Izvođač: Saxon
Izdavač: EMI Records
Izlazak: 2011
Ocjena: 4/5
Legende pokreta N.W.O.B.H.M., danas gospoda koja su na svom šarolikom putu preživjela doslovno sve moguće uspone i padove karijere, i dalje ustrajavaju u ustaljenom bioritmu dvogodišnjeg razmaka između studijskih izdanja.
Ikonografija ostaje ustaljena. Opjevavanje slavnih dana velikih viteških bitaka za kraljevinu. Ovaj put na naslovnici nema grba s lavovima, ni križeva, ni mačeva,…. Za naslovnicu su dečki iskoristili kar propagandni letak iz Prvog svjetskog rata, na kojem je prikazan Lord Kitchener s pozivom svim čestitim britanskim mladićima da se što prije jave u najbliži novačni centar.
Saxon ovaj put nisu osjetili potrebu za pretjeranim kićenjem ploče pompom. Album se otvara bez očekivanog introa, ravno, izravno, žarkim, starinski oblikovanim riffom.
Postava je u svom arsenalu zapravo istrošila i isprobala sve osnovne gitarske fraze, zato više ne uspijeva iznenaditi novim uradcima. Oni samo manje ili više vuku stilski i/ili zvučno prema određenom razdoblju grupe, što je usporedivo s pojedinim albumima Saxonove karijere.
Ovaj put su dečki skinuli pompozno ruho koje je nosio prethodnik “Into The Labyrinth” (2009), a “Call To Arms” odiše osjećajem veće izravnosti, veće klasične starinske drskosti i tako vraća osjećaje vremena s kraja devedesetih, koja su obilježila albumi “Unleash The Beast” (1997) i “Metalhead” (1999).
Odlično otvaranje s Hammer Of The Gods nosi klasičan, zarazan Saxon riff, koji ne ostavlja ravnodušnima srca pravih heavy metal zaljubljenika.. Pravi Saxon fanovi će već nakon nekoliko sekundi ovaj album posvojiti i uzeti za svoj. Iznenađuje pak osobito srednji instrumentalni dio otvaračke skladbe Hammer Of The Gods, koji je razigran i duhovito oblikovan i u kojem se ističu osobito eksplozivni prijelazni rollinzi Nigela Glocklera. Srednji instrumentalni dijelovi ovaj su put posebno zanimljivi i tako zahvalno proširuju dinamički i atmosferski domet pojedinih skladbi.
Skladba Back in ’79 neka je vrsta novodobnog podgrijavanja nasljeđa skladbe Denim And Leather, koje se manifestiralo kroz kasnije Saxon albume osobito u skladbama s umetnutom riječju “rock” u naslovima. Na albumu “Into The Labyrinth” to je mjesto zauzeo primjerice I Got to Rock (to stay alive). Skladba je stvorena za potpirivanje publike na koncertima, kad Biff poviče: “Show me your hands!!!”
Surviving Against The Odds prava je kotrljajuća Saxon koračnica, rođena za izvedbu na pozornici, a u njoj se uz odlično neukroćeno riffanje ističe i paklensko trganje bas linije, koja neumoljivo kopa u čvrstoj ritamskoj zaprezi. Mists of Avalon razvija se u skladu s atmosferskim nasljeđem skladbe Unleash the Beast. Od kitice, prijelaza u refren, refrena pa i s nekim vodećim frazama. Odlična naslovna skladba Call To Arms trenutak je najveće koncentracije pompe i epskosti na albumu. Toga je očito bila svjesna i grupa. Sadržaj osnovne melodije iskoristila je tako da je skladbu opremila dodatnim orkestralnim aranžmanima. Vrlo učinkovito i potpuno kompatibilno, zato je ta verzija zaslužila mjesto na albumu kao dodatna – bonus skladba.. Tu epskost Saxon njeguju i produbljuju od samog početka karijere (The Eagle Has Landed, Crusader,…) Nešto klasičnog rock n’ roll divljanja uspostavlja skladba Chasing the Bullet i produbljuje starinski karakter albuma, dok Afterburner divlja u sličnom stilu kao otvaranje ploče i donosi jednu od najbržih skladbi na albumu. Njezina pozicija na popisu skladbi (u drugoj polovici albuma) zahvalna je jer tako održava lik ploče uspravnim, metalski neobuzdanim i naoštrenim. Najcrnji i najdramatičniji trenutak albuma uhvaćen je u When Doomsday Comes, koja iznenađuje integracijom i rekonfiguriranjem “Perfect Strangers” trika u osnovnoj gitarskoj frazi. Fraza je naglašena klavijaturama, a posebni gost na albumu ovaj je put klavijaturist Deep Purplea Don Airey (pratite i solažu u izlaznom dijelu skladbe). Još uvijek začuđeni?
Saxon ne rade ništa novo. Drže se onoga što jesu. Što poosobljuju još od preporoda, točnije od “Solid Ball of Rock” nadalje, naravno s uhvaćenim ostacima zlatne ere osamdesetih. Rušilačka navijenost i pompa uhvaćeni na albumima “Lionheart”, “The Inner Sanctum” i “Into The Labyrinth” ovaj put nisu toliko naglašeni, a u prvi plan se probija duh s kraja devedesetih, koji vapi za klasičnim, starinski oblikovanim. Saxon se kreću kroz provjereno uspješne fraze koje tek malo okreću, a to vrijedi i za osnovne melodijske linije. U tome su, kao prekaljeni i iskusni stari lisci, izuzetno uspješni, jer stvaraju skup skladbi koji se može pohvaliti traženom šarolikošću, raznolikošću i dinamičnim razvojem. Tome slijedi i lik albuma, koji posjeduje izrazito živ zvuk i dinamiku. Taj miriše na starinsku Saxonovu kozmetiku kao već dugo ne. Mnoge određene fraze već podsjećaju na određene fraze starijih skladbi, a Byford je usto do danas već dobrano iscijedio i lirski domet, jer se u stihovima pojavljuju sintagme koje je koristio već i u ranim osamdesetima.
Dobrodošlo prozračivanje “špure” prošla tri albuma razveselit će opet žestoke obožavatelje ove grupe. Album će se svidjeti osobito onima koji veličate legendu grupe, koja se vijugala kroz devedesete. Legendama ne ponestaje daha i “Call To Arms” udara u punoj zaprezi neukroćenog klasičnog Saxon heavy metal divljanja. Povlačenje s bojišta Saxon ne poznaju i zvijer i dalje ostaje nezasićena i izgladnjela krvi svojih žrtava!
Postava
Biff Byford – vokal
Paul Quinn – gitara
Doug Scarratt – gitara
Nibbs Carter – bas gitara
Nigel Glockler – bubnjevi
GOSTUJUĆI GLAZBENIK:
Don Airey – klavijature
Produkcija
Biff Byford & Toby Jepson
Popis skladbi
1. Hammer of the Gods (4:23)
2. Back In ’79 (3:28)
3. Surviving Against The Odds (5:02)
4. Mists of Avalon (5:02)
5. Call To Arms (4:29)
6. Chasing the Bullet (4:14)
7. Afterburner (3:06)
8. When Doomsday Comes (Hybrid Theory soundtrack) (4:29)
9. No Rest for the Wicked (3:09)
10. Ballad of the Working Man (3:48)
11. Call To Arms (orkestralna verzija) (4:28)
