Autor: Sandi Sadar Šoba
Izvođač: Rosetta
Izdavačka kuća: Translation Loss Records
Izdanje: 2010
Trajanje: 47:45
Ocjena: 4.9/5
Eklektični metal za astronaute – tako bi se mogli definirati postapokaliptični pejzaži philadelphijskog sastava Rosetta, koji od 2003. puše preko prostranstava zvučne katarze. Središnja os plodnog četverca oblikovala se oko Davea Grossmanna, basista sastava Sense Fracture, te eklektika šest žica, gitarista Matta Weeda iz sastava Sundayrest. Zajednička vizija i strast prema glazbenom stvaranju, a ponajviše zajednička žudnja za nastavkom ispredanja glazbenih priča, rekonceptualizirala je vrijeme i stvaranje. Iz pepela starih sastava počelo je klijati novo post-metalsko čudo, sastav Rosetta, čija je temeljna misija od prvog dana širenje uma i slušateljskih osjećaja putem zvučnih stimulansa. U istim se vremenima poput vilinskih ljekovitih napitaka miješaju tradicionalne i posve neisprobane eksperimentalne forme glazbenog pisanja, stvaranja riječnih tekstura i zvučnih manipulacija, u čijem ste središtu vi, svemirska bića, duševni entiteti i nositelji predivnog para mozgom povezanih ušiju!
A Determinism Of Morality, treće remek-djelo iz širokopojasnog spektra svijesti sastava Rosetta, nudi monumentalne strukture, a ispod sveg tog božanskog zvuka još i kolosalnu filozofiju potpune transcendencije. Bog je prisutan u bezimenom i beztjelesnom obličju, a među osnovnim intergalaktičkim sekvencama probija osjećaj dronovskog koncepta kraja vremena, kojega smo se već mogli do mile volje najesti na djelima sastava Isis, Pelican, Neurosis, Red Sparowes i Cult Of Luna, manje poznatih City Of Ships te cijele palete međusobno sličnih, ali ništa manje udarnih i zarazno dobrih imena moderne glazbene avangarde. Gigantizam zvuka otvara se uvodnom skladbom Ayil, u kojoj vokalni manipulator Michael Armine vrišteći i grleno jaše na valovima prozirnih gitarskih distorzija Matthewa Weeda, a u potpunom suzvučju su i čistunski, metronomski razigrani bubnjevi Brucea McMurtriea mlađeg. U duši ne ostaju ogrebotine grubih struktura, nego se na njoj nižu samo lagane i mekane linije pastelnog ugođaja.
https://www.youtube.com/watch?v=76kp6xjA-hk
Je n’en connais pas la fin vodi te još dublje u svemir, u sfere izvan dosega Gabrielove anđeoske fanfare “Plague upon the frame / Crawling from within / Simple sullen home / Withering away / Locked behind a door / Of secrets best kept shut / Crushing venom wept / Right into the hands / Plague upon the frame / Crawling from within / Withering away / Simple sullen homes”. Odmah potom glasovi utihnu i u vakuumu svemira zagrmi instrumentalni Blue Day For Croatoa, koji žari poput blagog sjaja usred crnog svemira. Moderne teksture obnovljenih Pink Floyda vraćaju se u valovima kako bi se plodno spojile s elementalima tvrdog i grubog zvuka Between The Buried And Me. Klasteri se zgušnjavaju u skladbi Release. “Heavenly bounded by time / Cast shadows at ice seas / Transmit data encode / A final message for beloved / A withering on me / The withering of me now / So sound your horn without me / Please lay your hands before I go / Lay your hands / Sound your horn / Let this go / The iron core set to implode / The withering on me / The withering of me now” riječi su koje režu u dušu i razum. Na to se slažu slojevi teške ritmike, bombastičnog egzibicionizma potpune љepote i fenomenalnih zvučnih krajolika. Predivno i hipnotično, svaki se takt lijepi na ublaženo srce, a dobar dio zasluga za efektivnost ide i produkcijskom magu, koji je dosad čarao i metalski rafinirano zavarivao spojeve u konstruktima sastava Pelican i City Of Ships te mora drugih. Katastrofični trenutak jada uvijek je prisutan, ali nikada ne guši valjanje masivne erupcije. “Lay your hands on me / Sound your horn / The moments and places / Scattered in the white light / And the first will be the last one / Ash / Burrowing / Ashes / Crawling” fragmenti su u vinjeti skladbe Renew, da bismo mogli zaploviti u epski završetak potresne naslovne skladbe A Determinism Of Morality, koja sve gore nanizano udružuje u zgusnutu cjelinu. Rađa se novi svijet. “By the grace of god you saved us all / By the ending of you / Slowly reseed / With tongues we speak this night / Slowly reseed / Heavenly descended” riječi su koje miluju i tješe. Svemir se smiruje i ostaje vječan i u budućnosti, a mi smo stigli do kraja još jednog izuzetnog albuma!
https://www.youtube.com/watch?v=BIH4U7poyww
Osjećaš bol vlastite malenosti i frustraciju u točki ovdje i sada? Bezmjernost i prostranstvo beskrajne praznine pune koordinate svemira, a ti si izgubljen i osamljen u crnini tih prostranstava. Rosetta nas poput satelita vode do površine kometa, a dok kruži po putanji moralnog i bezgrešnog, možeš ustanoviti da se i sam možeš približiti božanskom. Rosetta su svojom instrumentalnošću uspjeli nadmudriti gravitacijsko polje i slušatelja odvesti u nove dimenzije, a istodobno taj cerebralni osjećaj ima temelje čvrsto na tlu ovoga svijeta. Dvojnost čvrstog i neuhvatljivog savršeno si pružaju ruku, a metafizika ove ploče uz izniman glazbeni sadržaj u dušu utkiva i dodatnu vrijednost zbog koje se Rosetta bez srama mogu smjestiti samo u prvi kvalitetni razred svjetske glazbene elite. Išta manje bila bi neutemeljena uvreda intelekta i osjećaja za ljepotu!
Postava
Michael Armine – manipulacija zvuka, vokali
David Grossman – bas
Bruce McMurtrie Jr. – bubnjevi
J. Matthew Weed – električna gitara
Produkcija
Andrew Schneider & Rosetta
Popis skladbi
1. Ayil
2. Je n’en connais pas la fin
3. Blue Day for Croatoa
4. Release
5. Revolve
6. Renew
7. A Determinism of Morality
