Izvođač: Pretty Maids
Izdavač: Frontiers Records
Izdanje: 2010
Trajanje: 50:04
Ocjena: 4.3/5
Dvanaesti studijski album, sad već možemo reći, danskih hard rock veterana Pretty Maids novo je visokokvalitetno postignuće koje će pomoći proširiti kolekciju CD-a njihove baze vjernih obožavatelja, dok novih glazbenih horda nikako neće pridobiti na svoju stranu. Pretty Maids u karijeri nisu izdali loš album. Zašto bi to učinili s “Pandemonium”? Ovaj i dalje održava garanciju kvalitetne konstante.
U kvalitativnom smislu ne zaostaje za najpoznatijim Pretty Maids izdanjima osamdesetih godina, kakva je bila primjerice ploča “Future World”, ali promijenilo se u međuvremenu štošta. Generacija koja je euforično ludovala za Pretty Maids u osamdesetima odrasla je i danas više ne luduje kad Pretty Maids izdaju novi album. Istodobno je faktor zbog kojeg su ti odlični Danci ostali nekako zasjenjeni na rock obzoru i taj da im nije uspjelo u osamdesetima ili početkom devedesetih plasirati na tržište hitovski evergreen. U hipotetskom smislu utoliko bolje, jer ih je ta manja komercijalna “aktualnost” uvijek gurala na rub zanimanja (iako daleko od toga da bi u karijeri ostali Danci neprimijećeni) i tako ih vjerojatno dodatno poticala da ustraju pri svome. Opasnost “razmekšavanja” i eksperimentiranja te time “prilagođavanja novotarijama”, koje su naposljetku takvim potezima donijele samo još jedan nezahvalan dokaz s potvrdom da se skupina stari i guta je kriza srednjih godina, predaji Pretty Maids potpuna je stranka! Ako odgrnemo još jednu zavjesu ove priče, to nikako ne možemo tvrditi za neke studijske “podvale” skupina sličnog EMŠO kalibra, kao što su Scorpions ili Bon Jovi ili Def Leppard ili Europe. Sljedeća stvar koja je kumovala tome da se postava nije probila na polje komercijalnog uspjeha leži i u činjenici da nije ponudila dovoljno zanimljivosti. Ne glazbene prepoznatljivosti, ne one kojom bi se isticala vanjskim izgledom, manirima ili/i karakternim osobinama. Unatoč zacrtavanju svoje špure i stila, taj je stil još uvijek bio premalo “odmaknut” i masovno manje privlačan A kvaliteta koju nikako ne možemo poreći u ovom slučaju ne vrijedi ništa ako ti ne uspije iz sebe izbaciti masovni evergreen. Ako prođeš kroz osamdesete, koje su važile za zlatne godine hard rocka, kao što su prošli Pretty Maids, nažalost ne vrijedi ništa.
No, da prestanem “mikastiti” biblijske nagovore praotaca o tome što bi, kad bi i tako dalje…. radije se usredotočimo na “Pandemonium”. To je zanimljiv album. Na njemu Pretty Maids pokazuju svoje značajke tvrde branše, što spada u neki skup očekivanja od novog albuma. S druge strane, na pojedine su se skladbe novog albuma prikrali brojni trenuci koji bi uz kontroliranu i uglađeniju produkciju mogli donijeti u nekim drugim (nažalost prošlim) vremenima pravi AOR hitovski potres.
Takvu potvrdu dobivamo već odmah uz primljeni kontrast uvodne naslovne skladbe i nakon nje I.N.V.U. Prva je očekivani visoko naviti rušitelj kojim Danci započinju svoj novi album i u kojem gode odlična pobješnjelo živa produkcija hrapavih gitara i “prijetećeg” Atkinsova pjevanja, koje napada svom snagom kroz karakterističan grleni pristup. U I.N.V.U. se pak za razliku od udarnosti i zametalizirane nepopustljivosti otvaranja iskri izniman osjećaj za nizanje savršenih vodećih melodija. To naglašava Atkinsov čist pristup, koji produbljuje taj doživljeni kontrast u vibraciji i atmosferi obiju skladbi, a I.N.V.U. se tako hvata AOR atributa. Da bi šok terapija bila još zanosnija, pobrinut će se Little Drops Of Heaven, koja je prvi kandidat za pobjednika, ako bismo već morali mjeriti zaraženost skladbi novog albuma AOR elementom. Refren je novi vrhunac koji nepovratno i u trenutku uleze pod kožu. Dovršena melodična kombinacija koja ti još dugo odzvanja u ušima, sa putenim, čistim Atkinsovim vokalom u središtu. Za sva krvareća srca ovog svijeta! Atkins kameleonstvom vokala kroz cijeli album dokazuje zašto su Pretty Maids prije nastanka bili skupina koja je svirala obrade velikana rocka Thin Lizzy, Led Zeppelin, Kiss, Slade,…
Tom osjećaju AOR-ovštine na “Pandemonium” nadasve doprinosi i upotreba sintesajzera. Zvuk sintesajzera je tradicionalan i izvlači šarm osamdesetih godina. Budem li izravan. Između norveških “new wave synth pop” estradnika osamdesetih A-HA i naših kolega Pretty Maids u tom zvuku upotrebe sintesajzera nema posebne razlike. Samo je ugraviran u drugačiji žanr i tako posljedično igra posve različitu ulogu. Morten Sandager, koji je ovim albumom postao stalni član skupine, u tom je pogledu izvlačenja AOR momenata odigrao ključnu ulogu na albumu.
Ako tražimo vještu srednju stazu između elemenata izravne udarnosti i kreacije visokog ugođaja pomoću izrađenih melodijskih motiva, to bismo bez poteškoća mogli utvrditi za srednje brzi One World One Truth i nakon njega Final Day Of Innoncence. Potonja u uvodnom i izlaznom motivu na sintesajzerima sumnjivo podsjeća na jedan od najpoznatijih uvodnih motiva stvorenih u povijesti rock glazbe – na uvod komada Baba O’Riley (The Who).
Da se stvari ne bi pomaknule preopasno prema “mekoći” i/ili (bože sačuvaj) “suzavo-suptilnom bljuvanju emocija”, pobrinut će se na sredini najnavijenija skladba albuma Cielo Drive, koja će iz sna bez kočnica probuditi i sve zimske hibernatore predvođene kočevskim medvjedima! U savršeno oblikovanoj kompaktnoj kompoziciji kremenito sukobljenog kontrasta između strofe i refrena posebno gode Atkinsova nepopustljivost u refrenskom stihu “Hell… Tonight… No One Left Alive!” Dramatični moment je itekako nužno potreban. I na takvim točkama fantastično funkcionira. Pretty Maids ne samo da to znaju, nego to znaju postizati s lakoćom u studiju! Tu su mračna It Comes At Night i nakon nje odlična, poluakustična baladno usmjerena Old Enough To Know. Kako značajan naslov nosi ta skladba, kad je potrebno brzo iskopati dokazna sredstva o neospornoj kvaliteti posljednjih studijskih ostvarenja s iskustvom naoružanih i kroz godine neprestano stvaralački sazrijevajućih Danaca. Čak i u tom najosobnije ispovjednom trenutku albuma kvaliteta “Pandemonium” ne jenjava.
Album cijelo vrijeme zadovoljavajuće valja kroz visoko vibrantno ozračje koje slika izniman dinamičan razvoj događaja. Zahvaljujući izboru skladbi koje su međusobno u vodećim motivima raznolike, a istodobno i nizanju slikovitog razvoja raspoloženjskih stanja i prikrivenog osjećaja spontanosti, “Pandemonium” je novi vrhunski Pretty Maids album. Njime skupina neće pomaknuti kontinente na planetu ili opovrgnuti Einsteinovu teoriju relativnosti. Ali je nešto. Pretty Maids nisu rekli posljednje i tuku punom parom dalje! Album zaključuju visoko atmosferične skladbe srednjeg tempa Beautiful Madness i nakon nje Breathless, koja se po zarazno oblikovanom refrenu snažno približava AOR osjećaju skladbe Final Day Of Innocence.
Što uopće čovjek može reći na kraju ovog spisa? “Pandemonium” je novi odličan Pretty Maids album koji pomalo iznenađuje ekspresivnim naglaskom na suptilnijoj strani skupine. Oštrine i metalske rušilačke snage ima manje nego što smo očekivali, ali se zato utoliko više iskri prirođeni osjećaj autora albuma za ekspresiju zaraznih refrena punih melodične iskorištenosti. S atmosferičnim vrhuncima u refrenima, na ovom albumu zahvalno raste prijeko potreban osjećaj visoko ubranog drama teatra! To je novi i drugačiji Pretty Maids album, ali još uvijek u svemu 100% Pretty Maids album, koji spada u ligu najkvalitetnijih melodičnih hard rock izdanja za ovu godinu. Učinite si uslugu i otkinite si od usta nekoliko eura, jer “Pandemonium” nedvojbeno nagrađuje ljubitelje temeljnih principa tradicije u melodičnom hard rocku.
Postava
Ronnie Atkins – vokal
Ken Hammer – gitara
Morten Sandager – klavijature
Kenn Jackson – bas gitara
Allan Tschicaja – bubnjevi
Produkcija
Jacob Hansen
Popis skladbi
1. Pandemonium (5:21)
2. I.N.V.U (4:56)
3. Little Drops Of Heaven (4:37)
4. One World One Truth (4:18)
5. Final Day Of Innocence (4:16)
6. Cielo Drive (3:52)
7. It Comes At Night (4:16)
8. Old Enough To Know (4:15)
9. Beautiful Madness (4:03)
10. Breathless (4:00)
11. It Comes At Night (Remix)*
*…. bonus skladba
