Autor: Peter Podbrežnik
Izvođač: Hammill, Peter
Izdavač: Charisma Records
Izdanje: 1979
Trajanje: 43:44
Ocjena: 4.5/5
Ph7 je kemijska ljestvica za mjerenje vodene otopine kad ta nije ni bazična ni kisela. Otprilike takva je i stilska usmjerenost albuma »ph7«, osmog studijskog albuma legendarnog gromovnika Van Der Graaf Generatora Petera Hammilla, za koji je to ujedno bio i posljednji samostalni uradak za izdavačku kuću Charisma Records. Nakon raspada VDGG-a majstor Hammill sve je stvaralačke silnice usmjerio u svoju samostalnu karijeru, koja je do tada već odavno poprimila epske razmjere.
Karizmatični pjevač, koji je ujedno svirao sve gitare, udaraljke i klavijature, i ovaj se put našao u odličnom društvu, jer mu na većini skladbi pomažu dugogodišnji VDGG-ov saksofonist/flautist David Jackson te violinist Graham Smith (String Driven Thing), koji je bio član VDGG-a samo na oproštajnom studijskom albumu »The Quiet Zone/The Pleasure Dome« (1977) i koncertnom snimku »Vital« (1978). Fotografija za naslovnicu albuma snimljena je u New Yorku u kasnim večernjim satima. Nekoliko minuta nakon toga Hammill i violinist Smith navodno su za dlaku izbjegli nasilni obračun s lokalnom bandom.
Album je strukturno srodan ostalim Hammillovim ostvarenjima s prijelaza sedamdesetih na osamdesete, što znači da na njemu prevladava art rockovsko stapanje elemenata novog vala sa simfonijskim prog rockom. Ljubavna balada »My Favorite«, ovjenčana pastoralnim ambijentom, obilježena je razigranom melodijom na akustičnoj gitari i violini, dok tekst dokazuje da je Hammill brzo prebolio svoju prijašnju ljubavnu vezu s Alice, kojoj je bio posvećen album »Over« (1977). Godine 1978. naime se oženio Hilary, s kojom je u braku i danas. Album se cijelo vrijeme stilski poigrava između ambijentalno svjetlijih i mračnijih trenutaka. Tako »Careering«, koji sadrži otrgnut gitarski riff i spotičući ritam, ima opet nešto mračniji, blago distopijski prizvuk, što posebno vrijedi za njegov kaotičan završetak. »Porton Down« odnosi se na istoimeni vojni kompleks u kojem se nalaze istraživački laboratoriji za razvoj najnovijih ubojitih tehnologija pa je sukladno tome izrazito mračne naravi, s razdraženim, brujećim gitarskim linijama i toksičnim saksofonom, dok ‘jezičnog doktora’ tijekom pjevanja ponovno prebacuje od sveg nakupljenog bijesa.
Epski »Mirror Images« ima svečano ozračje, stvoreno na sintisajzeru, a uz pomoć Peterova poetičnog vokala polako gradi intenzitet. Prekrasna akustična balada »Handicap and Equality« sadrži potresan tekst o odnosu između invaliditeta i međuljudskih odnosa, što znači da je po ambijentalnoj i porukom plati jedan od najjačih uradaka na albumu. »Not For Keith« posvećen je sjećanju na tada upravo preminulog basista Keitha Ellisa, nekadašnjeg člana VDGG-a, The Koobasa, The Misunderstood i Juicy Lucy. Ellis, koji je svirao na prvom VDGG-ovu albumu »The Aerosol Grey Machine« (1969), umro je 1978. u Njemačkoj usred turneje s Iron Butterfly. Hammill zbog toga osjeća krivnju, jer se u trenutku Keithove smrti nalazio daleko i jer si nikad nije uzeo dovoljno vremena da s njim razvije pravo prijateljstvo.
Na »The Old School Tie« majstor Hammill uz zvuke klavira ponovno je u koleričnom afektu, jer se u društveno osviještenom tekstu (opet) ispušta nad nesposobnošću i proždrljivošću političara. To je još jedna sjajna skladba s nizom ambijentalnih preokreta. Mračna akustična tužaljka »Time For a Change« nastala je u skladateljskoj suradnji sa Steveom Robshawom i Chrisom Judgeom Smithom, izvornim VDGG-ovim bubnjarom prije dolaska Guya Evansa. »Imperial Walls« je sa svojim karakterističnim militarističnim, marširajućim ritmom nadahnut prvim stihovima anglosaksonske pjesme iz 8. stoljeća naslova »The Ruin«. Oni se odnose na antičko rimsko uporište Aquae Sulis, koje se nalazilo usred grada Batha u pokrajini Somerset. Tu si majstor Hammill uz pomoć posebnog sintisajzerskog efekta priušti zanimljivu manipulaciju višeglasnim falsetima.
Apokaliptično-konspirativni »Mr. X (Gets Tense)« daleko je najbrutalnija tvorevina na albumu, s mnoštvom kotrljajućih, razdraženih riffova na električnoj gitari, nestašnom violinskom pratnjom i Hammillom u njegovoj najkoleričnijoj mogućoj fazi, što znači da se usporedbe s moćnom VDGG-ovom ostavštinom nameću same od sebe, osobito u posve kaotičnom završetku. Postapokaliptični »Faculty X« nešto je mirniji nastavak koji također budi brojne VDGG-ove ambijentalne asocijacije, kad su ostali samo još zgarište i šačica preživjelih, to jest onih najgorih svoje vrste (stara Hammillova poetska navika). Mnogo tome pridonose Jacksonova nestašna pratnja na flauti, razigrana violina, živčano stupnjevanje na klaviru, kroz efekt snimljena višeglasja te iz minute u minutu sve neutješnije pjevačko bjesnilo jezičnog doktora.
Kako i priliči glazbenom umjetniku takvog kalibra, »ph7« je bio još jedan stilski izrazito varijabilan album koji je uspješno plovio između bijele i crne Hammillove ambijentalne slike, a ujedno predstavljao moćan oproštaj od izdavačke kuće Charisma Records, čime je završilo jedno važno razdoblje njegove stvaralačke karijere i počelo novo.
Postava
Peter Hammill – vokal, gitara, klavijature, udaraljke
Graham Smith – violina (1,3,10,11)
David Jackson – saksofon, flauta (2,3,11)
Produkcija
Peter Hammill
Popis skladbi
1. My Favourite
2. Careering
3. Porton Down
4. Mirror Images
5. Handicap and Equality
6. Not For Keith
7. The Old School Tie
8. Time For A Change
9. Imperial Walls
10. Mr X (Gets Tense)
11. Faculty X
