Autor: Peter Podbrežnik
Izvođač: Hammill, Peter
Izdavač: EMI Records
Izdanje: 1973
Trajanje: 50:43
Ocjena: 4.5/5
Prema riječima Petera Hammilla, legendarnog engleskog pjevača, literata i svestranog glazbenog umjetnika, “Chameleon in the Shadow of the Night” njegov je prvi pravi samostalni uradak, jer je prvijenac “Fool’s Mate” (1971) bio više nekakva zbirka radova iz razdoblja kad je tek započinjao svoj profesionalni glazbeni put. “Chameleon in the Shadow of the Night”, dosljedno njegovoj tvrdnji, odražava izniman zrelosni napredak u odnosu na razmjerno skroman početak Hammillove samostalne karijere, jer je na njemu prvi put imao potpunu kontrolu nad cijelim snimateljskim postupkom.
Album je nastao u turbulentnom razdoblju, nakon (prvog) raspada progresivnorockovskih titana Van Der Graaf Generator, Peterove matične grupe. Za razliku od članova većine bendova koji se nakon raspada obično razbježe na posve različite krajeve svijeta, Hammill i njegovi VDGG suradnici i dalje su ostali tijesno povezani. Gospoda Banton, Evans, Jackson i Potter, koji su u to vrijeme pokrenuli zajednički projekt The Long Hello, bez zadrške su tako ponudili svoje usluge za procvat Peterove solo karijere. Zbog toga mnogi nepoznavatelji obično pomisle da su Hammillovi samostalni uradci bili nekakav nastavak VDGG-a, samo s ponešto drugačijim sredstvima i pod drugim imenom. No osim šačice skladbi (jedan takav primjerak nalazi se i na ovom izdanju) stilskih je srodnosti između VDGG-a i Hammillove samostalne karijere oduvijek bilo malo.
Na “Chameleon in the Shadow of the Night” Hammill se poželio neko vrijeme povući u osamu te, okružen samo najbližim prijateljima i suradnicima, odmoriti od napornih turneja s VDGG-om (ponajprije po Italiji). Album je vrlo eklektične i osobne naravi, a seže od nježnih, akustičnih balada, koje su lirski i instrumentalno osjetno dublje od onih na prvijencu, pa sve do dramatičnih, kompleksnih i simfonijski začinjenih kompozicija s elementima koji su stilski bliski VDGG-u. Potonje vrijedi ponajprije za izvrsni “(In The Black) Room/The Tower”, završni progresivnorockovski ep koji je magnum opus cijelog albuma i izvorno je bio zamišljen za budući VDGG album.
Dok su njegovi VDGG drugovi pripremili šarene simfonijske aranžmane, Hammill se na akustičnoj gitari i klaviru pobrinuo za pastoralne pozadine pojedinih dijelova. Prvi put nakon nekoliko godina prihvatio se i električne gitare, što će kasnije, nakon obnove VDGG-a, bitno utjecati na zvuk grupe. Kao instrumentalist Peter nikad nije pripadao eliti, no kao fenomenalni pjevač oduvijek je bio posebno poglavlje. Njegovo emotivno i do kraja proživljeno izmjenjivanje visokih i niskih vokalnih registara, od gromoglasnih sekvenci, vrištanja pa do anđeoski nježnog pjevanja, oduzima dah, jer je sposoban u samo jednom stihu prenijeti više snažnih i međusobno oprečnih emocija. Odlični tekstovi poprilično su osobni i odražavaju njegovo tadašnje emocionalno stanje nakon raspada VDGG-a. Sadrže ponajprije razmišljanja o nekim za njega važnim životnim odlukama, a ne manjka ni šačice društvene kritike i postapokaliptičnog fatalizma, karakterističnog za njegove tekstove u VDGG-u.
Otvarajući “German Overalls”, koji bi se lako mogao označiti autobiografskim djelom jer tekst sadrži Peterova razmišljanja o emocionalnom stanju članova grupe nakon raspada VDGG-a, jedno je od rijetkih djela na albumu izrazito eksperimentalne naravi. Peterova teatralna vokalna izvedba podložena je raštrkanim akordima na akustičnoj gitari, a između se nalazi mjesta i za dramatične, gotički obojene zvukove harmonija, pozadinu simfonijskih aranžmana i divlje improvizacije na saksofonu.
Nježne akustične balade “Slender Threads”, “What’s It Worth” i “Dropping The Torch” odražavaju Peterovu trubadursku stranu. Zajednička im je šarena, većinom nježna pratnja s pastoralnim akordima na akustičnoj gitari, dok je Peterov vokal ovdje opet upotrijebljen kao nekakav poseban, posve unikatan instrument. Njegovo živahno prenošenje emocija uvijek je zapanjujuće, a lirska ekspresija u tim trenucima dolazi do još posebno živahnog izraza.
Prog rock poslastica “Rock and Role” predstavlja poseban trenutak albuma, na kojem se Peter uspješno okušao i na električnoj gitari. To predstavlja prvi uočljivi odmak od njegove uobičajene uloge ritam gitarista. Riječ je o odličnom skupnom uratku s kompleksnim orkestralnim aranžmanima i jazzovskim improvizacijama, koji sadrži poveći broj koketiranja s dotadašnjom VDGG ostavštinom.
Na “In The End” i “Easy to Slip Away”, lirski vrlo osobnim uradcima, Peter je gotovo posve “osamljen” za svojim klavirom. Njegove kameleonske vokalne majstorije potkrijepljene su dramatičnom klavirskom pratnjom. Ona i povremeni intervali na saksofonu još pojačavaju lirski i emotivni intenzitet Peterove vokalne ekspresije u kojoj se međusobno neprestano miješaju melankolija, bijes i strah.
Za nezaboravan završetak i zimzelenu klasiku pobrinuo se već spomenuti ep “(In The) Black Room/The Tower”, koji je zapravo izgubljena VDGG skladba što nikad nije izašla ni na jednom njihovom albumu, no poslije su je uživo još često izvodili (svirali su je već na posljednjoj turneji prije raspada; da do njega nije došlo, zacijelo bi izašla na sljedećem VDGG albumu). Po briljantnosti pojedinih aranžmana, količini ludih improvizacija, dramatičnom intenzitetu te mračnoj, postapokaliptičnoj atmosferi posve je usporediva s najboljim VDGG uradcima. Naravno, uz važnu razliku da je Hammill u samostalnoj ulozi imao potpunu kontrolu nad njezinim snimanjem, što je suprotno uobičajenoj VDGG-ovoj demokratskoj praksi. Srž izvrsnosti ovog nezaboravnog epa leži ponajprije u srhljivoj, na trenutke već prilično brutalnoj atmosferi koju dočarava veličanstveni središnji aranžman u ključnoj režiji saksofona i orgulja, potkrijepljen Peterovom najboljom vokalnom izvedbom na cijelom albumu i ubojitim bubnjarskim prijelazima.
“Chamelon in the Shadow of the Night” odličan je album na kojem je Hammill sazrio kao suveren samostalni glazbenik i prvi put jasno pokazao da nipošto ne namjerava ostati u sjeni svoje matične grupe. Većina kompozicija na albumu, za razliku od razmjerno prosječnog prvijenca, već zrači onom briljantnošću koju će u idućim godinama demonstrirati, kako na samostalnim uradcima, tako i na albumima ponovno okupljenih VDGG-a. Na njemu je prvi put otkrio onu pobjedničku formulu koja se temeljila na mješavini posve vlastitog stila i nekih VDGG-ovih elemenata, a koji su, uz izdašnu pomoć njegovih najboljih glazbenih prijatelja, bili tako reći neizbježni. S njom će u idućim godinama zamijesiti svoje najbolje uratke. Naslov albuma istodobno je odlična metafora za jednog od najvećih vokalnih kameleona u povijesti rock glazbe te za njegove često mračne, no neumoljivo životne, glazbeno-poetske vizije.
Postava
Peter Hammill – vokal, gitara, klavijature
Hugh Banton – klavijature
Guy Evans – bubnjevi, udaraljke
David Jackson – saksofon, flauta
Nic Potter – bas gitara
Produkcija
John Anthony
Popis skladbi
1. German Overalls
2. Slender Threads
3. Rock and Rôle
4. In the End
5. What’s It Worth
6. Easy to Slip Away
7. Dropping the Torch
8. (In the) Black Room/The Tower
Bonus skladbe s ponovljenog izdanja (2006):
9. Rain 3am
10. Easy to Slip Away (live)
11. In the End (live)
