Autor: Sandi Sadar Šoba
Izvođač: Entombed
Izdavač: Threeman Recordings
Izdanje: 2004
Trajanje: 38:35
Ocjena: 4/5
Postoje koncertne ploče i konkretne koncertne ploče, a intriga je u svakom slučaju utoliko veća kad se u playeru nađe ploča inače pravovjerne death ili death’n’roll postave kojoj u pomoć priskače cijeli arsenal glazbenika stockholmske opere i baleta! Za ekstatično doživljaj i dekadenciju buke u hramu ozbiljne glazbe ovaj je put pobrinuo sastav Entombed. LG Petrov i ekipa možda nisu glazbeno najpodkovaniji likovi (ili to stvarno dobro skrivaju), ali je Unreal Estate, kako i priliči naslovu ploče, nekonvencionalan uradak pun bizarne ljepote.
Najprije nekoliko trivijalnih činjenica da slušanje smjestimo u odgovarajući vremenski i prostorni okvir. Entombed su se za ovaj za metal prilično neobičan eksperiment odlučili u ožujku 2002., a k sudjelovanju su udvaranjem i svojevrsnim preznojenim šarmom privukli plesače švedskog kraljevskog baleta, dok su za glazbenu orkestralnu dopunu ovog doista avangardnog djela pobrinuli i komorni glazbenici kraljevske opere. Tom posebnom ugođaju gotičke širine trebalo je uljepšati, aranžirati i prekrojiti inače posve organske death metal kompozicije, a akademskim glazbenicima bilo je istodobno dopušteno uključiti vlastitu intuiciju te u ime stvaralačke izvođačke slobode po osjećaju popravljati grube konture ovog doista monstruoznog konglomerata. Spoj dvaju različitih i naizgled nespojivih svjetova sirov je, grub i magnetski lijep, a publika koja nije slutila ništa loše bila je pred samim ulazom u dvoranu prosvjetljenja opremljena kraljevskim čepićima za uši i velikim upozorenjem da će biti izložena izuzetnoj glasnoći. Unatoč svemu, cijela je turneja bila potpun uspjeh, a sve tvorce projekta zajednica je u dupkom punoj dvorani svake večeri nagradila ovacijama na nogama.
https://www.youtube.com/watch?v=eC6v8V9nGaE
A sada prijeđimo na samu ploču Unreal Estate – na dokumentirani zvučni zapis čudesne fuzije koja te neće ostaviti hladnim! Također i zato što već nakon uvodnog klavirskog intra skladbe DCLXVI shvatiš da Entombed zbog njima neobičnog okruženja i činjenice da su gledatelji svjedočili pravom death metal baletu nisu ništa manje brutalni i metalno oštri. Mi koji slušamo ovaj atipični uradak ostali smo uskraćeni za vizualnu stranu ovog plesnog spektakla. Ostaje nam stoga samo analiza duševne esencije koju su LG Petrov, Ule Cederlund, Alex Hellid, Jörgen Sandström i Peter Stjärmvind hvatali u trenutku samog snimanja događaja. Chief Rebel Angel zagrmi grotesknom snagom te neobuzdanom i neizglađenom oštrinom, a Petrov na čist, svjež i gotovo slayerovski način iznosi svoje demonske vizije pakla, koji je najavio i izložio već album Morning Star. Gitare su masivne te istodobno distorzirano lijepe i jasne. Nema suvišnog smeća s propustima, a destilat pune glazbe stvara atmosferu suspensa i čistih oprečnosti mira i tišine. Sasvim prirodno se nit zbivanja nastavlja u skladbu Say It Slugs, jedan od glavnih aduta ploče Uprising pak zloslutno preraste u moćan i sugestivan ponavljajući i kataklizmično kataršički recital intermezza skladbe It Is Later Than You Think. Došlo je naime doba ludila, a povratak u prirodno stanje kakofonije otmjeno izvodi skladba Returning To Madness. Izvedba je precizna i neizvještačena, a Petrov se svojim death’n’rollerskim izgaranim glasom iz zvučnog mozaika izdvaja kao nemilosrdni prorok apokalipse. Sljedeći vrhunac predstavlja skladba Mental Twin, a Petrov bez nepotrebnog petljanja iznosi riječi “Me and myself / We’re not one of you / We have an alibi to always get thru / Me and myself / My mentor and guide / You’re my tormentor / Always by my side” i manično otvara svoju srčanu čakru. Nastavak je neočekivan jer se švedski velikani vraćaju u 1995. i sa split EP-a koji su na vinilu snimili sa sastavom New Bomb Turks u novi kontekst smještaju skladbu Night Of The Vampire. Inače na cijelom koncertu prevladavaju samo skladbe s ploča Uprising i Morning Star, no nakon gotovo 40 minuta intenzivnog dramaturškog nadograđivanja koncert je zaključen skladbom Left Hand Path s istoimenog i cijenjenog prvijenca iz 1990. Posljednja ciglica savršenog doživljaja masivna je i atmosferski gusta. U crnoj rupi ponavljajuće jeke gitara, sporog pogrebnog ritma bubnjeva i basa neizbježno počinje oproštaj.
Čin je završen, a ovom velikom finalu slijedi samo niz iskrenih ovacija na nogama, zviždanja oduševljenja i umarajućeg pljeska, dok na daske pozornice padaju teške zavjese. Svjetla se gase i glasovi iz kuće duhova prošlosti utihnu. Pod svodovima hrama visoke kulture prkosno se u svijest i misli useljavaju na koncertu neizrečene riječi koje iskazuju samu bît skupine Entombed i njihova misaonog dijapazona. “I am my own God, master, slave / And I will be beyond the grave / No one will take my soul away / I carry my own will and make my day”. Dokaz tome je ploča Unreal Estate, kojom se suprotstavljaju svim puristima i uskogrudnim “poznavateljima” koji kvalitetu grupe mjere isključivo komercijalnim dosegom i brojem zarađenih zelenaša. Entombed su izvorni i nikome ne polažu račune, a Unreal Estate upravo u svojoj nevjerojatnosti djeluje tako čarobno i moćno. Jedino što nedostaje jest to što smo zbog ograničenosti samo na zvučni nosač ostali uskraćeni za vid. Ničim drugim ovoj cjelini ne možemo prigovoriti, jer je kvalitativna razina snimke s bogatim izborom fotografija barem malo dočarala ugođaj one hladne veljačke večeri, kad su nad stockholmskom operom i baletom zabljesnula svjetla posve drugačijeg sjaja, a iz sjena su istupili likovi posve drukčije umjetnosti i estetske ljepote …
Postava
Lars Göran Petrov – vokal, koncertni klavir
Ule Cederlund – gitara, prateći vokal
Jörgen Sandström – bas
Alex Hellid – gitara
Peter Stjärmvind – bubnjevi
Produkcija
Entombed
Popis skladbi
1. DCLXVI / Intermission
2. Chief Rebel Angel
3. Say It Slugs
4. It Is Later Than You Think
5. Returning To Madness
6. Mental Twin
7. Night Of The Vampire
8. Unreal Estate
9. In The Flesh
10. Something Out Of Nothing
11. Left Hand Path (Outro)
