Autor: Peter Podbrežnik
Izvođač: Arena
Izdavač: Verglas Records
Izdanje: 1998
Trajanje: 59:37
Ocjena: 5/5
Konceptualno remek-djelo “The Visitor” predstavlja prijelomni trenutak u priči o odličnim britanskim neo prog rockerima Arena. Iz opskurnog projekta nastalog da nastavi glazbenu tradiciju ranih Marillion, ovim monumentalnim studijskim činom konačno je izrasla grupa s vlastitim srcem i dušom, koja danas spada među ključne nositelje prog rock plamena. Šefovi grupe, klavijaturistički čarobnjak Clive Nolan (Pendragon, ex-Shadowland) i kultni bubnjar Mick Pointer (ex-Marillion), već su s odličnim prethodnim albumima “Songs from the Lions Cage” (1995) i “Pride” (1996) pokazali da se uAreni krije puno više osebujnog artističkog žara nego kod većine pokretača progresivnorockovskog revitalizma 90-ih. Njihova predanost instrumentalnom i skladateljskom savršenstvu barem unutar progresivnorockovskog svijeta više nije mogla ostati nezamijećena. Čak su i oni koji su prije ignorirali njihovo postojanje odjednom morali priznati da su s “The Visitor” stvorili jedan od klasika progresivnog rocka.
“The Visitor” je dramatičan konceptualni projekt u kojem kroz mračnu atmosferu i složene tekstove oživljavaju dramatične slike pojedinih skladbi. Koncept, koji se Cliveu rodio tijekom boravka u inozemstvu, odnosi se na brojna neobjašnjiva, često napola fantazijska i apstraktna pitanja o životu i smrti. Pritom se u ulozi glavnih aktera pojavljuju različite osobe koje predstavljaju metafore za važne životne kušnje i iskušenja. Njihove groteskne slike testiraju glavnog aktera koncepta sve dok se ne pojavi tajanstveni posjetitelj na biciklu, odjeven u crno, koji predstavlja smrt ljubavi. Prisutne su i brojne religiozne konotacije, među njima crkveno licemjerje i pitanje zagrobnog života. Cliveov koncept odlično se uklapa u dramatičnu narav i višeslojne atmosfere pojedinih skladbi jer slušatelja drži u napetosti od početka do kraja. Zaštitnih keltskih melankolija i ovaj je put u izobilju.
Na albumu nema dugih epova kakvi su bili klasici “Solomon” i “Sirens”, ali je zato “The Visitor” kao cjelina jedan veliki ep, sastavljen od relativno kratkih skladbi koje tvore nerazdvojivi kolaž prije spomenutog fantazmagoričnog koncepta. Većina skladbi na albumu tvori dramatične stilske mostove između simfonijskog progresivnog rocka i progresivnog metala, za koje je karakteristična opsežna uporaba Cliveovih sintisajzerskih majstorija, udarnih gitarskih fraza i suptilnih solaža te potpuna zaposlenost ritam sekcije. Kultni basist John Jowitt (IQ, ex-Jadis) u vezi s Pointerom ponovno je pobrinuo za izvanrednu ritmičku kombinatoriku udarnosti i profinjenosti.
Ključni potez prema posve vlastitom, na daleko prepoznatljivom zvuku, krio se u dolasku svestranog gitarista Johna Mitchella, koji se kao član grupe prvi put predstavio na EP-u “The Cry” (1997) i koncertnom albumu “Welcome to the Stage” (1997). Mitchell se pokazao kao veliko otkriće i jedan od najprofinjenijih gitarista trećeg vala progresivnog rocka, koji suptilnom uporabom slide gitare nastavlja zvučnu tradiciju gitarskih velikana poput Davida Gilmoura, Andyja Latimera i Stevea Rotherya. Istodobno je sposoban stvarati izrazito udarne gitarske fraze koje od Arene prave najtvrđu neo prog rock grupu kad je to potrebno. Fenomenalni pjevač Paul Wrightson svojim karizmatičnim pjevanjem i velikim rasponom unutar skladbi unosi obilnu dozu emocionalnosti. U njegovu se pjevanju s izuzetnom profinjenošću miješaju gnjev, melankolija i tajanstvenost. Na žalost brojnih pristaša, “The Visitor” bio je Paulova posljednja suradnja s grupom, ali nakon dolaska ništa manje odličnog Roba Sowdena tom je žalovanju brzo bio kraj. U ulozi velikog povezivača i glavnog skladatelja kao i obično bdije gospodin Nolan, koji je svoje virtuozne “Wakemanovske” fraze još proširio većom prisutnošću suptilnih zvučnih zavjesa kojima brine za hlađenje usijanih dionica.
“The Visitor” je album brojnih dramatičnih obrata, veličanstvenih pobjeda i potresnih ispovijedi. U tradiciji najboljih konceptualnih albuma i ovdje je prisutna visoka protočnost među pojedinim skladbama. Jezoviti zvukovi najavljuju početak epskog klasika “A Crack In The Ice”, koji je najduža skladba na albumu. Udarne, ali melankolične gitarske fraze izvanrednim su osjećajem upletene među borbene sintisajzerske linije, dok se između njih šeću dinamični bubnjarski prijelazi. Wrightson svojom izuzetnom, emocionalno bogato začinjenom pjevačkom izvedbom cijelo vrijeme brine da se dramatična atmosfera ni na tren ne smiri. Za obilnu fascinaciju pobrinuo se profinjeni, neočekivani prijelaz iz mračnih, gotovo brutalnih motiva u svjetlije i optimističnije boje, kojem slijedi još dramatičniji obrat u turobni i jezoviti završetak.
“Pins and Needles” zahvaljujući profinjenoj melodiji na akustičnoj gitari, visokozvučnim sintisajzerskim teksturama i romantično obojenom pjevanju brine za kraće smirenje dramatične atmosfere. Slijedi izravan preljev u još jedan klasik, odlični “Double Vision”, gdje slušatelju srce para plačuća gitarska solaža i teatralno pjevanje. Cliveove sintisajzerske teksture jamče zaštitni neo prog rock pomp. Instrumental “Elea” donosi kraći, ali dirljiv ambijentalni trenutak, gdje su u pozadini prisutni brojni dramatični sintisajzerski uzorci sa zborskim vokalnim harmonijama, dok u prvom planu blista gurmanska Mitchellova gitarska solaža.
Visokodramatični ep “The Hanging Tree”, na kojem oživljavaju drevne legende iz mračne prošlosti i vječna enigma o zagrobnom životu, predstavlja jedan od vrhunaca albuma. Kao i na “A Crack in the Ice”, i ovaj put najviše fascinira suptilna tranzicija kojom prelaze između nježnih, gotovo krhkih melankoličnih motiva na akustičnoj gitari, udarnih fraza i simfonijsko-ambijentalnih otkrovenja. Nježnom, akustično obojenom uvodu slijedi dramatičan prijelaz u udarnu, višeslojnu dionicu, gdje slušatelja pogađaju moćne solaže na gitari i klavijaturama. Sve zajedno cijelo vrijeme povezuje nadzemaljska Wrightsonova pjevačka izvedba u koju prelijeva toliko šarolikih emocija koliko većina današnjih popularnih pjevača nije sposobna izraziti u cijeloj karijeri. Najbolji dio nastupa s veličanstvenim, gotovo prosvjetiteljskim refrenom u kojem se prepliću nevjerojatna ispovjedna ljepota i melankolija, dok se u pozadini slijevaju moćne zavjese sintisajzera. Za veliko finale Mitchell konačno uništava konkurenciju još jednom u nebo dižućom slide solažom.
“A State of Grace” je izuzetno mračna tvorevina koja se u tekstu vrti oko crkvenog licemjerja. Paulova teatralna izvedba s življenom ulogom pedofilskog svećenika koji slatkim riječima mami svoju nedužnu žrtvu srčika je ove izuzetne skladbe. Za sakralnu, ali jezovitu atmosferu brine dinamična pratnja višeslojnih sintisajzera, povremenih zborskih harmonija i plačućih gitarskih fraza. Kratki instrumental “Blood Red Room”, koji sadrži naraciju i jezovite ambijentalne uzorke sintisajzera, služi kao most u “In the Blink of an Eye”, još jedan fenomenalan ep u najboljoj tradiciji grupe. Ova odlična skladba doslovno se šiba od kataklizmične energije, neočekivanih preokreta i dah oduzimajućih solaža. Udarne gitarske fraze kroz izvanrednu ritmičku dinamiku šeću se kroz uobičajena čarolija na sintisajzerima, dok Wrightsonovo pjevanje ponovno ne mogu dovoljno pohvaliti. Tu se na najljepši način potvrđuje sva veličanstvenost grupe u umjetnom prepletanju simfonijske prog rock tradicije i prog metal elemenata.
Na “(Don’t Forget to) Breathe” vraća se fantazmagorična atmosfera u kojoj oživljavaju noćne more predvođene vampirima i vukodlacima. Uvodni dio sadrži opskurne gitarske pasaže, provučene kroz poseban efekt, dok je Wrightsonovo pjevanje ponovno prožeto izuzetnom melankolijom. U završetku ponovno oduševljava izgradnja veličanstvenog, ali potresno tužnog motiva. Instrumental “Serenity” izgrađen je od plačuće slide solaže na gitari i ambijentalnih zvučnih zavjesa. Nakon te kraće zadušnice slijedi “Tears in the Rain”, još jedan moćan ep sa svečanim uvodom na klavijaturama te sarkastičnom pjevačkom izvedbom o tužnom klaunu (još jedna od mnogih Cliveovih metafora, ovaj put za ludilo). Keltski začinjene simfonijske harmonije i profinjene klavirske pasaže u završetku dovode do jednog od najboljih prijelaza u povijesti konceptualnih albuma.
Tajanstveni vokal i ambijentalne zavjese eksplozivno prelaze u sljedeći epski klasik “Enemy Without”, koji predstavlja dramatični, visokomelodični vrhunac albuma. Srž ove moćne skladbe nalazi se u njezinu veličanstvenom refrenu (ponovni naklon gospodinu Wrightsonu). Sastavljen je od zaraznih vokalnih harmonija. Dramatične linije sintisajzera ponovno su na izvanredan način položene unutar višeslojnih gitarskih fraza u društvu impulzivnih ritmičkih prijelaza. Ova nezaboravna himna još i danas predstavlja jedan od vrhunaca njihovih koncerata. Slijedi izravna tranzicija u do kraja navijeni i udarni “Running From Damascus”, gdje ne nedostaje Nolanovih klavijaturističkih majstorija, ubojitih ritmičkih prijelaza i Mitchellove gitarske magije. Usred toga se, iznenađujuće, ponavljaju refren i središnji motiv “A Crack in the Ice”. Wrightsonov vokal kroz još jednu izvanrednu izvedbu izražava protagonistovu čežnju za svjetlom i otkupljenjem.
Za završni prog rock orgazam brine naslovna skladba o kojoj bi se moglo govoriti i kao o konačnom otkrovenju u kojem protagonist koncepta doživljava svoj unutarnji mir. Ova monumentalna skladba ponosi se onom ambijentalnom magijom kakvu se obično moglo diviti kod najvećih majstora progresivnorockovskog patosa, primjerice Pink Floyd ili Camel. Njezina bogata ispovjedna narav isijava izuzetnu skladateljsku i instrumentalnu zrelost, dok do kraja potresa završna Mitchellova slide solaža. Autor recenzije bez srama je spreman priznati da mu se uz njezinu neopisivu suptilnost češće orose oči.
“The Visitor” je mračna progresivnorockovska epopeja kojom je grupa stvorila svoje prvo remek-djelo. Ovaj prekrasni konceptualni album jedan je od klasika progresivnog rocka 90-ih, koji ne smije nedostajati ni u jednom domu. “The Visitor” je pri izlasku naišao na brojne vrlo dobre reakcije, ali im nije donio nikakav zamjetan komercijalni uspjeh kakav bi za svoju predanost i garanje nedvojbeno zaslužili. Slijedila je uspješna turneja tijekom koje se Paul pokazao i kao odličan glumac kroz igranje uloga različitih likova iz “The Visitor” koncepta. “The Visitor” je album brojnih vrhunaca. Na njemu su Arena konačno zacementirali artističku samosvojnost, široj glazbenoj svjetini predstavili gitarski genij Johna Mitchella te postavili putokaz za progresivni rock novog tisućljeća.
Postava
Paul Wrightson – vokal
John Mitchell – gitara i prateći vokal
Clive Nolan – klavijature i prateći vokal
John Jowitt – bas gitara i prateći vokal
Mick Pointer – bubnjevi
Produkcija
Clive Nolan i Simon Hanhart
Popis skladbi
1. A Crack In The Ice
2. Pins And Needles
3. Double Vision
4. Elea
5. The Hanging Tree
6. A State Of Grace
7. Blood Red Room
8. In The Blink Of An Eye
9. (Don’t Forget To) Breathe
10. Serenity
11. Tears In The Rain
12. Enemy Without
13. Running From Damascus
14. The Visitor
