Izvođač: China Blue
Izdavač: Frontiers Records
Izlazak: 2008
Trajanje: 55:41
Ocjena: 3/5
Što je sad to? China Blue. Tužna Kina, jel’? Halo? Riječ je o projektu klavijaturista imenom Eric Ragno, poznatog po suradnji na albumima brojnih izvođača s područja AOR-a i melodičnog hard rocka, kao što su Takara, Ted Poley (vokal, Danger Danger), Steve Grimmett, American Angel, Danny Vaughn (vokal, Tyketto), projekt Hugo/Ramos i mnogi drugi. Ideja za ovaj sastav zapravo je stara – rodila se u kasnim osamdesetima. Eric je pisao glazbu, a njegov kolega Tom Gasbarro brinuo se za stihove skladbi. No ubrzo nakon toga Eric je nastavio karijeru u bendovima kao što je Vox Tempus, tako da vremena za pokretanje China Blue nikako nije bilo. Kad je nedavno odsvirao nešto tog starog China Blue materijala Michaelu Risenebecku, ovaj ga je nagovorio da skladbe ogladi i složi ih na pravi album.
Eric nije sjedio skrštenih ruku. Oko sebe je okupio družinu iskusnih glazbenika koji znaju kako se radi pravi melodični hard rock. Prvi među njima je trenutni TNT pjevač Tony Mills (ex-Shy). Dobru potporu za ribanje i pisanje dodatnog materijala Eric je našao u gitaristu Joshu Ramosu (The Storm, Hardline). Postavu su upotpunili još Zane Petersen (Malicious, Conditioned Response) na bubnjevima i basist Doug Odell. Kao posebni gosti na ploči se pojavljuju još gitarist Ronny Smith, bubnjar Pete Newdeck i basist Fabrizio Grossi.
Tony Mills je glavni adut China Blue, koji albumu “Twilight Of Destiny” daje poseban moment. Riječ je o izražajno bogatom vokalu, šarenih kolaža oživljavanja emocija, gdje svojom profinjenom suptilnošću izlazi u prvi plan kao i uvijek u mirnijim dionicama, a posebno pobjednički funkcionira u visoko pjevnim zaobljenim refrenima, kojima atmosferičan pečat daju odlične višeglasne vokalne harmonije (npr. Movin’ On) što mu prave društvo. Čovjek radi vrhunski posao, kao u svojim Shy danima, pa će ovaj album definitivno biti pravi magnet za sve ljubitelje grupe Shy. Zadnja dva albuma ovog pjevača s TNT-om su uz to irelevantna. Ako ih ne poznajete, samo ste dobili, jer se s Harnell erom ni u čemu ne mogu mjeriti. Prva polovica albuma osobito pripada Millsu, gdje opet fascinantno briljira u svojim karakteristikama kroz melodičnu dovršenost uvodne pjesme What Do You Need But Love, ili odmah iza nje s I Feel Like Dying, a uopće Changing Ways, koja se među svim skladbama s “Twilight Of Destiny” najviše približava savršenstvu AOR nasljeđa osamdesetih i djeluje kao izgubljena Shy skladba s Millsom na vokalu. Skladba s velikim hit potencijalom (naravno u razdoblju osamdesetih koje mu ide na ruku) i odličnom interakcijom refrena i predrefrena s učinkovitim stupnjevanjem melankoličnog dramskog efekta. Visoko dramatično raspoloženje, uhvaćeno na ovom mjestu albuma, i dalje učinkovito održava i nastavlja So Wrong.
Osjeća se da je vođa sastava klavijaturist, jer su aranžmani strukturirani tako da su klavijature kroz cijeli album u aranžmanima posve ravnopravne u komunikaciji s gitarama. Zanimljiv je i dojam da ne ide za posve tipičnim AOR uratkom koji bi zahtijevao isključivo jednostavnu pjevnost što ti sjedne u uho već s prvog slušanja. Osobito nakon Crimes (of Passion) album se kroz manje zanimljivu polubaladu Don’t Be A Stranger, pa Passions i Movin’ On posve smiri. Djelić eksperimentalne strane albuma izdvaja se u povezivanju kratkog naslovnog instrumentala s baladnom Lost, gdje album osjetnije dobiva na elementima progresivnog istraživanja. Unakrsne vatre između solaža klavijatura i gitara na ovom albumu ima poprilično (Passions, Don’t Be A Stranger, Crimes). Album u tome dobiva čak i blagi progresivni akcent. Iznenađujuće je i to što je posljednja skladba A Last Goodbye zapravo neka vrsta repriza naslovnog instrumentala, pa album u završetku gubi nešto prijeko potrebne drame. Dakle, drugoj polovici albuma nedostaje priličan komadić potrebne AOR snage.
Klavijature nude tipičan zvuk osamdesetih i u produkciji donose najviše onog nostalgičnog osjećaja kad su se ovakve skladbe, kakve nosi ovaj album, jako često vrtjele na radijskim frekvencijama. Album “Twilight of Destiny” ostavlja ogroman izražajni prostor za gitarske vragolije, koje iskusni Josh Ramos naravno obilato iskorištava. Često si uzme čak toliko prostora da solažama “gura” u refrene, što zna biti i pomalo previše “bodljikavo” za uši koje traže kompaktno i ultra melodično (npr. Take Me As I Am).
Ako tražite pravi AOR rock album, možda ćete biti razočarani, jer se ovaj uradak ne ulegne s prve u uši i treba mu više slušanja. Posjeduje djelić eksperimentalnog. Cijeli album nosi još dosta rezervi. Pitanje je, ako China Blue namjeravaju opstati i nastaviti s izdavanjem albuma, kamo će se okrenuti. U potpunu kompaktnost koju zahtijeva AOR? To bi bilo vrlo dobrodošlo, jer su odabrani glazbenici koji sudjeluju na “Twilight of Destiny” u tome najjači što se izražavanja tiče. Dakle, eliminirati preduge solističke odklone i instrumentale bila bi dobrodošla stvar u budućnosti. Inače, ovo je vrlo dobar album koji će vas nagrađivati, osobito nakon što mu posvetite više pažnje. Spašava ga osobito odlični Tony Mills.
Postava
Tony Mills – vokal
Eric Ragno – klavijature
Josh Ramos – gitara
Doug Odell – bas gitara
Zane Petersen – bubnjevi
GOSTUJUĆI GLAZBENICI:
Ronny Smith – gitara
Fabrizio Grossi – bas gitara
Pete Newdeck – bubnjevi
Produkcija
Eric Ragno
Popis skladbi
1. What Do You Need But Love
2. I Feel Like Dying
3. Changing Ways
4. So Wrong
5. Don’t Be A Stranger
5. Crimes (of Passion)
6. Passions
7. Movin’ On
8. Twilight of Destiny
9. Lost
10. Take Me As I Am
11. A Last Goodbye
