Bigorna

0 6

Izvođač: Cartoon
Izdavač: Vlastita naklada
Izlazak: 2003
Trajanje: 73:13
Ocjena: 4.7/5

Brazilski šaljivci Cartoon svojim su prvijencem “Martelo” (recenzija: klik) dobrano prodrmali scenu progresivnog rocka u svojoj domovini. Stekli su lijepu bazu obožavatelja, a četiri godine kasnije snimili su drugi album “ušne” trilogije, “Bigorna” (odnosno na hrvatskom nakovanj). Album je naišao na puno veći odaziv od prvijenca, prešao je granice Brazila, preplivao oceane i stigao do radija ljubitelja progresivnog rocka na svim ostalim kontinentima našeg planeta. Jedan od razloga za takav proboj zasigurno je i to što je cijeli otpjevan na engleskom, a ujedno se predstavlja kao rock opera, kakva je recimo “Tommy” grupe The Who, prvi album te vrste.

“Bigorna” ima iznimno privlačan podnaslov – “The Real Story of King Arthur & The Knights of The Round Table”, što nam odmah daje do znanja da je riječ o konceptualnom albumu. Cartoon su si ovaj put priuštili još dulji album s još više pjesama od prvijenca, koji je ionako premašivao prosjek s dobrih sat vremena glazbe. No, da ne bude krivih predrasuda, Cartoon ne znaju za nikakve pjesme za popunjavanje, tzv. fillere, nego je svaka praznina koja se pojavi u mozaiku njihova koncepta ispunjena upravo onim dijelom koji je dotad nedostajao, koji je nepotpunom mozaiku trebao za cjelovitost i jedinstvenost. Tako 18 pjesama matematički precizno zaokružuje još jednu šaljivu ideju benda u živu priču kojoj ne nedostaje ni tekstualne ni glazbene izvrsnosti.

Najljepša stvar nakon slušanja albuma zasigurno je to što slušatelj shvati koliko su Brazilci zapravo napredovali od prvijenca. To je jednostavno nevjerojatno. Već je i on, pogotovo za prvijenac, bio iznimno solidan izlet u nepoznati svemir progresive, ali “Bigorna” je neusporediva s “Martelom”. Oba albuma imaju isti početak, barem po imenu – oba otvara pjesma “Prologue”. No ona na “Bigorni” je na posve drugoj razini, u svojoj vlastitoj, još neistraženoj dimenziji, dok je “Prolongue” s prvijenca više-manje tek dobar pokušaj zabavnog proga. U sličnom tonu ide i usporedba s ostalim pjesmama. One su na takvoj razini da se slušatelj doista zapita je li riječ o istom bendu. Naravno, užitak u slušanju ove druge ploče još je veći jer se tekstovi zbog engleskog jezika zapravo mogu razumjeti. Priča ide otprilike ovako – Cartoon kažu (odnosno pjevaju) što se doista dogodilo s Excaliburom. Prema njima, bio je to zapravo čekić koji je stigao s nekog malog planeta kad je taj uništen (to je, doduše, otpjevano na njihovu prvijencu). Na Zemlju je taj Čekić moći donio veliki čarobnjak Pyter Pen, s gorućom željom da oružje zavitla dostojan vitez i donese mir na ovaj zaboravljeni planet. No čarobnjakov se plan izrodi u žestoku borbu među vitezovima za prevlast nad Čekićem moći, zbog čega je Pyter Pen silno razočaran i ljut. Pyter zato uzme Čekić i zabije ga u nakovanj, gdje postanu jedan predmet. Pritom prorokuje da će onaj tko uspije odvojiti čekić od nakovnja postati kralj. Upliće se i cijeli niz povijesnih (izmišljenih) likova, poput recimo Robina Hooda.

U priči je očita veza između nakovnja (slušne košćice) i nakovnja u koji Pen zabija Čekić. Na čekić se odnosio prethodni album “Martelo” (čekić). Cartoon tako duhovitim poveznicama dodatno šire svoj glazbeni svijet koji tako divno stvaraju. Glazba, naime, ima snažan dašak srednjovjekovne glazbe i folk elemenata, ali u svojoj je osnovi i dalje progresivni rock. Humora ima napretek i baš je zanimljivo pratiti kako su Cartoon prilagodili priču o kralju Arthuru za svoje vragolaste svrhe. Tako su se Cartoon iz običnih glazbenika preobrazili i u pripovjedače i majstore riječi, jer njihova glazba služi još mnogočemu, a ne samo “golom” zvučnom odašiljanju. Naravno, instrumentalna strana albuma ostaje vrhunska, prilagođena biti i ideji benda, ali svejedno na najvišoj razini. Spoj gotovo pa poezije i kvalitetne progresivnorockerske glazbe rezultira pravim pravcatim umjetničkim djelom, namijenjenim i ljubiteljima glazbe i ljubiteljima pisane riječi; dizajnom su se iskazali već na prvijencu, a ni ovaj put omot ne zaostaje za glazbom i tekstovima; i na području ilustracije i likovne prezentacije Cartoon su majstori.

Žao mora biti svima koji ovaj album ne čuju (i ne pročitaju). “Bigorna” je mogla postati besmrtno umjetničko djelo, ali je nažalost skrivena u golemom brazilskom prostranstvu. Nekolicina zagrijanih ljubitelja progresivnog rocka je, naravno, poznaje i štuje, dok ostali nažalost žive u neznanju. Cartoon su nadmašili zadane norme današnje glazbene scene i stvorili svestrano umjetničko djelo koje se iskazuje u svakom pogledu. Nažalost, to danas više nije dovoljno za uspjeh i opće priznanje.


Postava

Khadhu – bas-gitara, vokal, sitar, usna harmonika, akustična gitara
Bhydhu – bubnjevi, udaraljke, vokal
Khykho – električna i akustična gitara, vokal
Boxexa – klavijature, vokal

Gostujući glazbenici:
Lincoln Meirelles – klavijature
Kristoff Silva – akustična gitara, vokal
Robson Fonseca Ferreira – violončelo
Lúcio Gomes – kontrabas
Antônio Carlos Magalhães – čembalo
Chico Amaral – saksofon
Anor Luciano Júnior – truba

Produkcija

Khadhu

Popis pjesama

1. Prologue (3:29)
2. From The Hands Of God (3:48)
3. Knight’s Nightmare (6:37)
4. King’s Song (3:38)
5. King’s Fugue (1:49)
6. She Smiled (3:43)
7. Guinevere (5:41)
8. Marriage (2:17)
9. Show Me Where Love Lives (2:33)
10. Lily Fears (1:31)
11. The Warning (5:51)
12. March Of Despair – A) She’s Coming B) Cool Down Emily Whith C) Song Of Despair (4:52)
13. Apocalypstic Man (3:56)
14. Alberich’s Blues (3:00)
15. Letter To Marion (5:17)
16. In The Gates Of Hell (1:07)
17. The Last Battle (9:29)
18. The Great Gates Of Freedom (4:35)

Pošalji komentar

Tvoja e-adresa neće biti objavljena.

Ova stranica koristi kolačiće radi pružanja internetske usluge, oglasnih sustava i funkcionalnosti koje bez kolačića ne bismo mogli ponuditi. Posjetom i korištenjem web-stranice pristaješ na kolačiće. Prihvati Pročitaj više

Privatnost i kolačići