Autor: Peter Podbrežnik
Izvođač: Styx
Izdavač: Wooden Nickel Records
Izdanje: 1972
Trajanje: 33:46
Ocjena: 3.5/5
Ameriški arena rock prvaci Styx danas su, malo površno, najčešće prepoznati kao jedan od onih legendarnih bendova na koje su se Amerikanci u boljim vremenima lijepili kao muhe na med, dok u Europi nikada nisu naišli na pretjerano širok komercijalni uspjeh i s tim povezanu prepoznatljivost. Legendarni kvintet, koji je imao četiri uzastopna multiplatinasta studijska albuma i krajem sedamdesetih i početkom osamdesetih kroio vrhove glazbenih ljestvica popularnosti, unatoč tome se i danas ponosi titulom jednog od najtalentiranijih i najinovativnijih američkih rock sastava svih vremena. Njihova za ono vrijeme posebno napredna fuzija progresivnog i tvrdog rocka, začinjena pompoznim simfonijskim aranžmanima, hrskavim gitarskim frazama i epskim višeglasjima, kasnije je bila ključna za rođenje arena rocka.
Taj čikaški bend, koji je ime dobio po najvećoj podzemnoj rijeci starogrčke mitološke podzemlja, svoju je opsežnu karijeru, obilježenu brojnim usponima, ali i padovima, naime započeo kao jedan od prvih američkih progresivnorock bendova u pravom smislu te riječi. Uz Kansas bili su i jedini američki progresivci koji su se uspjeli izvući iz mora prosječnosti i dosegnuti zvijezde komercijalnog uspjeha, no to je bilo već u razdoblju kada su se pretvorili u arena rockere.
U vrijeme izlaska njihova istoimenog prvijenca skupinu su činili braća blizanci Chuck i John Panozzo na bas-gitari odnosno bubnjevima, klavijaturist/pjevač Dennis DeYoung te gitaristi/pjevači James Young i John Curulewski. Na njemu se jasno čuje da su Styx već tada puno naučili od europskih progresivnorock, ali i hard rock uzora predvođenih sastavima Emerson, Lake & Palmer, Deep Purple i Uriah Heep. Sva trojica pjevača obožavala su višedijelne vokalne harmonije, dok su važno mjesto u njihovu zvuku zauzimali i odlučni gitarski rifovi te DeYoungovi orguljaški majstorski potezi. Veza obojice braće osiguravala je potentnu i solidnu ritam liniju. Razlika u boji glasa pojedinih pjevača bila je pak ono što je Styx uvijek davala pečat izuzetne dinamičnosti. Jednostavni tekstovi bili su s druge strane manje-više uvijek njihova slaba strana, jer su najradije opisivali ljubavna doživljaje i dojmove sa subotnjih zabava (kako američki). Fantazijski koncepti došli su na red tek nešto kasnije.
»Styx« je unatoč tome što je skupina još tragala za prepoznatljivom zvučnom slikom zamišljen vrlo ambiciozno, na što upućuje već uvodni, više od 13-minutni prog rock zalogaj »Movement for the Common Man«, koji je podijeljen u čak četiri različite sekcije. U trećem dijelu, »Fanfare for the Common Man«, sadrži simfonijski aranžman koji je izvorno napisao skladatelj klasične glazbe Aaron Copland. Pritom treba spomenuti da su Styx taj pothvat izveli pet godina prije ELP-a i njihove adaptacije spomenute klasike. Opsežan art rock pothvat obilježen je prelijevanjem raznovrsnih vremenskih motiva i stapanjem simfonike i tvrdog rocka s istaknutim višeglasjima u glavnom refrenu. Već se ovdje jasno čuje njihov izražen smisao za epske napjeve, ambijentalni pomp i teatar, koji će se u budućnosti samo još pojačavati.
Pospani »Right Away«, gdje inicijativu glavnog vokalista preuzima James Young, jednostavnom je melodijom obilježena mješavina bluesa i funka sa zborskim vokalnim harmonijama u refrenu. Puno zanimljiviji ispada epski »What Has Come Between Us«, koji se otvara kao dinamični tvrdi rocker s paranoičnom klavirskom melodijom, na što se pretvara u simfonijski rock s melodramatičnim, sakralnim aranžmanom i moćnim višeglasjima. Tu bi se već moglo govoriti o prototipu tipičnog, prepoznatljivog Styx zvučnog izričaja. Njihov prvi singl »Best Thing« uspio se probiti tek na začelje tadašnjih američkih ljestvica, što je daleko od kasnijih komercijalnih uspjeha. Na svoj način šteta što nije postigao veću prepoznatljivost, jer je riječ o vrlo dobrom ostvarenju obilježenom dinamičnom orguljaškom linijom, dugini višeglasjima, teško rockerskim gitarskim frazama i duhovito vođenim ritmičkim prijelazima. Kroz cijeli album ionako ne nedostaje slasnih gitarskih solaža obaju gitarista i DeYoungovih solističkih majstorija na orguljama i sintesajzeru.
Energični »Quick As the Beat of My Heart« obilježen je izdašnom fuzijom funka i tvrdog rocka nad kojom bdije izvrsna Youngova vokalna izvedba. Potentne gitarske fraze dinamično su vođene kroz razgranate orguljaške pasaže. Završni hibrid između arta i hard rocka »After You Leave Me«, koji je također podmazan melodičnim višeglasjima, ponešto vuče na ostvarenja Deep Purple iz Coverdale/Hughes ere, što znači da je riječ o još jednom iznenađujuće inovativnom ostvarenju.
»Styx« je bez obzira na to što se na njemu moglo osjetiti poprilično početničkog naleta, predstavljao solidan prvijenac za ovu legendarnu čikašku skupinu, koja je u nastavku karijere samo još pojačavala izniman smisao za stvaranje epskih himni i power balada. Styx su 1972. godine bili neprijeporni favoriti inače opskurne američke prog rock scene i uz Blue Öyster Cult te Kansas, preostale inovativne pridošlice na sceni, jedna od rijetkih ‘europski’ zvučećih skupina, iako je lavovski dio njihovih tekstova bio tipično američki.
Postava
John Curulewski – gitara, vokal i elektronika
Dennis DeYoung – orgulje, klavir, sintesajzer i vokal
Chuck Panozzo – bas-gitaraJohn Panozzo – bubnjevi i udaraljke
James Young – gitara, akustična gitara i vokal
Produkcija
John Ryan i Bill Traut
Popis skladbi
- Movement for the Common Man
- Right Away
- What Has Come Between Us
- Best Thing
- Quick Is the Beat of My Heart
- After You Leave Me
