Autor: Urban Bolta
Izvođač: Riblja Čorba
Izdavač: City Records
Izdanje: 2009
Trajanje: 50:55
Ocjena: 3.5/5
Prošlo je već više od trideset godina od izdavanja legendarnog albuma “Kost u grlu”, koji je na najbolji mogući način počeo pisati priču o kontroverznoj beogradskoj grupi Riblja Čorba. U dugogodišnjoj karijeri Čorba je putovala i odmjeravala glazbene smjernice iz različitih kutova, od početnih blues – (hard) rock korijena pod utjecajem Johnnyja Wintera i ZZ Topa, preko populistički građenih albuma sredinom osamdesetih do pretjeranih nacionalističkih ispada u vrijeme kada je u Jugoslaviji kuhalo. Danas je Čorba iskusna i sa svim hajdučkim vodama oprana grupa, a uz tridesetu obljetnicu kultnog prvijenca omiljeni srpski kolektiv izdao je već svoj osamnaesti studijski album, nazvan “Minut sa njom”.
Godine su učinile svoje. Bora Đorđević kao pisac tekstova i intelektualni vođa sastava svoje je radikalne poglede odgurnuo u kut, nastrojene riječi su prošlost, slobodan prolaz Bora je ovaj put dao sentimentalnosti i izljevu osjećaja, pa je tako Riblja Čorba stvorila album pun smirenih balada, a s druge strane još uvijek i hard rockerskih koračnica. Ako je još prije nekoliko godina naslovnicu albuma Ovdje (2006) “krasila” ruka s podignuta tri prsta, možda je Bora konačno shvatio da grupa može stvarati glazbu i bez radikalnih društvenih i političkih tema, koje su nerijetko podijelile ne samo javnost, nego su dosegnule čak i do najviših političkih instanci. Vjerovali ili ne, album “Minut sa njom” prvi je album nakon 1981. godine, odnosno izdanja “Pokvarene mašte i prljavih strasti”, koji se tih tema naširoko ogradio.
Uvodna “Radiću šta god hoću” s moćnim gitarama varljivo naznačuje snažan hard rockerski album, a odlično ugravirano Džindžerovo solo u njoj nehotice podsjeti na hard rockersku školu osamdesetih tipa Van Halen. Slijedi otrježnjenje i pritisak na papučicu kočnice u obliku balade “Gde li je ljubav”, no tipičnu baladnu građu niječe dinamičnija struktura, i to srednje tvrdim gitarskim zahvatima, pa prvu klasičnu baladu predstavlja pjesma “Bože, koliko je volim”. Školski primjer suradnje klavira i gitare, koji s odličnom uigranošću stvaraju doista impresivnu baladu. Slijedi šus u obliku “Krilatih pegaza”, agresivnoj se gitari u refrenu pridružuju klavijature i stvaraju gotovo heavy-power metalsko ozračje. Zasigurno jedan od najtvrđih komada uopće u Čorbinoj opsežnoj zbirci. Paklensko-ljubavni ritam u takvu se tempu nastavlja kroz cijeli album, hard rockerski utemeljene skladbe i nježniji ritmovi izmjenjuju se u gotovo pravilnom slijedu. Među potonjima zasigurno se ističu “Odlazim” i naslovna “Minut sa njom”, obje opet s važnom ulogom klavira u cjelokupnoj zvučnoj slici. Tu je još i moćna “Orfej”, zbog energičnih vokalnih umetaka i mrvice teže gitarske prisutnosti zapravo “power” balada. Riblja Čorba se na albumu služi i višeglasnim pjevanjem, no taj efekt koristi samo kao naglašenu poruku teksta, a ne i kao dodatni zvučni efekt harmoničnog pjevanja u stilu nekih melodičnih hard rockera. Prisutnost gitare kod Čorbe danas sve više zamjenjuju klavijature (klavir), pa je popratni zaključak da na jesen svojeg djelovanja stričeki zato više nego na udarnost pjesama pozornost usmjeravaju na građenje njihova ambijenta.
Za tekstove je kao uvijek pobrinuo Bora Đorđević, a iznenađujuće veliku koncentraciju osjećajnih napjeva i za Čorbu neuobičajenih emocionalnih trenutaka s osjećajnim, razneženim Borinim vokalom možemo shvatiti kao Borin epitaf svojoj drugoj (preminuloj) ženi. Glazbenu su stranu većinom stvorili Bora i Miša, jedini preostali originalni članovi, mrvicu u obliku pjesme “Uspomene” na albumu dobio je i Džindžer Božinović, član Čorbe od sredine osamdesetih, kada je na mjestu gitarista zamijenio Momčila Bajagića – Bajagu.
U usporedbi s ne baš najuvjerljivijim prethodnikom “Ovde”, koji se doduše posve solidno uklopio u djela Čorbe posljednjeg desetljeća, ali je bio previše izložen vjetru kopiranja vlastite prošlosti, “Minut sa njom” znači korak naprijed. Možda svim starim obožavateljima zbog svoje (glazbene) lakoće i blagog otklona od hard rocka na račun suptilnosti neće biti po guštu, no treba priznati da je Riblja Čorba uspjela veliki potez: spojiti teže ritmove sa “ženstvenima”, a pritom ne prijeći gornju granicu patetike. Napokon je dakle Bora pronašao alternativu vlastitom razmetanju mišićima. Pretjerano eksperimentiranje razumljivo nije se moglo očekivati, pa je vrlo solidan album u domaćim vodama za tako iskusnu, u idejama istrošenu grupu utoliko veće postignuće. Da ne bude zabune, famozna “Kost u grlu”, “Mrtva priroda” ili bilo koji drugi album prve polovice osamdesetih ostaju nedostižni, no Čorba je novim proizvodom dokazala da i u novom tisućljeću zna pošteno baciti rukavicu mnogom današnjem visokoletećem bendu.
Postava
Bora Đorđević – vokal
Miša Aleksić – bas gitara
Vidoja Džindžer Božinović – gitara
Vicko Milatović – bubnjevi
Nikola Zorić – klavijature
Gost:
Đorđe David: prateći vokal u »Krilati pegazi«
Produkcija
Milan Popović
Popis skladbi
1. Radiću šta god hoću
2. Gde li je ljubav
3. Bože, koliko je volim
4. Krilati pegazi
5. Odlazim
6. Minut sa njom
7. Uspomene
8. Moj jenki going hom (prokleta je Amerika)
9. Muško od plastelina
10. Orfej
11. Razmažena devojčica
12. Dan zaljubljenih
13. Ja sa zaista ne sećam
