Autor: Aleš Podbrežnik
Izvođač: Thompson, Michael
Izdavač: Frontiers Records
Izlazak: year
Trajanje: 52:54
Ocjena: 5/5
Michael Thompson je američki gitarist koji je na sceni prisutan u velikoj većini događanja, kao studijski legionar na albumima mnogih renomiranih izvođača. Ako nabrojimo samo »šačicu« najvećih među njima: Michael Jackson, Whitney Houston, Celine Dion, ‘N Sync, Toni Braxton, Phil Collins, Cher, Ray, Charles, Michael McDonalds, Joe Cocker, Rod Stewart, The Scorpions, Vince Neil (Motley Crue), Christina Aguilera, Michael Bolton, Mariah Carey, Bette Midler, Madonna, Babyface, En Vogue, Gloria Estefan, Ricky Martin i Stanley Clarke.
Oni koji pratite melodični rock / AOR vjerojatno vam nije promaknuo debitantski album sastava Michael Thompson Band za izdavača Geeffen Records iz 1989. godine naslovljen »How Long«. Riječ je o briljantu AOR glazbe koji je izašao kad je komercijalni zenit žanra već polako jenjavao, s glavnim vokalom Thompsonova prijatelja Ricka Moona Calhouna i hrpom velikih imena koja su na njemu sudjelovala, među ostalima: Bobby Kimball (Toto), John Elefante (Mastedon, ex-Kansas), John Keane, Terry Bozzio (Steve Vai, Frank Zappa, Missing Persons), Pat Thorpey (Mr. Big),… Michaelu su tada glazbu pomagali pisati i drugi veterani rock glazbe, kao što su: Billy Trudell, Jeff Paris, Adrian Gurvitz, Martin Walsh, Mark Spiro i Brett Walker. Skladba Can’t Miss s tog albuma dovela je sastav i na vidljiva mjesta tadašnjih hit-ljestvica. Godine 2007. album »How Long« izašao je za izdavača Frontiers Records ponovno u remasteriziranoj verziji i s dodatnim skladbama. Taj album pripada u svaku zbirku pravog ljubitelja »west AOR coast« principa u melodičnoj rock glazbi.
Uvod je bio nužan jer Michael Thompson nije baš ime koje bi potreslo dnevne tabloide, zar ne? Nužan i zato da laiku odmah postane jasno da se s Michaelom Thompsonom nije zdravo šaliti. Riječ je o izvanrednom majstoru svog glazbenog zanata. »Future Past« je nastavak puta koji je zacrtao debitantski album. Nudi zbirku od 10 vrhunski izklesanih »west coast AOR anthema« kojima se zaista nema što prigovoriti. Riječ je o odlično odmjerenoj kombinaciji gitarski orijentirane svirke, pop zvučne sofisticiranosti, majstorske vokalne izvedbe pjevača Larryja Kinga, koji u grubo podsjeća na neku daleku verziju Chrisa Thompsona (ex-MMEB), ili povremeno čak kao da su Boba Catleya iz sastava Magnum natjerali da pjeva u Survivor “tribute to” sastavu. Ne shvaćajte posljednju opasku doslovno, već samo kao orijentir što otprilike vas čeka na »Future Past«.
Čega se god um Michaela Thompsona dotakne u aranžmanima, pada na plodno tlo realizacije. Sofisticiranost na trenutke izvanredno razigrava izražajni domet ploče. Osobito u mirnim dijelovima iskri ona snažna studijska profiliranost, gdje nema nikakvih skrivalica i gdje si gospodar svog zanata, što znači da ti ne može poći ništa po zlu u svom poslu. Ne treba previdjeti zvučnu perfekciju u slaganju kolaža »punih grudi« zvučnog krajolika i njihovu spajanju. Ta perfekcija ističe se u točkama »nježnosti«, kao što je primjerice prelijepo gradirano stupnjevan uvod u Break Me Down, koji ne skriva studijsku snagu i osjetljivost perfekcionista kova Toto, a refren u svojoj savršenosti i melodičnoj snazi izaziva usporedbe s melosom famoznog hita Alan Parsons Projecta, Eye in the Sky. Ovo pak nije usamljena pjesma albuma koja jednostavno bubri od izražajne perfekcije, aranžerske pronicljivosti, melodične savršenosti i naravno zvučne izbrušenosti. Sve to bit će, uz visoku melodičnu zaraznost slušanja na prvu loptu, krajnje vječna glazbena smjesa svim ljubiteljima AOR glazbe, koja će automatski izazivati i trnce duž kralježnice. Za »Future Past« Michael Thompson je još jednom snimio novu verziju svog velikog hita iz 1989., Can’t Miss, koja se odlično uklapa u ostatak supstance novog izdanja.
»Future Past« je izniman dokument, položen na vrpce u besprijekornoj maniri. Ljubitelji sastava kao što su Survivor, u manjoj mjeri Journey, zatim projekta Mecca, velikih majstora Toto, do samostalnih radova pjevača Survivora Jimija Jamisona, Jima Peterika (ex-Survivor), dijela postave Pride Of Lions i tu je naravno samostalni album Pride Of Lions vokalista Tobyja Hitchcocka, obvezno isprobajte ovaj briljant potpune AOR perfekcije. Riječ je o dokumentu koji dokazuje da su ideje za njega starijeg podrijetla i da su se brusile do svog savršenstva lijep niz godina. Pritom nije potrebno posebno isticati da je Michael Thompson pač gospodin čarobnog dodira. Od majstorski urezane i položene gitarske fraze velike art pronicljivosti, izvanrednih solaža mudro plasiranog rasporeda tonova koji samo produbljuju atmosferski domet i kompaktnost skladbi, do prepredene brige za opremanje napjeva harmonizacijom vokala, aranžiranjem sintesajzerskih zavjesa itd,…
Ukratko. Michael Thompson je čovjek koji je ponovno mislio na sve sitnice. Vidio je naime previše studija, stekao previše znanja i iskustva u cijeloj svojoj plodnoj karijeri studijskog glazbenika, kad je pomagao najvećim izvođačima rock i pop svijeta. Previše je verziran da bi mogao previdjeti ikakav važan detalj. I jednostavno. »Future Past« je refleksija svega toga. Stoga, svi vi AOR zanesenjaci, koliko vas god još ima, nemojte uludo trošiti sekunde svakodnevice, već si što prije nužno nabavite ovo prelijepo glazbeno izdanje.
Postava
Larry King – vokal
Michael Thompson – gitara, klavijature
Alan Berliant – bas gitara
Khari Parker – bubnjevi
Produkcija
Larry King & Michael Thompson
Popis skladbi
1 High Times
2 Can’t be Right
3 Future Past
4 When You Love Someone
5 Here I Am
6 Beautiful Mystery
7 Break Me Down
8 End Game
9 Gypsy Road
10 Can’t Miss 2012
11 Fight For Your Life
