Autor: Jernej Vene
Izvođač: Sting
Izdavač: Deutsche Grammophon
Izlazak: 2010
Trajanje: 55:39
Ocjena: 4/5
Britanac Gordon Matthew Thomas Sumner, poznatiji kao Sting, kao vođa i glavni autor trija The Police te kao uspješan solo izvođač nedvojbeno je živa ikona popularne kulture. U karijeri je nanizao hrpu besmrtnih skladbi koje prate svakoga, htio on to ili ne. Symphonicities je ploča na kojoj odabrane skladbe izvodi s londonskim filharmonijskim koncertnim orkestrom. Putovanje kroz nju je zanimljivo, jer su neke skladbe dobile posve nove, zanimljive preobrazbe. Neki Stingovi slušatelji već su pomalo umorni od čekanja novih skladbi. Naravno, žele nove skladbe u njegovoj matičnoj glazbenoj sferi, dakle pop rocku, koji je posljednjih godina doista na sporednom kolosijeku. Zadnja ploča s pop materijalom, Sacred Songs, izašla je još 2003. Posve je jasno da si Sting može priuštiti bilo kakav zaokret u karijeri. Umjetničku slobodu mu daje ponajprije postignuta kredibilnost dosadašnjeg rada i priličan smisao za pipanje u smjeru novih i uzbudljivih glazbenih traganja. Tako je 2006. s bosanskim lutnjarom Edinom Karamazovim snimio ploču Songs From The Labyrinth, na kojoj je već nagovijestio oduševljenje klasičnom glazbom. Godinu 2009. nosi božićno-zimska ploča If On A Winter’s Night, na kojoj je narodne napjeve obradio sa srednje velikim orkestrom. Ploča je bila prilično uspješna, pa se odlučio za nastavak formule. Symphonicities u naslovu povlači paralelu sa slavnim zadnjim studijskim albumom sastava The Police, Synchronicity. Na njoj Stinga prati priznati londonski kraljevski koncertni orkestar, koji u akademskim krugovima smatraju britanskim nacionalnim orkestrom.
Stingu na njoj s tehničke strane ne možemo ništa zamjeriti. Istina je da su neke skladbe duhom prilično slične izvornicima, ali ih skoro dvije trećine zaživi u novom duhu. Simfonijski orkestar naravno daje novu širinu Stingovim melodijama. Poznati hitovi dišu prozračno, svježe i razigrano. Stinga mnogi vide kao ozbiljnog tipa, možda čak pomalo uznositog. S obzirom na stvaralački opus, postoji velika mogućnost da to doista i jest. No novih se projekata laća pribrano, usredotočeno i cijelim bićem, pa si je zato i priuštio suradnju s tako eminentnim orkestrom. Stingov je repertoar golem, a izbor skladbi za obradu, odnosno preradu, bio je težak. Unatoč tome, lukavo je posegnuo za velikim hitovima i nekim manje poznatim, da ne kažem opskurnim stvarima. Slobodno je pristupio skladbama, mjestimice ih preinačio i produljio. Sting otkriva da je klasiku slušao od malih nogu, no naravno nikad nije vjerovao da će netko biti spreman platiti za njegove pokušaje na tom glazbenom području. Zasigurno je važan i doprinos klasičara, koji su začinili skladbe i prisvojili ih.
Zvučno glazba naravno djeluje nadahnjujuće, a izvedbeno kod tako renomiranog ansambla uopće ne može biti primjedbi. Sting na njoj pokazuje svoju sposobnost ponovnog dodavanja kvalitetnih sadržaja u glazbeni opus. Ponovni odmak od popa donio mu je u zrelim godinama nove slušatelje. Teško je reći koristi li ploča Symphonicities više Stingu ili orkestru. U suvremenom digitalnom svijetu podrazumijeva se da je promocija sastavni dio predstavljanja novih projekata. O tome postoji cijela znanost, ali je ponekad veliko pitanje je li uopće potrebna. U slučaju Stinga i Kraljevskog simfonijskog koncertnog orkestra naravno nije. Vjerni slušatelji obojice sigurno su shvatili smisao ideje projekta Symphonicities i prihvatili ga kao svoj. Ako ploču shvatimo kao laganu revitalizaciju Stingove karijere, sigurno ćemo promašiti, jer je gospodin sveprisutan i voli otkrivati nove glazbene putove. Zato nema ni potrebe da projekt smatramo ponovnim usponom u karijeri, nego možda više željom da što prije stigne nešto novo iz njegova pera. S obzirom na sedmogodišnju stanku u pop stvaralaštvu, možda je za to već došlo vrijeme. A možda i nije, o tome će odlučiti Sting sam. Njegov je ugled već takav da sam diktira što će i kada izdati. Ploča Symphonicities glazbeno je uravnotežena i zvučno nenametljiva. Glazba je svježa, lagana, što pokazuje veliku volju za iskreno stvaranje. Odraslo i zrelo gledanje na svijet u Stingovim je godinama više nego očekivano, a živost i radost života koju preljeva u skladbe uvjerit će i pesimiste.
Postava
Sting – vokal
Dominic Miller – gitara
Ira Coleman – bas
Steven Mercurio – dirigent
Londonski kraljevski filharmonijski orkestar
Produkcija
Rob Mathes
Popis skladbi
1. Next to You – 2:30
2. Englishman in New York – 4:23
3. Every Little Thing She Does Is Magic – 4:56
4. I Hung My Head – 5:31
5. You Will Be My Ain True Love – 3:44
6. Roxanne – 3:37
7. When We Dance – 5:26
8. The End of the Game – 6:07
9. I Burn for You – 4:03
10. We Work the Black Seam – 7:17
11. She’s Too Good for Me – 3:03
12. The Pirate’s Bride – 5:02
