Autor: Peter Podbrežnik
Izvođač: Jethro Tull
Izdavač: Windsong International
Izdanje: 1995
Trajanje: 53:14
Ocjena: 3/5
Početak devedesetih predstavljao je jedno od najmučnijih razdoblja u povijesti legendarnih prog folk rock zastavnika Jethro Tull. Poglavar sastava, multiinstrumentalist, pjevač i flautist Ian Anderson nakon napornih, ali u komercijalnom smislu još uvijek uspješnih osamdesetih, koje su njihovi sljedbenici zapamtili prije svega po kontroverznom Grammyju za najbolji teškometalni album, izgubio je apetit za prog rock artističkom pustolovinom, pa se na albumu “Catfish Rising” (1991), koji većini ljubitelja nije ostao baš u najljepšem sjećanju, odlučio za privremeni povratak bluesovskim korijenima. Tu turbulentnu fazu karijere, kad je Tullov kotačić već pomalo zahrđao, obilježile su prije svega brojne izmjene klavijaturista, dok je dugogodišnji basist Dave Pegg neprestano bio razapet između aktivnosti u ulozi člana Jethro Tull i matičnog sastava Fairport Convention.
“In Concert” je arhivski koncertni dokument s turneje “Catfish Rising”, snimljen tijekom nastupa u legendarnoj londonskoj dvorani Hammersmith Odeon, koji je 8. listopada 1991. prenosila britanska radijska postaja BBC Radio One, no službeno je objavljen tek 1995. Na njemu, očekivano, nije obuhvaćen cijeli koncertni nastup, no ipak nema nikakvog opravdanja da na popisu izvedbi nedostaju najprepoznatljiviji Tullovi evergreeni, “Aqualung” i “Locomotive Breath”, koji ne bi smjeli izostati s nijednog službenog ili neslužbenog koncertnog dokumenta. Pogled na okrnjen izbor izvedbi ne pruža pretjerano oduševljenje, jer je naglasak te večeri očekivano bio na “Catfish Rising”, s kojeg su za ovu snimku odabrali čak četiri skladbe.
Uvodni hibrid “Minstrel in the Gallery/Cross Eyed Mary” pokazuje se kao prilično promašen eksperiment, jer nema nikakve logike da takvu klasiku kao što je “Minstrel in the Gallery” već nakon manje od pola minute preliješ u sljedeći evergreen, pogotovo ako je na koncertima izvodiš rjeđe nego što pada snijeg na pustinji. Sarkastični “This Is Not Love” te “Rocks On the Road”, zgoda o putujućem trgovcu, koji su inače među boljim dosezima s prije spomenutog izrazito prosječnog albuma, svojom udarnom blues-hard rock naravi uspješno zagrijavaju atmosferu, nakon čega slijedi veliko iznenađenje i bez sumnje glavni razlog zbog kojeg ovaj koncertni dokument barem malo podiže svoju vrijednost. Te se riječi odnose na pristojnu interpretaciju agrarnog evergreena “Heavy Horses”, prog folk rock majstorije iz 1978., koja uspješno budi uspomenu na njihova zlatna vremena, i to unatoč činjenici da je Ianov vokal tada već poprilično načet i glasovno izmijenjen.
Producent snimke Pete Ritzema time što nije posve uklonio Ianove, kao i uvijek duhovite najave između pojedinih izvedbi, nedvojbeno je napravio lijep potez. Tako prije izvedbe “Tall Thin Girl” možemo čuti duhovitu anegdotu o prvim danima bubnjara Doanea Perryja u ulozi člana sastava, kad je 1984. posjetio neki restoran s indijskom hranom. Njegovo koketiranje s privlačnom konobaricom kasnije je nadahnulo tekst prije spomenutog standarda s “Catfish Rising”. S druge strane, bend je te večeri bio u odličnom raspoloženju, osobito tijekom izvođenja novijeg materijala, a snimka se ponosi i kvalitetnom produkcijom. Kratko instrumentalno razgibavanje “Blues Jam” prije svega je solistička gitarska prilika za Ianova nezamjenjivog tullovskog pajdaša Martina Barrea da pokaže zašto spada među najbolje rock gitariste svih vremena.
Iako “Still Loving You” spada među najmanje uvjerljive dosege njihove karijere, stari mačkovi pobrinuli su se za suverenu koncertnu interpretaciju. Snažno okrnjena verzija legendarnog evergreena “Thick As a Brick” prije je slaba utjeha za dugogodišnje sljedbenike. I na klasiku “A New Day Yesterday” sa “Stand Up” (1969.), koja nije odsvirana uobičajenim žarom i sposobnostima, osjeti se da su tada već bili osjetno zasićeni izvođenjem dugogodišnjih favorita. Noviji dosezi poput standarda “Jump Start” s “Crest of a Knave” (1987.) te osobito epske hladnoratovske opijelo “Budapest”, u kojoj oduševljava uvodni klavijaturski uložak iz prstiju tadašnjeg klavijaturista Martina Allcocka (ex-Fairport Convention), u koncertnoj interpretaciji te večeri ispadaju prilično uvjerljivije.
“In Concert” se po kvaliteti svrstava u zlatnu sredinu dosad objavljenih službenih koncertnih albuma prog folk rock legendi, što znači da je zanimljiv samo najvatrenijim Jethro Tull pristašama. Ostali dakle neće baš ništa propustiti ako ga ne uvrste u svoju glazbenu zbirku. Snimka je kao cjelina prekratka i bez mnogih dugogodišnjih favorita da bi mogla dati neku vjerodostojnu sliku o tadašnjem stanju sastava, iako se cijelo vrijeme može osjetiti da su se nalazili u manjoj krizi identiteta, koja je na sreću brzo prošla.
Postava
Ian Anderson – vokal, flauta, mandolina, akustična gitara, usna harmonika
Martin Barre – električna gitara, akustična gitara
Dave Pegg – bas gitara
Martin Allcock – klavijature
Doane Perry – bubnjevi
Produkcija
Pete Ritzema
Popis skladbi
1. Minstrel in the Gallery/Cross Eyed Mary
2. This Is Not Love
3. Rocks On the Road
4. Heavy Horses
5. Tall Thin Girl
6. Still Loving You
7. Thick As a Brick
8. New Day Yesterday
9. Blues Jam
10. Jump Start
11. Budapest
