Autor: Peter Podbrežnik
Izvođač: Ultravox
Izdavač: EMI Records
Izlazak: 1981
Trajanje: 45:00
Ocjena: 5/5
Novovalne legende Ultravox doživjele su uz pomoć kultnog albuma “Vienna” (1980) izniman artistički preporod i komercijalni proboj koji ih je lansirao u stratosferu najuzbudljivijih i najkreativnijih sastava osamdesetih. Za taj podvig u najvećoj mjeri mogu zahvaliti škotskom pjevaču, gitaristu i klavijaturistu Midgeu Ureu, koji je svojim doprinosom uspio revitalizirati praktički već umirovljeni sastav, a u klasičnoj postavi činili su ga još klavijaturist/violinist Billy Currie, basist Chris Cross i bubnjar Warren Cann.
Neočekivani uspjeh koji je izazvao naslovni hit singl s albuma “Vienna” na petom studijskom izdanju “Rage in Eden” još su i nadmašili, nadogradili ga s skladateljsko-aranžerskog aspekta te stvorili bezvremensku majstoriju koja je u mnogočemu čak i najbolje ostvarenje njihove karijere. Cijeli je album prožet nostalgičnim, povremeno i mračnim novoromantičarskim ambijentom, a i danas se možemo diviti za ono doba izvanrednoj produkciji kojoj uspijeva skrojiti neobično bogat zvuk. Iako se Ultravox zbog sintisajzerskog minimalizma najčešće povezivalo sa synth-popom, bili su puno više od toga, jer su svojom kreativnošću nadmašivali mnogi (deklarirano) progresivnorockerski bend tog vremena, što je za sastav koji je prve korake napravio kao post-punk bend na svoj način ironično.
Ultravox su oduvijek imali urođen osjećaj za melodramatsku profinjenost i eksperimentalnost, što se lijepo pokazuje već na uvodnom zimzelenom hit-singlu “The Voice”, koji uz veličanstven, epski refren i pompu krase brojni raskošni aranžmani na sintisajzerima. Ureov vokal cijelo je vrijeme pun neutješnog patosa, a sve zajedno zabijeli još ‘ultrazvučni’ sintisajzerski solo. Taj dodatno začinjava epsku narav ove art-rockerski usmjerene klasike. Za razliku od većine novovalnih suvremenika, Ultravox koji su izrasli iz post-punka nikad nisu bili pretjerano opterećeni elektroničkim minimalizmom, jer su u jednakoj mjeri cijenili i simfonijsku suptilnost. Valja spomenuti i to da je “The Voice” dao važne stilske smjernice za mnoge neo-prog-rock sastave tog vremena.
I minimalističkim finesama prožetu “We Stand Alone” obilježava sveopća melankolija, pompozno ritmičko suzvučje te suptilno polaganje sintisajzerskih tekstura. Sve to još poboljšava Ureov izniman vokalni talent, kad se čovjek u svojoj lirskoj interpretaciji potpuno uživi u distopijsku poruku ove prekrasne kompozicije. Naslovna klasika ponosi se potresno mračnim ambijentom koji stvara domišljata kombinatorika disonantnih vokalnih harmonija, elektroničkih udaraljki te sintisajzerskog minimalizma. Ništa manje mračno-distopijska “I Remember (Death in the Afternoon)” prožeta je elektroničkim uzorcima na sintisajzerima, odlučnim gitarskim frazama i Ureovim melodramatskim pjevačkim izražajem. I ovdje se ponovno daju na dramatične vremenske prijelaze u razgranate instrumentalne dionice, koje su potpuni trijumf art-rockerskog duha u srcu osamdesetih.
“The Thin Wall” bio je sljedeći hit-singl s albuma, a obilježavaju ga izvorne vokalne akrobacije, profinjen elektronički minimalizam, ubrzan tempo i epsko-distopijski ambijent s brojnim solističkim finesama kojima i danas iznenađuju izbirljive glazbene sladokusce. Više od sedam minuta dugi “Stranger Within” neobično je kompleksno ostvarenje s bogato razgranatim instrumentalnim dionicama i mjestimice gotovo jezivim ozračjem skučenosti usred robotizirano-uniformiranog društva, koje slušatelja zahvaljujući moćnim sintisajzerskim teksturama s lakoćom ‘usisava u sebe’. Slijede tri kompozicije koje su izvorno zamišljene kao epska suita, ali su ipak razrezane na tri dijela kako ih kritičari tog vremena slučajno ne bi počeli uspoređivati s Genesisom. Brzim tempom vođeni “Accent on Youth” obilježen je razigrano-mračnim ambijentom, dok buntovno raspoloženi Ureov vokal u sprezi s dinamičnom sintisajzerskom pozadinom uspješno brine za melodramatiku. Iznenada, neočekivano slijedi prelijevanje u kratki instrumental “The Ascent”, obilježen elektroničkim ritmičkim pulsom i raskošnim simfonijskim zavjesama. One u sprezi s violinom stvaraju epsko ozračje. Završna zadušnica “Your Name Has Slipped My Name Again” prvorazredna je demonstracija minimalizma s prigušenim, gotovo deklamiranim vokalnim ulogom, prigušenim udarcima udaraljki i kristalno krhkim finesama na klaviru.
Novovalna majstorija “Rage in Eden” u svakom je pogledu bezvremenska manifestacija izvanredne artističke kreativnosti kakvom se Ultravox isticao na vrhuncu svojih stvaralačkih moći. Majstorima svog glazbenog zanata uspjelo je stvoriti briljantan studijski dokument koji svojom mračnom, obskurnom ambijentalnom naravi uspješno probija rešetke jezive distopije prividno stvorenog raja.
Postava
Midge Ure – vokal, gitara, sintisajzer
Billy Currie – sintisajzer, klavir, violina, viola
Chris Cross – bas gitara, sintisajzer, prateći vokal
Warren Cann – bubnjevi, elektronske udaraljke, prateći vokal
Produkcija
Conny Plank, Ultravox
Popis skladbi
1. The Voice
2. We Stand Alone
3. Rage in Eden
4. I Remember (Death in the Afternoon)
5. The Thin Wall
6. Stranger Within
7. Accent on Youth
8. The Ascent
9. Your Name (Has Slipped My Mind Again)
