Autor: Aleš Podbrežnik
Izvođač: GHB (Grega Habič Band)
Izdavač: Nostromo Records
Izlazak: 2009
Trajanje: 40:18
Ocjena: 4.5/5
Grega Habič samostalni je neovisni jahač i netko tko bi svojom neovisnošću glazbenog propovjednika, kao i potpunom imunošću na zveckanje kovanica i šuškanje zelenih stotica, možda žanrovskom glazbenom prefiksu “indie” vratio čak i njegovu opravdanost. Grega Habič je kitarski virtuoz, tip kitarskog heroja koji to ne želi biti. Kitarski heroj koji “koračа” po otiscima stopa Joea Satrianija, Jasona Beckera, Paula Gilberta itd… Za Sloveniju prilično rijetka pojava, ali ne sasvim neuobičajena. Naša je zemlja u svojoj povijesti imala poprilično simpatizera reliyja uz kitarski vrat. Predstavnici prve generacije takvih kitarista u Sloveniji, od Marka Lemera i Andreja Janežiča, do druge i nešto mlađih Andreja Gasara te Grege Habiča.
“Self Destruct Sequence” Gregin je treći studijski album. Nažalost, nisam čuo oba prethodnika, pa će ova ocjena (kritika) albuma u pogledu međusobne usporedbe albuma biti donekle okrnjena. S druge strane, ta činjenica nosi manji teret, što otvara vrata većoj usredotočenosti na “Self Destruct Sequence” pri samom sklapanju misli.
Stvaratelj albuma u “umotvornom” smislu je naravno Grega. No u fizički djelatnom smislu, Grega je taj koji je odsvirao većinu instrumenata na albumu, nekoliko bas linija doprinio je srpski basist Miša Tricković (naslovna skladba, Voodoo Sex Thing) te Amerikanac Jesse Adams, koji je uz vokal na Scars doprinio nešto dionica za klavijature i ritam gitaru. Uz gitaru u svim mogućim varijacijama, Grega se prihvatio i bas gitare, klavijatura, te se poigrao programiranjem bubnjeva, koji djeluju nevjerojatno živo i nude jedva prepoznatljivu razliku od zvuka kreiranog fleksijom i ekstenzijom pravog mišićja u studiju. Uspio potez, od kojeg se vrijedi učiti.
Grega je dakle sam svoj studijski majstor. Sposoban je posve sam stvoriti album (i izdati ga). Zvuk nosi izniman volumen, širinu, dinamiku, istaknuti su kontrasti među samim gradivnim elementima. Vrlo je važna stjenovita produkcija bubnjeva, sirov zvuk činela koji pune sliku, općenito na “stanjenim” gitarskim dionicama jednoglasnih Gregovih solističkih eskapada. Tu je naravno dodana i aktivna bas linija, koja udaljava zvuk albuma od opasnosti da zapadne u jednoslojno dimenzioniranu zvučnu zagušljivost.
Ovaj gitarski album posvuda nosi tipičan američki pristup, ugođaj koji koketira s američkim. Neke smjernice s Joeom Satrianijem očite su, ali apsolutno nesmetajuće, jer Grega hoda u svojoj vlastitoj prepoznatljivoj obući glazbenog umjetnika, koji u tom pogledu njeguje vlastiti izričaj. Zato “Self Destruct Sequence” nije klon nastao kao plod prepisivanja od svjetski renomiranih kitarskih heroja, koji mogu živjeti od svojih djela te uživaju veliki ugled, na što bi ga tjerala potreba da dokaže kako može biti jednako dobar kao S. Vai, J. Satriani, J. Petrucci i sl… Ne. Grega se na to ne obazire, nego sluša samog sebe. Zato su vodeće ideje, vodeći motivi, kao i prijelazni trikovi te same solaže kojima ih uokviruje u skladbama svježe, nadahnute, posebne i jednostavno rečeno neprestano zabavljaju slušatelja te ga drže u koncentraciji visoke pripravnosti prema materijalu.
Hajde da brzo preletimo materijal. Album otvara naglo Razor’s Edge s dinamičnim adventivnim vah-vahanjem, koje nakon nekoliko trenutaka zagrli usijano metalsko riffanje i album vrlo brzo uspješno zapljuskuje visokom riffovskom udarnošću. Flashback, kao završna skladba albuma, tipičan je klasično kitarski konfiguriran epitaf, a između spomenutih dviju skladbi zahvaćen je visok udio izražajno motivske začinjenosti, koja odražava izniman glazbeni raspon, viziju te ekspresivnu snagu Grege Habiča kao umjetnika. Album nosi i trenutke višeg eksperimentalnog koketiranja. Takav je ponajprije izlazni dio skladbe Voodoo Sex Thing, ili npr. A Little Love Song, dok bi prijelaz na klavijaturama, odmah iza jazzovske solističke eskapade, usred komada Beyond Redemption mogli popratiti oznakom tendencije prema progresivnom. Wonderin’ ne skriva jazzovsku jahu, koja uspješno koketira sa “sanjivom” akustičnom atmosferom (osobito uvod) te negdje na sredini skrene u bluesovske smjernice. Izuzetno godе u toj skladbi kontrasti između bas gitare, voluminoznih bubnjeva i čistog, prirodnog zvuka gitare, kakvi ne izostaju ni u lijeno funky zagledanoj Scars, gdje se repanje Jessea Adamsa pokazuje kao odličan i nadasve ukusan (iznimno dobrodošao) izbor. Možda su upravo blues vode kitaristima klasične škole najveći trn u peti, što dokazuje prilično sterilno zvučeći uvod (Hendrixov šapat kitarskih fraza ravno s neba) u skladbi Vicious Circle, koji međutim brzo razbija nastavak, koji naravno poslužuje sve drugo. Odličan razvoj i rasplet događaja, koji niže raznolike, ali duhovite motive što ih tip sipa višeslojno iz rukava. Posljednja rečenica karakterizira naravno većinski dio ove ploče, koja na svakom koraku nosi kvalitetu kakvu danas nalazimo sve rjeđe na albumima. Atributi šokantne nepredvidljivosti razvoja događaja i oduševljavajuće stvaralačke duhovitosti. Grega Habič pritom je čovjek koji zna zadržati u skladbama apsolutnu crvenu nit, da ne pate od sindroma fragmentacije, kakav bi lako postigao da je na albumu davao apsolutni prioritet pucanju ultrazvučno brzih solaža iz svih mogućih položaja! Zato je album “Self Destruct Sequence” iznimno prijemčiv za svako uho, a ne samo za ono sladokusno – najrazmaženije.
Grega Habič nema nikakav motiv da požanje bilo kakav komercijalni uspjeh. Ovo je djelo plod potpune iskrenosti prema samome sebi, zato možete biti uvjereni da je ono što je zapisano na albumu “Self Destruct Sequence” najviše što vam taj glazbeni umjetnik uopće može ponuditi. Ako pritom cijela stvar nosi neki duboki izražajni smisao, snažnu esenciju duha tako stvorene forme, koja servira jedinstven i teško ponovljiv pečat trenutka kakav je uhvatio razvojni korak albuma “Self Destruct Sequence”, onda možete biti sigurni da je riječ o još jednom presežku u Sloveniji koji će po svoj prilici ostati duboko previđen na našim prostorima, dok bi se u inozemstvu izdavačke kuće, kao i kritička glazbena masa, potukle za njega! Kapa dolje Gregi za veliku hrabrost i pucanje punim jajima!
Postava
Grega Habič – gitara, bas gitara, klavijature, programiranje bubnjeva
GOSTUJUĆI GLAZBENICI:
Jesse Adams – vokal (skladba br. 4.), ritam gitara (skladba br. 2), klavijature (skladbe br. 2, 4, 7, 9, 10)
Miša “Tricko” Tricković – bas gitara (skladbe br. 2 i 3)
Produkcija
Grega Habič
Popis skladbi
1. Razor’s Edge
2. Self Destruct Sequence
3. Voodoo Sex Thing
4. Scars
5. Revolution
6. Vicious Circle
7. Beyond Redemption
8. A Little Love Song
9. Wonderin’
10. Flashback
