u prošlosti obilježile stare (većinom Marshallove JCM 800) “lampaške” glave, a koji je u devedesetima zamijenila agresivnija sintetička distorzija. Ovdje valja pohvaliti ponajprije gitarista Jona Levina, bivšeg odvjetnika sastava i nekadašnjeg člana postave Warlock, koji je u Dokken došao nakon što su Dona napustili najprije Reb Beach, a zatim i John Norum. Levin se i zvukom i tehnikom jako približio svojem slavnom prethodniku Georgeu Lynchu, što je vidljivo ponajviše iz legata, koji je u nekim solističkim dionicama na dlaku sličan onome kojim je Lynch svojedobno zaslužio slavu. I općenito je sličnost u “soundu” toliko velika da se s pravom možemo zapitati je li Levin pri snimanju koristio istu opremu kao Lynch na Back for the Attack i samostalnom Wicked Sensation. No to je samo pohvalno, jer upravo odlično producirana gitara spašava album koji bi bez nje bio baš poput, recimo, umornog “Dysfunctional”, kojeg nije mogao spasiti ni Lynch.
Moglo bi se zaključiti da nova ploča bivših hard rock eminencija ostavlja pristojan dojam samo ako od nje ne očekujemo previše, ili, drukčije rečeno, njome će vjerojatno biti posve zadovoljni oni koji sastav prije nisu poznavali. Kako god, treba priznati da je Dokkenima s “Lightning Strikes Again” barem po instrumentalnoj strani uvelike uspjelo približiti se svojim korijenima, pa već samo zbog toga njihov novi uradak ne treba samo kritizirati. Riječ je pak o još jednom više-manje uspjelom pokušaju povratka na stare staze i velike pozornice na koje smo kod sastava već navikli. Priznanje ide i talijanskoj izdavačkoj kući Frontiers Records, koja se već godinama trudi da profinjeni rock bliže prošlosti ne utone posve u zaborav. Nedavno su, uz Dokkene, među ostalim objavili i novi samostalni projekt Stevea Lukathera, a vrlo je obećavajuća i njihova najava novog albuma Journey, koji bi trebao izaći ovih dana. Uostalom, svi ljubitelji velikih “comebackova” zasigurno će biti zadovoljniji novim albumom sastava Def Leppard, “Songs from the Sparkle Lounge”, koji u svakom pogledu vjerno nastavlja tradiciju albuma “Hysteria” i uopće je prvi kandidat za najbolji ovogodišnji uradak u svojoj kategoriji. Nostalgičari će, dakle, doći na svoje. S Dokken ili bez njih.
Postava
Don Dokken – vokal
Jon Levin – gitara
Barry Sparks – bas-gitara
Mick Brown – bubnjevi
Popis skladbi
1. Standing On The Outside
2. Give Me A Reason
3. Heart To Stone
4. Disease
5. How I Miss Your Smile
6. Oasis
7. Point Of No Return
8. I Remember
9. Judgement Day
10. It Means
11. Release Me
12. This Fire
13. Sunset Superstar
Trajanje albuma: 51:38
