Autor: Urban Bolta
Izvođač: Alice In Chains
Izdavač: EMI Records
Izlazak: 2009
Trajanje: 54:10
Ocjena: 4.5/5
Svakom ljubitelju glazbe naježi se koža kad čuje za ponovno (ili još uvijek) djelovanje sastava čiji su glavni nositelji, najprepoznatljiviji članovi, već napustili ovaj svijet. Boston, Thin Lizzy, Queen… takvih imena ima dosta. Slično se dogodilo i seattleskim velikanima Alice in Chains, gdje se svaki pravi grunger pitao čemu ponovno djelovanje sastava kad Layna Staleyja više nema među nama? No kako smo se samo morali ugristi za jezik, Cantrell & ekipa naime su odličnu zamjenu našli u Williamu DuWallu, i zajedno su snimili album koji ne samo da je dostojno naslijedio Staleyja, nego je unatoč svim godinama koje su nas udaljile od vremena kad je u rock’n’rollu vladao grunge, u njemu zahvaćen onaj pravi AiC zvuk.
Priča o Alice in Chains završila se u travnju 2002., kad je svijet glazbe potresla vijest da je predoziranju heroinom podlegao glavni vokalist i ikona benda Layne Staley. AiC tada već godinama nisu bili aktivni i frontmanova smrt bila je događaj koji je okončao i zatvorio knjigu ovog uspješnog benda. Tri godine nakon tragičnog događaja trojac iz vremena albuma Alice in Chains (1995) Cantrell – Inez – Kinney prvi se put ponovno okupio, kad su nastupili na koncertu za pomoć žrtvama katastrofalnog azijskog tsunamija, a od tada je njihova veza bila sve jača, uslijedila je turneja na kojoj se gitaristu Cantrellu na vokalu pridružio malo poznati William DuWall, i četiri godine nakon prvih (ponovnih) nagovještaja izašla je nova, teško iščekivana ploča. Prije izdanja su se nametnula dva glavna pitanja: kako će se snaći William DuWall i kojim će smjerom krenuti Alice in Chains novog stoljeća?
Black Gives Way to Blue vrlo je dostojan nasljednik prethodnih AiC izdanja i bez problema bi uz sebe mogao nositi godinu 1992. Na njemu se čuje prepoznatljiv zvuk benda, vrlo spor ritam, njemu primjereni rifovi čija sporost u slušatelju budi osjećaj melankolije i depresije, stvorili su tipičnu podlogu svoje grunge morbidnosti. AiC oduvijek vole naglašavati da su krajem osamdesetih osnovali heavy metal, a ne grunge bend, pa se u zvuk nekih pjesama rado umiješa koji težak metalni riff, a nisu im strani ni akustični dijelovi iz ere “Jar of Flies”. Majstorski su sve navedeno spojili u mješavinu od jedanaest pjesama koje sigurno neće ostaviti hladnim nijednog dosadašnjeg AiC obožavatelja. Vrhunaca na albumu ima mnogo, odnosno drugačije rečeno, album nema slabog trenutka, kakav se znao dogoditi u prošlosti. Your Decision i Private Hell prave su poslastice s akustičnom primjesom, Check My Brain ili složenije građena Acid Bubble, koje opasno podsjećaju na Facelift dane, prije će se ukotviti u srcu pristašama težih ritmova. Posebnu atmosferu stvara naslovna pjesma, u kojoj su zajedno s glasovitim gostom Eltonom Johnom i prisutnošću njegova klavira Alice in Chains stvorili možda čak i najnježniju skladbu u svojoj karijeri. Album sa sobom nosi vrlo snažnu poruku, u većini pjesama negdje izravno, drugdje samo između redaka primjećujemo opsjednuto stanje zbog gubitka prijatelja, bivšeg vokalista Layna Staleyja. Od početnih stihova skladbe All Secrets Known “Hope, a new beginning, time, time to start living” pa sve do završetka albuma naslovnom skladbom s nama je Staleyjev duh, kojem je, pretpostavljam, album u dobroj mjeri i posvećen.
Jerry Cantrell, odličan gitarist, od početka je bio glavni pisac većine skladbi, pa je tako i ovaj put. Četrnaestogodišnja stanka od zadnjeg AiC albuma i dvije solo ploče između nisu bile razlog za iscrpljivanje gitaristovih snaga i sposobnosti, štoviše, cijelo je vrijeme očito u sebi brusio nove ideje koje je izlio na papir, u nekoliko skladbi pomogli su mu sooblikovati članovi benda, i izdali su odličan album te si postavili vrlo visoke kriterije za rad u budućnosti. Najnoviji član, vokalist, ritam gitarist i predmet najvećeg zanimanja na izdanju William DuWall u novoj se ulozi snašao odlično. Očito je da što bolje želi pogoditi svog prethodnika Staleyja, gotovo identična boja glasa u ovoj teškoj i opasnoj ulozi mu vrlo dobro služi, iako njegov glas zaista dolazi do izražaja samo u pojedinim dijelovima skladbi, jer mu cijelo vrijeme vokalno utočište i oslonac daje Cantrellov glas, zajedno stvaraju prepoznatljivu vokalnu harmoniju, zaštitni znak Alice in Chains od početka, a u usklađenom, harmoničnom pjevanju otišli su čak najdalje do sada.
Alice in Chains su izdanjem albuma dosegnuli novu razinu na svom putu. Album nije samo odličan povratnički album, nego je općenito gledano odličan album. Prljav i mračan, a akustični dijelovi ugrađeni kao suprotnost podsjećaju zašto su Alice in Chains nekoć već bili jedni od najimpresivnijih predstavnika svoje ere.
Postava
Jerry Cantrell – vokal, glavna gitara
William DuWall – vokal, ritam gitara
Mike Inez – bas gitara
Sean Kinney – bubnjevi
Gostujući glazbenik:
Elton John – klavir na »Black Gives Way to Blue«
Produkcija
Nick Raskulinecz
Popis skladbi
1. All Secrets Known
2. Check My Brain
3. Last of My Kind
4. Your Decision
5. A Looking in View
6. When the Sun Rose Again
7. Acid Bubble
8. Lesson Learned
9. Take Her Out
10. Private Hell
11. Black Gives Way to Blue
