Autor: Aleš Podbrežnik
Izvođač: Uriah Heep
Izdavač: Edel Records
Izdanje: 2009
Trajanje: 62:00
Ocjena: 5/5
Uriah Heep! Ako su članovi postave MK II. Deep Purplea talent dobili u kolijevku, Uriah Heep su u tom davnom razdoblju nedavne rock povijesti taj manjak nadoknađivali kao izvanredni radnici koji su za svoju slavu i status najvećih sastava u rock povijesti prolili ogromne količine krvi. A danas? Usporedite samo posljednja dva studijska albuma Deep Purplea i Uriah Heep. U Deep Purple danas nije ostalo mnogo karakternih osobina zlatnih sedamdesetih, dok njihovi vršnjaci Uriah Heep kipte od životne žudnje!
Taj legendarni orkestar orhideja, koji ove godine slavi 40. obljetnicu svog plodnog stvaralaštva, odlučio je da taj jubilej nikako ne smije i ne može proći nezapaženo. Grupa koja je nakon dugih 10 godina čekanja prošle godine objavila novi studijski album “Wake The Sleeper” (2008) – RockLine recenziju možeš pročitati OVDJE, još uvijek ne pokazuje ni znakove starenja, umora ili izlizanosti. Album je potvrdio da Uriah Heep spadaju u onu šačicu rijetkih preživjelih dinosaura koji su kovali magiju rock glazbe u sedamdesetima, imali golem utjecaj i bili inspiracija novim rock i metal sastavima, za koje vrijedi pravilo da su vječno mladi. “Wake The Sleeper” iznenadio je baš sve svojom svježinom, jedinstvenim i neponovljivim pečatom te “iznova otkrivenim” – retro usmjerenim zvukom.
Ostanimo kod retro zvuka. Uriah Heep su odlučili da obljetnicu moraju zaokružiti posebnim albumom. Odlučili su ponovno snimiti neke od najvećih klasika u ovoj trenutnoj postavi. Na popis skladbi za album “Celebration” dodali su još dvije posve nove skladbe Only Human i Corridors Of Madness, tako da se ne može govoriti da se Uriah Heep i s “Celebration” samo drže neomiljene trgovine starom slavom.
Kao što je poznato, Uriah Heep su sličan trik izveli već 2001., kad su objavili dvostruki album “Remasters”. Tamo je zvuk poprilično drugačiji, kao i pristup oblikovanju zvučne slike skladbi u studiju, sama svirka – dakle izvedba materijala. Prošlo je novih osam godina. Repertoar skladbi na “Celebration”, uz iznimku dviju novih, Lawton era klasika Free Me i Free ‘N’ Easy te, zanimljivo, klasika s albuma “Demons And Wizards” (1972) Wizard, zapravo je isti, ali album nosi prepoznatljivo drugačiji zvuk, a Uriah Heep danas i drugačije izvode skladbe. Osjetno drugačije. Uz to su narasli i neki aranžmani kojih se postava držala pri izvedbi istih skladbi prije osam godina. Dakle, staro u novom pakiranju i unatoč novoj (milijuntoj) reciklaži, opet dovoljno zanimljivo da privuče pozornost svih pravih ljubitelja ove grupe.
Na ovom se albumu iznad svega osjeti da su Uriah Heep u 2009. grupa s postavom čiji su građevni elementi čvrsto međusobno isprepleteni. Kvintet se karakterno poznaje do u tančine, među članovima nema skrivača, a tu izvanrednu uigranost koju zrači “Celebration” treba tražiti i u činjenici da su Uriah Heep grupa koja neprestano putuje, svira koncerte, na cesti je. Diljem svijeta. To je stil života. Već 40 godina zaredom. Kao što to mogu najveći i najpredaniji u rock poslu, najveće grupe mogu snimiti album i tako da se kvintet okupi, umjesto na koncertnoj pozornici, kar u studiju, i tamo odsvira koncert. Kao cjelina. Priključi se na izvor struje i zapravo u studijskoj sobi odsvira cijeli koncert. To je album “Celebration”. Izvanredna je zvučna slagalica, zvučni preplet, trodimenzionalnost zvuka, zvučna dubina, ako hoćete. Taj zvuk naprosto puca od dinamike i sve živosti koju su dečki uspjeli uhvatiti u produkciji. I da. To si mogu priuštiti najveće grupe, najuigranije grupe, najiskusnije grupe.
Zvuk je uhvatio onaj “žmoht” sedamdesetih, u koji bi se bez problema uklopio David Byron. Bernie Shaw ga još jednom fantastično zamjenjuje, a najveću promjenu u odnosu na izvornike, kad je Bernie na vokalu, zabilježile su obje Lawton era klasike Free Me i Free ‘N’ Easy. Uriah Heep su i na “Celebration” silno snažni i uvjerljivi u izvedbi višeglasnih vokalnih harmonija, višeglasnog zborskog pjevanja, gdje prateći vokali podupiru Bernieja kao da Ken Hensley nikad nije napustio grupu. A to vrijedi i za Lanzonovu izvedbu klavijatura. Na novo odsvirane skladbe narasle su još i za činjenicu mnogo tehnički savršenijeg i izvedbeno dotjeranijeg bubnjanja koje je u Uriah Heep unio Russell Gilbrook. Bird Of Prey, prva na popisu od iznova odsviranih klasika, odmah upozorava na to! Boxov način sviranja, koji se snažno oslanja na “wah-wah”, ostaje besprijekoran, a retro osjećaju i sočnoj živosti zvučne slike golemo pridonosi Bolderova valovita, aktivna, melodična i debela bas linija. Ona donosi onaj baršunasti kontrast izvanredne topline trodimenzionalne zvučne slike, koja zapravo pokreće klasike albuma “Celebration” da naprosto kipte od života.
Obje nove skladbe Only Human i Corridors Of Madness kontinuitet su albuma “Wake the Sleeper”. I u produkcijskom i u skladateljskom maniru. Only Human je jednostavnija, svjetlije okarakterizirana skladba, postavljena na početak albuma. Kombinacija čvrste zvučne kulise, izgrađene na ravnopravnom dijalogu između Boxova rifa i Lanzonova Hammonda, izravan je dokaz da su Uriah Heep u 2009. ponovno osmislili svoj staroškolski zvuk sedamdesetih. Heep ne ustraju dugo u osnovnoj strofi, koju zamjenjuju jednostavnim, ali silno melodično učinkovitim refrenskim napjevom. Kratko, jezgrovito i zarazno. Peta po redu je druga posve nova skladba Corridors Of Madness. Ona je dulja, s mračnijom atmosferom. Sporija i u poeziji osobnija. Apsolutno i ova skladba nudi novi dokaz da Uriah Heep učinkovito prkose zubu vremena. Djeluje Heepovski u svemu. Čuva retro poruku, a istodobno učinkovito iskorištava novu zamisao te tako donosi novu izvrsnu i drugačiju pjesmu. Corridors Of Madness potvrda je da Uriah Heep ostaju mladoliki, svježi, kreativni, a istodobno vjerni tradiciji abecedarija, koji ih je prije četiri desetljeća zlatnim slovima upisao među najveće rock grupe svih vremena.
“Celebration” je sve što ljubitelj Uriah Heep može poželjeti. U zaključku ove recenzije samo ću se ponavljati, ali ipak bih želio istaknuti najvažniju činjenicu. “Celebration” je dokument koji je posveta legendarnim klasicima, izvedenim u novom ruhu, uhvaćenima u trenutku nadahnuća evolucijske faze postave Uriah Heep za 2009., koja se za Uriah Heep nikako nije zaključila. Nove skladbe pak dokazuju da je grupa još uvijek u stanju kovati i skladati izvrsne nove skladbe. Magija, svojstvena samo glazbi Uriah Heep, ostaje i na albumu “Celebration” neokaljana.
Dakle, dopustite mi još jedan skok u (današnje) Journey. Halo? Što tu Journey ima veze? Sjećaš li se njihova izdanja “Revelation”, koje je izašlo u isto vrijeme kad i “Wake The Sleeper”? Sadržavalo je dodatni CD s iznova odsviranim Journey klasicima. Novi album Journey pun je superlativa, kao što je pun superlativa i “Wake The Sleeper”. “Celebration” je zapravo dodatni materijal koji bi bez problema bio uključen na “Wake The Sleeper”. Grupa je jednostavno s njim mudro pričekala da ostari još godinu dana i napuni 40. “Celebration” je i topla preporuka svima koji Uriah Heep ne poznajete da bez oklijevanja nabavite ovaj CD, na kojem ćete zakoračiti u jedinstveni svijet rock glazbe. Učini sebi tu skromnu uslugu.
Postava
Bernie Shaw – vokal
Mick Box – gitara
Phil Lanzon – klavijature
Trevor Bolder – bas-gitara
Russell Gilbrook – bubnjevi
Produkcija
Mike Paxman
Popis skladbi
1. Only Human (3:19)
2. Bird Of Prey (3:57)
3. Sunrise (4:20)
4. Stealin’ (4:38)
5. Corridors of Madness (5:19)
6. Between Two Worlds (6:07)
7. The Wizard (3:12)
8. Free Me (3:25)
9. Free ‘N’ Easy (2:32)
10. Gypsy (4:32)
11. Look At Yourself (3:43)
12. July Morning (8:45)
13. Easy Livin’ (2:54)
14. Lady In Black (5:30)
