Izvođač: Yolk
Izdavač: Fazzul Music
Izdanje: 2003
Ocjena: 4.2/5
Yolk je švicarski projekt u kojem sudjeluje Spaltklang bubnjar Remy Strauli. Skupinu ne treba miješati s istoimenom francuskom. Ovaj Yolk je trio koji opet svira uglavnom jazz, ali rado zalazi i u druge žanrove. Na ovom albumu, koji im je četvrti studijski (otud i naziv Die Vierte), pridružuju im se dva gosta: jedan na trombonu, drugi na saksofonu (ne, ovaj put to nije Stauss!). Saksofon je posebno važan za zvuk skupine.
Kao što je već tipično za Fazzul izdanja, i ovaj je album osmišljen oko jazza, ali opet ne radi se o običnom jazzu (još jedna tipična Fazzul osobina). Yolk u glazbu miješaju elemente rocka, avangarde, simfonijskog rocka (klasike), folk glazbe i još ponečega. Za rock element odgovorna je prije svega snažna prisutnost gitare, koja zna povremeno biti jazzerska, ali je često usmjerena i rockerski. Za simfonijski element odgovoran je mellotron (ili sampleovi mellotrona), koji povremeno podsjeća na King Crimson (In The Court, In The Wake of i Red). Naravno, Yolk ne zaboravljaju ni na to da su i eksperimentiranje i avangarda važni dijelovi glazbe, i to na albumu neprestano čujemo. No nikad nema toliko eksperimentiranja da bi se činilo kao da pretjeruju. Odnos između melodije i eksperimenata uvijek djeluje taman kako treba.
Yolk su samo tri glazbenika, ali po zvuku to nikako ne bi rekao. Naravno, nešto se može pripisati i gostujućim glazbenicima, ali mislim da velike zasluge ima i dinamika glazbe te nevjerojatan talent i znanje tria koje sudjeluje u kreativnom procesu. Stauli je sjajan bubnjar, a pokazuje i talent za sviranje atmosferičnih dijelova na klavijaturama. Pjevanje mu možda nije jača strana, tehnički u tom području nije najbolji, ali osjeti se da se pritom zabavlja, što obično ima pozitivan učinak i na slušatelje. Burkhard je dobar basist s odličnim osjećajem za ritam i funk, dok je Riechsteinerov stil prilično raznolik. Može svirati hard rock, nježne dijelove (skoro pop), jazz solaže, akustičnu (klasičnu) gitaru, itd. Na albumu imamo i dva gosta. Saksofon pridonosi znatno više od trombona i zvučna kulisa s njim je puno zanimljivija. Trombon nije toliko prisutan, ali ipak možemo čuti nekoliko lijepih dijelova.
Izdavač Fazzul predstavlja još jednu ploču koja je ponovno promakla radaru većine progresivnih (i drugih) fanova. Ovaj četvrti album iz 2003. pokazuje sposobnosti trija za jamanje, komponiranje, sviranje i u biti za sve što zamisle na svojim instrumentima. Nije mi jasno zašto Yolk i ostali projekti na izdavačkoj kući Fazzul nisu na “najvećem” izvoru za progresivnu glazbu (progarchives), jer ova glazba sadrži onaj pravi duh progresivne glazbe – izvorna je, inovativna, ponekad luda, drugi put smrtno ozbiljna, ali uvijek zanimljiva i puna svježih ideja.
———————————————————————————————
Yolk je švicarski projekt u kojem sudjeluje bubnjar iz Spaltklang Remy Strauli i ne treba ga miješati s istoimenim francuskim bendom. Ovaj Yolk je trio glazbenika koji opet svira uglavnom jazz, ali imaju sklonost zalaziti i u mnoge druge žanrove. Ovo je četvrti album trija, a bendu pomažu trombonist i saksofonist (ne, ovaj put nije Stauss!), pri čemu je saksofonist posebno važan za cjelokupan zvuk benda.
Kao što je tipično za Fazzul izdanja, i ovaj je album opet zasnovan na jazzu, ali ovo nije običan jazz (još jedna tipična Fazzul osobina). Yolk ubacuju neke sjajne elemente, poput rocka, avangarde, simfonijske (klasične), folk glazbe i još puno toga. Rock element stvara prije svega snažna prisutnost gitare, koja zna biti jazzerska, ali je često i izrazito rockerski orijentirana. Simfonijske elemente donosi mellotron (ili mellotron sample), koji podsjeća na King Crimson (In The Court, In The Wake of i Red). Naravno, Yolk ne zaboravljaju da su eksperimentiranje i avangarda također važni u glazbi, i to možemo obilato čuti kroz cijelu ploču. Međutim, nikad nema toliko eksperimentiranja da bi se osjetilo da su otišli predaleko. Odnos između melodije i eksperimentiranja uvijek se čini pravim.
Yolk je bend koji se sastoji od samo troje svirača, ali to se po zvuku baš ne bi reklo. Naravno, dio toga može se pripisati gostujućim glazbenicima, ali mislim da puno toga ima veze s izvrsnom dinamikom glazbe i nevjerojatnim talentom i vještinom trija uključenog u kreativni proces. Stauli je fantastičan bubnjar i pokazuje talent za polaganje finih atmosferičnih klavijaturističkih tekstura. Možda mu pjevanje tehnički nije najbolje, ali vidi se da se pritom odlično zabavlja, što obično pozitivno djeluje i na slušatelja. Burkhard je fini basist s odličnim osjećajem za ritam i funk, dok je Riechsteinerov stil raznolik koliko god može biti. Može svirati hard rock pasaže, nježne (gotovo pop) zvukove, jazz solaže, akustičnu (klasičnu) gitaru itd. Na albumu imamo i dva gosta. Saksofon pridonosi puno više od trombona i zaista daje puno bolji ukupni zvučni dojam nego da ga nema. Trombon je puno manje prisutan, ali ipak dodaje nekoliko lijepih dijelova.
Fazzul music predstavlja još jednu ploču koja je potpuno promakla radaru većine progresivnih (i drugih) glazbenih fanova. Ovo četvrto studijsko izdanje iz 2003. pokazuje sposobnost trija da jamaju, komponiraju, sviraju i u biti rade što god požele sa svojim instrumentima. Zašto Yolk i bilo koji drugi projekt na izdavačkoj kući Fazzul Music nisu na “vrhunskom” izvoru za progresivnu glazbu – progarchives – meni je nejasno, jer ovakva glazba sadrži pravi duh progresivnog rocka – izvorna, inovativna, ponekad luda, ponekad smrtno ozbiljna, ali uvijek intrigantna i puna svježih ideja. Hajde, malo Yolka te neće ubiti, probaj!
Postava
Beat Burkhard – bas, stick
Willi Riechsteiner – gitara
Rémy Sträuli – bubnjevi, klavijature, vokal
Gosti: Stefan Hugi – saksofoni, Thomas Moser – trombon
Produkcija
Yolk
Popis skladbi
1. Klabautermann
2. Bio & der Erdbeer
3. Grabbs
4. Preludium
5. Interludium
6. Danza
7. Finale
8. Kllmoulis
9. MIcro Pieza I
10. Zwispi 1_2
11. Micro Pieza II
12. Zwispi 2_3
13. Micro Pieza III
14. Zwiispi 3_4
15. Micro Pieza IV
16. The milk sucking tick
17. Pendule
18. Gluck glotzt
19. Tanko
20. Pietro Pazzo
21. Baltimore & die Kurbisschmuggelaffare
22. Grabbs (Radio Edit)
23. Gluck glotzt
