Autor: Peter Podbrežnik
Izvođač: Van Der Graaf Generator
Izdavač: Esoteric Recordings
Izlazak: 2011
Trajanje: 48:50
Ocjena: 5/5
Pitanje za glavnu nagradu na glazbenom kvizu: imenujte jedine predstavnike progresivnorockovskih pionira šezdesetih koji su i danas studijski aktivan sastav, koji s prividnom lakoćom i dalje redovito izdaju odlične albume na razini svojih najboljih dana i skoro svake godine krstare koncertnim turnejama. Odgovor, koji nije ni najmanje kompliciran ako je natjecatelj slučajno ljubitelj progresivnog rocka, jasan je i glasan: Van Der Graaf Generator!
Genesis, Pink Floyd i ELP već neko vrijeme ne postoje, iako službeno nikad nisu raspušteni, King Crimson već osam godina ‘vegetiraju’ i ne miču se nikamo, Jethro Tull su samo još koncertni sastav, dok su Yes bez Jona Andersona postali tek parodija samih sebe. Za razliku od ostalih spomenutih progresivnorockovskih pionira, koji su davno izgubili motivaciju, stvaralački zanos ili jednostavno nisu bili sposobni zakopati ratne sjekire među članovima pojedinih postava, glasnike postapokaliptičnih ravnica Van Der Graaf Generator, koji od albuma “Trisector” (2008) djeluju u sastavu trojice nerazdvojnih drugova, posljednjih godina doslovno razdire radni elan, inovativnost i svježina. To dokazuje i njihov najnoviji uradak, koji je bez sumnje bio najiščekivaniji progresivnorockovski album 2011. godine.
Pjevački kameleon Peter Hammill, svestrani orguljaš Hugh Banton i bubnjarski maestro Guy Evans odavno više nisu dugokosi mladići koji su sedamdesetih oduševljavali nizom osebujnih, posve unikatnih i vrlo eksperimentalnih glazbenih remek-djela koja su ostavila neizbrisiv trag na progresivnorockovskoj karti, no usprkos teretu godina i dalje su uzor savršene međusobne kemije, zapanjujuće instrumentalne uigranosti i lirskog intelektualizma, koji je oduvijek plod unikatnog, na daleko prepoznatljivog Hammillova genija.
“A Grounding in Numbers” treći je album nakon ponovnog okupljanja sastava 2005. godine i njihov drugi studijski potez nakon odlaska dugogodišnjeg puhača Davida Jacksona, koji se odlučio da se na stare dane radije posveti akademskoj karijeri. Odmah na početku valja spomenuti da je “A Grounding in Numbers” stilski posve drukčiji uradak od odličnog prethodnika “Trisector”, što u slučaju VDGG-a nije nikakvo iznenađenje, no ipak je riječ o vrlo pozitivnom zaokretu u gotovo posve drukčiju atmosferu i ponovnom dokazu da je sastav još uvijek sposoban svakim novim albumom obnoviti samoga sebe, a istodobno sačuvati svoju prepoznatljivu, središnju zvučnu sastavnicu. Ugođaj je ovaj put osjetno manje mračan nego što smo inače navikli od ovih postapokaliptičnih prvoboraca, štoviše, energija, poruka i atmosfera većine skladbi podsjeća na neko davno minulo razdoblje, kad je svijet bio jednostavniji i manje pokvaren. Moglo bi se reći da album po ambijentalnoj strani prožima srodna energija iz vremena kad je trojac krajem šezdesetih započeo svoj glazbeni put, čemu donekle pridonosi i izvrsna produkcija. U ulozi miksera zvuka istaknuo se legendarni producent Hugh Padgham.
Zanimljivih, jazzom obojenih improvizacija i ovaj put ima na pretek, pa je i po toj strani trio još uvijek u odličnoj formi. Oba Hammillova suborca, koja su inače velemajstori svojih instrumenata (orgulje i bubnjevi), prvi su se put okušala i u ulozi gitarista; Banton na “Smoke” i Evans na “553”. Hammillovi su tekstovi, kao i obično, skup oštrih igara riječi na račun potpunog društvenog raspada turbokapitalističkog sustava i aluzija na razne matematičke zagonetke, koje su oduvijek omiljena zabava sva tri VDGG-ova intelektualca/neostvarena znanstvenika. Kao što kažu već naslov albuma i naslovnica, koji sadrže metaforu i simbol za elektrotehnički pojam uzemljenja, ovaj je put naglasak na neobičnim, tajanstvenim brojevima i njihovoj poruci. “A Grounding in Numbers” sadrži najviše skladbi (13) na pojedinom albumu u cjelokupnoj studijskoj povijesti sastava. Unatoč tome što je većina skladbi kraća od šest minuta, što je za ovaj sastav blago rečeno neobično, one su međusobno u svojoj visokoj eksperimentalnosti posve različite, a istodobno se među njima cijelo vrijeme osjeća tijesna povezanost.
“Your Time Starts Now” neočekivano je spokojan uvod u album, koji u tijek uvodi prepoznatljiv, svečan zvuk Bantonovih orgulja. Hammillove glasnice još su u odličnoj formi, dok njegova kameleonska teatralnost kao i obično vrvi cinizmom. Jezični doktor uz pomoć Bantonova prateća vokala lako priređuje doista epsko ozračje. Tekst “Mathematics” odnosi se na Eulerovu jednadžbu, koja je u prirodoslovnim krugovima prepoznata kao matematička poezija. Rastuću paranoičnost povećava ukusna fuzija masivnih orguljaških zavjesa i vokalnih akrobacija, dok jazzom nadahnuti ritamski odsječci lijepo održavaju širokogrudnu složenost skladbe.
Kaotični “Highly Strung” jedna je od najeksperimentalnijih tvorevina na albumu, opremljena zlokobnim motivom koji je splet razglašene gitarske fraze i prave orguljaške vragolije, kakva je mogla niknuti samo u Bantonovoj režiji. Evansovi nepredvidljivi bubnjarski prijelazi i njegovo karakteristično spajanje rockerske masivnosti i jazzovske profinjenosti u nemilosrdnom miniranju bubnjarskog postava pravi su melem za sve prog rock i jazz fusion manijake. Kratki instrumental “Red Baron” obilježavaju odjek činela, prodorni bubnjarski prijelazi i gluh zvuk orgulja, što dovodi do prevlasti iskrenog orijentalnog ozračja.
“Bunsho”, čiji se tekst odnosi na specifično vladarsko razdoblje iz japanske povijesti, skladba je srednjeg ritma koju prekidaju duhovite gitarske fraze, prodorne orguljaške pasaže, razjareni bubnjarski krošei i temperamentni vokalni izljevi. Majstor Hammill, ako mu se prohtije, naglom vokalnom grubošću i dalje može priredi pravi pakao na zemlji. “Snake Oil” je okrunjen razigranom orguljaškom melodijom preko koje je položen Hammillov poetičan vokal, koji se ovaj put doslovno topi od cinizma, jer se tekst odnosi na turbokapitalističku glad za naftom. Visokoeksperimentalna skladba više je puta presječena razornim bubnjarskim zamasima, zlokobnim gitarskim efektom, melodramatičnim orguljaškim teksturama i pojačanim bijesom jezičnog doktora.
“Splink”, još jedan kraći instrumental, prožima nostalgična atmosfera, izgrađena od bubnjarsko-orguljaške improvizacije, nakon čega inicijativu preuzima prilično bizaran motiv na čembalu. Udarni “Embarrassing Kid”, prokrvljen adolescentskom energijom, začinjen je kaotičnim i poskočnim ritamskim prijelazima te režećom gitarskom linijom, dok je maestro Hammill opet u jednom od svojih temperamentnijih pjevačkih izdanja. Na melankoličnoj “Medusa” preko ponavljajućeg motiva ponovno zavlada nešto pomirljivije ozračje, koje ipak još uvijek jako miriše na postapokalipsu. Tekst je razmjerno neobičan za klasične VDGG prilike jer pripovijeda o nestalnoj ženi. Teško bi bilo izabrati vrhunce albuma jer najbolje djeluje kao cjelina, no kad bi to već bilo nužno, među njih bi nedvojbeno spadao epski obojeni “Mr. Sands”, kojeg krasi dramatična orguljaška melodija, trzavi, kao uvijek nepredvidljivi bubnjarski prijelazi i fenomenalna pjevačka predstava s obveznom galonom oštrog humora, što budi uspomene na zlatne sedamdesete, kad su VDGG sustvarali najbolje trenutke progresivnog rocka.
“Smoke” je još jedna izuzetno zanimljiva kreacija. Krasi je inovativan gitarski motiv, raspršena ritamska kombinatorika, podivljale orguljaške pasaže i Hammillov izniman osjećaj za vokalnu teatralnost u kojem se istodobno miješaju genijalnost i ludilo. Avangardno-paranoični “5533” sadrži iskrene fusionističke improvizacije iz najdubljeg paklenog ponora i još jedan od Hammillovih lirskih algoritama u kojem on nadobudno rješava jednu od svojih najdražih matematičkih zagonetki. Zaključni “All Over The Place”, ujedno najduža skladba na albumu, ukrašen je sakralnim motivom na orguljama. On se preko zapanjujućeg kameleonstva jezičnog doktora s vremenom prevali u razigranu i zlokobnu fuziju klasičnih, do kraja uzbudljivih VDGG-ovih zvučnih karakteristika. I ovu skladbu prožima zlokobna i melodramatična atmosfera koja je tijekom desetljeća postala tako značajna za ovaj legendarni sastav.
Van Der Graaf Generator i nakon više od četiri desetljeća ostaju jamac progresivnorockovske inovativnosti na deseti potenciju, a trio uspješno nastavlja zvučni smjer koji je zacrtao u posljednje tri godine. “A Grounding in Numbers” nova je majstorija koja će oduševiti i istodobno zapanjiti i dugogodišnje privrženike i one koji su se tek nedavno počeli zagrijavati za njihovu bogatu ostavštinu. Nerazdvojni trio svojom zapanjujućom sposobnošću zvučne regeneracije, a ponajviše srčanošću, još je jednom dokazao da stari mačkori, koji su pomogli postaviti žanr na noge, još uvijek najuvjerljivije obavljaju svoju misiju, pri čemu im većina modernih tzv. prog rockovskih sastava ne doseže ni do pojasa.
Postava
Peter Hammill – vokal, klavir, električna gitara (i Ashbory bas “Splink”
Hugh Banton – orgulje (uključujući bas pedale), bas gitara, čembalo, klavir, 10-žičani bas, glockenspiel, gitara na “Smoke”
Guy Evans – bubnjevi, udaraljke, gitara na 5533
Produkcija
Van Der Graaf Generator
Popis skladbi
1. Your Time Starts Now
2. Mathematics
3. Highly Strung
4. Red Baron (instrumental)
5. Bunsho
6. Snake Oil
7. Splink (instrumental)
8. Embarrassing Kid
9. Medusa
10. Mr. Sands
11. Smoke
12. 5533
13. All Over the Place
