datum izdanja: 14.9.2018.
izdavač: Napalm Records
trajanje albuma: 45:31
produkcija: Grave Digger
ocjena: 7 / 10
Prvaci teutonskog metala Grave Digger pod gromoglasno-autoritarnim vodstvom Chrisa Boltendahla prošlim studijskim albumom, »Healed By Metal« (2017), na kojem se privržencima predstavio novi klavijaturist Marcus Kniep, nikako nisu oduševili, a to im se nije dogodilo prvi put. Čini se da Grave Digger od 2009., kad im se pridružio gitarist Axel Ritt, izrazito oscilira kad je riječ o kvaliteti njihovih studijskih ostvarenja. Mnogi, čak i među njihovim vjernim privrženicima, uhvatili su se za glavu kad su čuli da će već iduće godine izdati novi album naslovljen »The Living Dead«, jer takve ‘ubrzane’ odluke, barem u njihovu slučaju, obično ne donose ništa dobro.
Na veselje dugogodišnjih privrženika, »The Living Dead« ipak predstavlja zamjetan pomak na bolje, osobito u usporedbi s razočaranjem koje je bio njegov blijedi prethodnik. Ovaj put riječ je o znatno povezanijem i čvršće strukturiranom ostvarenju s pretežno klasičnim Grave Digger zvučnim nijansama te bez zvučnih eksperimenata koji bi pretjerano vrijeđali dugogodišnje privržence, dok su Boltendahlovi tekstovi već očekivani ‘miš-maš’ srhljive, horror tematike, antiratnih poziva i klišejiziranih, metalskih bunjenih poklika.
Iako ovaj put ne ide za konceptualnim albumom, pomalo je neobično da se ‘grobari’ tematike živih mrtvaca nisu s takvim pompom prihvatili već puno prije, osobito s obzirom na sveopću komercijalnu privlačnost ovakvih ili onakvih zombija u popularnoj kulturi. Veći zvučni eksperiment od uobičajenih očekivanja nalazi se samo na kraju albuma, pa i taj ispadne iznenađujuće zabavno. Balada na »The Living Dead« nema, što izaziva pomiješane osjećaje jer su Grave Digger među rijetkim powermetalskim predstavnicima koji se mogu pohvaliti uglavnom kvalitetnim (power) baladama.
U trenucima se čini da »The Living Dead« želi oživjeti magiju klasičnih Grave Digger albuma na kojima je prevladavala ‘horror’ tematika, poput »The Reaper« (1993), »Heart of Darkness« (1995) i »The Grave Digger« (2001), no atmosfera većine skladbi na njemu rijetko je doista mračna, a kamoli srhljiva. Uz to ima dosta primjedbi na Kniepove simfonijske aranžmane, koji nisu ni blizu razine njegova brkatog prethodnika H.P. Katzenburga, koji je u međusobnoj usporedbi bio pravi klavijaturistički majstor. Istodobno su klavijature u produkciji ovog albuma pretjerano potisnute u pozadinu. Rittov gitaristički pristup i danas dijeli neke privržence. S jedne strane gotovo se pretjerano trudi oponašati svoje prethodnike, a s druge nam nedostaje nešto više kreativnih, osebujnih solaža.
Otvarački ‘grobarski’ napad na ponovno oživjela truplа, »Fear of the Living Dead«, gotovo je klasično, powermetalsko Grave Digger ostvarenje; tu je Boltendahlov zaštitni gromoviti urlik, tu su krajnje navijene gitarske dionice, nažiganje dvostrukih bas bubnjeva i epski refren. Solidno, no Boltendahl i njegovi ‘grobari’ u prošlosti su stvorili već puno zanimljivije otvarače. I »Blade of the Immortal« slijedi utabani recept, dakle bez ikakvih eksperimentalnih potresa, s vrhuncem u epskom, višeglasnom refrenu koji ponajviše podsjeća na vikinšku himnu, dok ne manjka prilično formalna, nenadahnuto odsvirana gitarska solaža. S boljim simfonijskim aranžmanima ova bi se skladba stilski mogla smjestiti na neki »Rheingold« (2003).
»When Death Passes By« uglavnom se oslanja na što ubrzaniju brzinu ritmičke sekcije i turbo pogon cijepanih gitarskih dionica, no refren ispada prilično nenadahnuto. »Shadow of the Warrior« otvara se bunjenim, višeglasnim napjevom, dok Ritt zbog nedostatka inspiracije povremeno posuđuje poneku gitarsku ideju izravno od Iron Maiden. Epski refren ove skladbe ipak je jedan od boljih na ovom albumu. »The Power of Metal« opterećen je klišejiziranim, bunjenim tekstom koji je nastao isključivo zato da bi se dodatno animirala metalska koncertna publika. Uz iznimku generičnog refrena riječ je o ostvarenju koje bi se moglo naći i na nekom klasičnom Grave Digger albumu iz devedesetih.
»Hymn of the Damned« jedna je od iznimno rijetkih skladbi na »The Living Dead« koja sadrži taman pravu mješavinu mračne i epske atmosfere s dašvom tajanstvene, srhljive drame, što je nekoć resilo neke od najboljih albuma ove skupine. »What War Left Behind« vjerojatno je najdosadnija skladba na albumu, dok je »Fist in Your Face« s nevjerojatno klišejiziranim tekstom gotovo bliži hard rocku nego metalu. »Insane Pain«, još jedno vrlo prosječno ostvarenje, prvenstveno se kladi na brzinu i agresivnost, dok je Rittova gitarska solaža možda čak i najdomišljatija na cijelom albumu.
Završni ‘grobarski’ ples, »Zombie Dance«, svakako je najosvježavajuće i najzabavnije ostvarenje na »The Living Dead«, koje svojim balkanskim ‘hopa-cupa’ ritmovima te na klavijaturama stvorenim gudačkim aranžmanima podsjeća na ples pijanih guslara s juga bivše zajedničke države. Pijanim poklicima slijedi Boltendahlov podivljali poziv na zombijevski ples. Možda ni sljedeća oznaka ne bi bila tako pretjerana: ‘Grave Digger susreće Bijelo Dugme’. Bonus skladba »Glory or Grave« vrlo je pristojna kompozicija s posve klasičnim zvučnim nabojem i vokalno izvanredno raspoloženim Boltendahlom, pa će zacijelo biti po guštu svim dugogodišnjim privrženicima. Pomalo ironično za bonus skladbu, ali svakako spada među najbolja ostvarenja na ovom albumu.
Boltendahl s »The Living Dead« privržencima nije donio još jednu mačku u vreći, no njegovi ‘grobari’ i dalje nisu u onoj pravoj formi koja bi obećavala išta više od solidnog do prosječnog ostvarenja, koje poprilično ostaje u sjeni njihovih klasičnih albuma. »The Living Dead« po kvaliteti se može svrstati ravno u sredinu, odnosno u prosjek dosadašnje Grave Digger diskografije. To je ujedno bio i njihov posljednji album s dugogodišnjim bubnjarom Stefanom Arnoldom, koji se u međuvremenu već upisao u Boltendahlove crne knjige. Chris je u svom tipičnom, kontroverznom stilu za bubnjeve posadio kar Marcusa Kniepa tako da budućnost ‘grobara’ ponovno ne djeluje nimalo ružičasto, no Boltendahl svakako više voli crnu nego roza boju, pa se pri idućem odlasku u studio možda ipak neće dogoditi negativan rezultat.
autor: Peter Podbrežnik
Popis skladbi:
1. Fear of the Living Dead (5:31)
2. Blade of the Immortal (4:07)
3. When Death Passes By (3:52)
4. Shadow of the Warrior (4:33)
5. The Power of Metal (3:52)
6. Hymn of the Damned (5:30)
7. What War Left Behind (3:30)
8. Fist in Your Face (3:24)
9. Insane Pain (3:05)
10. Zombie Dance (3:46)
11. Glory or Grave (bonus skladba) (4:21)
Glazbenici:
Chris Boltendahl – vokal
Axel Ritt – gitara
Jens Becker – bas gitara
Stefan Arnold – bubnjevi
Marcus Kniep – klavijature
