Happiness Is The Road

0 8

Autor: Aleš Podbrežnik

Izvođač: Frederiksen, Fergie
Izdavač: Frontiers Records
Izlazak: 2011
Trajanje: 53:40
Ocjena: 4/5

Fergie Frederiksen, točnije Dennis “Fergie” Frederiksen, američki vokalist danskih korijena, svim je ljubiteljima sastava Toto više nego poznato ime, jer je svojim vokalom doprinio njihovom odličnom studijskom albumu “Isolation” (1984). To je bilo davno. I prije toga poznato je njegovo djelovanje u pionirskom rock sastavu Trillion, koji je prvijencem “Trillion” u falangi mnogih grupa na prijelazu iz sedamdesetih u osamdesete kroje platformu kasnijoj ekspanziji AOR-a, tu je suradnja u sastavu LaRoux, samostalni prvijenac iz 1981., izdan pod pseudonimom David London, djelovanje u Angel, spomenuti skok u Toto, suradnje s Rickyjem Phillipsom, pa vokalni doprinos na odlično primljenom Mecca prvijencu iz 2005. (novi Mecca album izlazi ove godine u studenom!). Prije 12 godina Fergie je izdao drugi samostalni studijski album “Equilibrium”, koji mora krasiti zbirku albuma svakog AOR zakletog fana.

Dugo je Fergie slagao novi album. Posebnost novog albuma, za razliku od usporedbi s “Equilibrium”, jest to što se zapravo upisao među koautore novih skladbi svega jednom, i to za naslovnu skladbu, plod njegove suradnje s bivšim članom Survivora Jimom Peterikom. Iza nastanka te skladbe stoji priča. U lipnju 2010. Frederiksenu je dijagnosticiran rak jetre, pa mjeseci koji su slijedili za glazbenika nisu bili nimalo ružičasti. Okrenuo se onome što mu znači najviše. Glazbi. Ta se terapija pokazala vrlo učinkovitom, jer se Frederiksenovo zdravstveno stanje do danas osjetno poboljšalo, a na scenu se vratio s posve novim uradkom koji ozbiljno najavljuje da mu to nipošto nije zadnji.  

Vremena su nova. Traže novu produkciju, ni stihovi više nisu tako naivno spleteni, duh bezbrižnih osamdesetih davno je iza nas. “Happiness Is The Road” uz optimistični stav donosi, naravno, puno nabrijaniju, zdepastiju i toplu produkciju, a Fergiejev se vokal u međuvremenu također osjetno snizio i zadebljao, što paše stanju novih vremena, novih aranžmana i novog albuma. Prikladniji izbor za producenta albuma od Dennisa Warda u takvoj situaciji doista je teško naći!

Skladbe su niknule na umotvornim njivama prekaljenih aranžera! Nabrojimo ih. Jim Peterik (Pride Of Lions, ex-Survior), David Roberts, Mark Baker, Gui Oliver (Auras), Joe Vana (Mecca), Christian Wolff, Robert Saal (Work Of Art). Oni su jamac dovoljno velike raznolikosti aranžiranja koju hermetična zatvorenost AOR šablone još može podnijeti, da bi album kao cjelina održao izuzetnu kompaktnost. Štoviše. Upravo ta idejna razigranost vodećih motiva jamac je izvrsnog dinamičkog razvoja albuma, a istodobno album djeluje već na prvo slušanje. Pritom je vrlo važnu ulogu odigrao Dennis Ward, koji je zvučno majstorski dimenzionirao album. Prekaljeni producent savršeno je podložio vodeći Frederiksenov vokal zaraznim vokalnim harmonijama koje u refrenima nadograđuju atmosferične vrhunce skladbi, stvorio je živahan preplet prateće zavjese koja se temelji na dijalogu gitarskog riffa i klasične eighties AOR retorike uporabe klavijatura. Ovaj put su upravo klavijature i njihova silna razigranost u izboru aranžmana preveliki faktor koji ovom albumu daje predznak potpune AOR-ovske čistokrvnosti i melodične briljantnosti.

Tvorci skladbi su naravno prelili nešto energije svojih matičnih sastava i u skladbe ovog albuma. Tome je jednostavno teško pobjeći. To najizravnije odražavaju skladbe koje je na album donio Jim Peterik s velom tipične “Survivor frizure”. Spomenuta naslovna skladba, pa brzi rocker Writing On The Wall, pa odlična balada Follow Your Heart, gdje Frederiksen majstorski kapitalizira kroz nižu intoniranu uporabu vokala optimalni vektor osjećajnog oživljavanja stihova!  Upravo tu se rađa osjećaj da je takav tip komponiranja više nego skrojen i za Peterikove kolege Jimija Jamisona ili Tobyja Hitchcocka.

Kad smo već kod balada, obje su istaknuti trenuci albuma. Druga balada – The Future Ain’t What It Use To Be Marka Bakera, još je jedan prekrasan trenutak ovog albuma, a Frederiksenov se vokal tu ponaša slično kao u Follow Your Heart, uz razliku da je raspon Frederiksenova vokalnog dometa ovdje još jasnije istaknut. Ova skladba pokazuje da je Fergie i u zrelim godinama sposoban nadasve uvjerljivo i zarazno tući po cilindrima najviših vokalnih registara. The Future Ain’t What It Use To Be nekoć je davno odlično obradio svojim vokalom i Mark Free, a Fergie Frederiksen mu u izražajnoj snazi vokalne interpretacije svojom verzijom nikako ne ostaje dužan.

Tu su neke tipične srednje brze do brze AOR skladbe s potpunim iskorištenjem melodije u refrenu. Takva je The One, koja se otvara na klavijaturama motivom koji bježno podsjeća na trik otvaranja skladbe Cold As Ice (Foreigner), pa Love Waits For No One, pa posebno (već spomenuti Peterikov) Waiting On The Wall, koji u atributu iskorištenja optimalne melodične implementacije refrena odnosi pobjedu na albumu. Izuzetnu snagu komponiranja nosi i First To Cry, izlivena za Frederiksenov vokal. Potonju skladbu autor Mark Baker već je donirao Jamesu Christianu i njegovim House Of Lords, a dečki su je u svom stilu obradili i uključili na svježi album “Big Money” (2011., Frontiers Records), koji je izašao samo tri tjedna prije službenog izlaska ovog Frederiksenovog uratka. Tu je još otrovno melodična The Savior namjerno postavljena na kraj albuma. U njoj posebno grabežljivo ističu tipični zvukovi sintesajzera zlatnog doba AOR-a osamdesetih.

Ukratko, da ne duljim! Fergie Frederiksen vraća se življi nego ikad s ovim novim studijskim dokumentom. Album nove resurekcije, koji je glazbeniku pomogao pobijediti rak, silno je koherentan, skladbe na njemu zadržavaju izuzetnu konzistentnost i u kvaliteti ne oscilira među sobom niti u jednoj točki. Znatno je i uravnoteženiji od izdanja Frederiksena u kombinaciji s Tommyjem Denanderom iz 2008. Produkcija živahno pulsira, razvoj događaja izuzetno dinamično i melodično podkožno zarazno uspijeva zapaliti već na prvo slušanje. Tu je Frederiksen s vokalom koji zrije poput staroga dobrog vina! Album koji spada u ligu najkvalitetnijih AOR izdanja ove godine i album koji je toplo preporučljiv svim staroškolskim privrženicima naslijeđa AOR glazbe osamdesetih. Zanimljiva će biti usporedba ovog albuma sa zajedničkim samostalnim albumom pjevača Bobbyja Kimballa (ex-Toto) i Jimija Jamisona (ex-Survivor), osobito će biti zanimljivo usporediti sadržaj “Survivor konture” među njima.

Postava

Fergie Frederiksen – vokal
Nathan Eshman – gitara
Eric Ragno – klavijature
Dennis Ward – bas gitara, gitara, klavijature, prateći vokali
Dirk Bruinenberg – bubnjevi

Produkcija

Dennis Ward

Popis skladbi

1. Angel (Mirror To Your Soul)
2. Elaine
3. First To Cry
4. Follow Your Heart
5. Happiness Is The Road
6. I Still Believe In Love
7. Lyin’ Eyes
8. Love Waits For No One
9. Writing On The Wall
10. The Future Ain’t What It Used To Be
11. The One
12. The Saviour

Pošalji komentar

Tvoja e-adresa neće biti objavljena.

Ova stranica koristi kolačiće radi pružanja internetske usluge, oglasnih sustava i funkcionalnosti koje bez kolačića ne bismo mogli ponuditi. Posjetom i korištenjem web-stranice pristaješ na kolačiće. Prihvati Pročitaj više

Privatnost i kolačići