Autor: Peter Podbrežnik
Izvođač: Black Sabbath
Izdavač: Vertigo Records
Izdanje: 1973
Trajanje: 42:35
Ocjena: 5/5
Black Sabbath su na svom petom studijskom albumu »Sabbath Bloody Sabbath« širom otvorili vrata velikodušnom umjetničkom eksperimentalizmu, kakav se obično ne povezuje često s pojmom ‘teški metal’. Pritom je jednu od ključnih uloga odigrao legendarni klavijaturist Yesa i Ozzyjev (pivski) prijatelj Rick Wakeman u ulozi posebnog gosta. Wakeman, koji se tada s Yesom nalazio u susjednom studiju gdje su snimali remek-djelo »Tales From Topographic Oceans« (1973), svojim je simfonijskim aranžmanima na skladbi »Sabbra Cadabra« potaknuo članove sastava da pojedinim, uglavnom teškorockerski obojenim standardima s ‘doom & gloom’ ugođajem dodaju i određenu orkestralnu dimenziju. Tako su se Ozzy, Tony Iommi i Geezer Butler manjim dijelom poigrali i sa sintesajzerom, koji su neočekivano otkrili u kalifornijskom studiju.
No ni za ono doba revolucionarna sintesajzerska tehnologija nije mogla sakriti probleme članova sastava s opojnim tvarima, ponajprije alkoholom, što se osjeti i u tekstovima, koji su po Geezerovoj tradiciji puni okultizma te neriješenih sociloških i psiholoških pitanja. Ključnu važnost za mračnu, ezoteričnu i mjestimice apokaliptičnu atmosferu albuma »Sabbath Blodoy Sabbath« imala je nakon kroničnog nedostatka ideja selidba studija iz Los Angelesa natrag u Englesku, gdje su usred tamnica stare građevine Clearwell u Glocestershireu (tamo navodno, prema lokalnim legendama, straši) napokon dobili pravu inspiraciju i prekinuli stvaralačku blokadu. Iommi se pak tijekom lutanja po dvorskim tamnicama dosjetio i glavne gitarske fraze za naslovnu skladbu i od tada više nije bilo teško komponirati preostale uratke, koji svi povrh toga spadaju među najbolje trenutke njihove duge i burne karijere.
Određene prog rock tendencije bile su u manjoj mjeri uočljive već na prethodnom albumu »Volume 4« (1972), pa nije bilo iznenađenje što su nastavili s takvim pustolovnim i složenijim zvukovnim usmjerenjem, koje im je naposljetku donijelo bogate plodove. Pomalo je ironično da je glavni kandidat za najbolji album klasičnih Black Sabbath ujedno i najeksperimentalnije postignuće u njihovoj karijeri. »Sabbath Bloody Sabbath« imao je ponajprije važan utjecaj na daljnji razvoj teškog metala, a ipak ga danas zbog njegove pustolovne naravi cijene i brojni ljubitelji progresivnog rocka.
Dosta kontroverzi, osobito u licemjerno moralističkim SAD-u, izazvala je inače izvrsna naslovnica albuma s nacistički obojenim inicijalima njegova naslova te lubanjom i ‘đavolskim’ brojem iznad kreveta. Naslovna slika i slika na poleđini predstavljaju okultistički posoljenu shizofreniju osobe usred dualnih snova, dakle omiljene tematike te legendarne teškorockerske skupine, koju su kroz cijelu karijeru povezivali sa sotonizmom i tako joj napravili još dodatnu dobru reklamu. Sanjajući lik našao se usred noćne more, gdje ga pokušavaju uništiti njegovi najbliži pretvoreni u perverzne demone, dok je na drugoj slici postigao stanje blaženstva i spokoja, iako se ta slika može tumačiti i tako da je tijekom noćne more od svega zla preminuo i našao se u ‘Božjem naručju’.
Naslovna skladba, koja kroz konspirativno-fatalistički tekst ima više nego samo simbolično značenje, jedna je od najomiljenijih klasika u njihovoj povijesti i teškorockerski standard u pravom smislu riječi. Otvara se impozantnim Iommijevim gitarskim rifom i razjarenim Ozzyjevim pjevanjem. Nagruvane melodične Geezerove bas linije i štropotavi Wardovi bubnjarski kreševi pobrinu se za moćan ritmički začin, dok vrhunac predstavlja melodičan refren. Ono što je čini tako osebujnom jesu međuakustički interludiji, koji joj dodaju širu suptilnu dimenziju. »A National Acrobat« zanimljiv je, eksperimentalno obojen i ritmički nepredvidiv uradak, položen u srednji tempo s brojnim duhovitim vremenskim prijelazima i jedinstvenom Iommijevom gitarskom solažom. Dodatnu dimenziju daju mu pomalo psihodelično obojen gitarski rif i Ozzyjev zavjerenički-nestašni vokal. »Fluff« je prekrasan instrumental s čarobnim ugođajem zahvaljujući ugodnoj Iommijevoj melodiji na akustičnoj gitari i nježnim klavirskim aranžmanima. Moglo bi se reći da, slično kao što naslovna skladba odlično predstavlja naslovnicu albuma, »Fluff« posrećeno simbolizira sliku na poleđini albuma jer je pravcata ambijentalna suprotnost tipičnim mračnim i srhljivim Black Sabbath.
»Sabbra Cadabra« još je jedno zanimljivo, eksperimentalno postignuće s naglašenom bluesovskom gitarskom frazom i ubrzanim ritmom, gdje se unutar zvukovnog kolaža dobro smjeste i dinamični Wakemanovi aranžmani na klaviru i Moog sintesajzeru. Ljubavni tekst o fatalnoj ženi u oštroj je suprotnosti s uobičajenom Sabbath tradicijom, no Ozzyjev bijesni vokalni doprinos, očekivano, nije ni približno lirski obojen, pa bi umjesto o izabranici posve lako mogao pjevati i o obezglavljenom šišmišu.
»Killing Yourself to Live«, gdje se tekst odnosi na zdravstvene probleme pojedinih članova sastava kao posljedicu pretjeranog opijanja, sljedeća je teškometalska klasika, koja je zapravo suita u tri dijela s naslovima »Killing Yourself to Live«, »You Think That I’m Crazy« i »I Don’t Know If I’m Up or Down«, što je još jedan prog rock potez. Punokrvni gitarski rif prožet je zvečećim bas linijama, dok je paranoični ugođaj kao stvoren za Ozzyjev shizoidni vokal. Gastronomska gitarska solaža i kataklizmični bubnjarski prijelazi s vremenom ustupe prostor zanimljivoj instrumentalnoj sekciji, koja sadrži i poneki nestašni sintesajzerski aranžman.
Oni su prisutni i na antiklerikalnom »Who Are You«, gdje se Geezer u tekstu ponovno dotiče vječnog neriješenog pitanja o postojanju ‘nekoga iznad oblaka’. To je gotovo tipičan Sabbath uradak sa sporim, kotrljajućim ritmom, zlokobnim vokalom te mračnim, fatalističkim, gotovo srhljivim ugođajem. Posve netipično pak ispada dramatična orkestralna sekcija s dramatičnim ubacima na Moog sintesajzeru i melotronu, tipičnim prog rock instrumentima. »Looking For Today« još je jedan dinamičan teški rocker s tekstom o brzoj prolaznosti slave, gdje središnju ulogu imaju prljav gitarski rif, nagruvane bas linije, moćni udarci po činelama te pastoralni aranžmani na flauti i akustičnoj gitari. Ozzyjevo paranoično pjevanje odlično se slaže s dualističkim ugođajem te kompozicije, koja cijelo vrijeme pluta negdje između napetosti i opuštenosti.
Središnja uloga na vrhuncu albuma »Sabbath Bloody Sabbath« pripada pak završnom remek-djelu »Spiral Architect«, koje zahvaljujući poklonjenoj ritmičkoj složenosti i velikodušnoj orkestraciji sadrži brojne prog rock finese. Pastoralno-eterični uvod na akustičnoj gitari stvara tajanstven ugođaj, koji se pomoću udarne gitarske pasaže pretvara u razmjerno razigranu sekciju. Psihodelični tekst s elementima metafizike u dobrom je suzvučju s moćnim orkestralnim aranžmanima pod ravnanjem Willa Malonea i Ozzyjevim bijesnim pjevačkim pristupom. Pompozan završetak s pljeskom publike predstavlja točku na i sabbathovske s godinama stečene umjetničke zrelosti.
Pustolovski obojena remek-djelo »Sabbath Bloody Sabbath« umjetnički je najdotjeranije postignuće Ozzyjeve ere, koje je legendarne teškometalske praoce iz Birminghama konačno ustoličilo na prijestolju najvažnijeg teškorockerskog sastava sedamdesetih i obvezni je dio svake poštene rock zbirke. Black Sabbath našli su se sljedeće godine, 1974., tako zasluženo na samom vrhuncu karijere, kad su pred dvjesto tisuća glava velikom masom posjetitelja kalifornijskog koncertnog festivala California Jam nastupili zajedno s ostalim legendama rock glazbe 70-ih kao što su Emerson, Lake & Palmer, Deep Purple, Eagles i Earth, Wind & Fire.
Postava
1. Sabbath Bloody Sabbath
2. A National Acrobat
3. Fluff
4. Sabbra Cadabra
5. Killing Yourself To Live
6. Who Are You
7. Looking For Today
8. Spiral Architect
Produkcija
Black Sabbath
Popis skladbi
Ozzy Osbourne – vokal, sintesajzer
Tony Iommi – gitara, klavir, sintesajzer, orgulje, flauta
Geezer Butler – bas gitara, sintesajzer, melotron
Bill Ward – bubnjevi, timpani, bongosi na “Sabbath Bloody Sabbath”
GOSTUJUĆI GLAZBENICI:
Rick Wakeman – klavijature, sintesajzer i klavir na “Sabbra Cadabra”
Will Malone – dirigent, aranžer
