Izvođač: Bučar, Rudi
Izdavač: Celinka
Izdanje: 2012
Trajanje: 43:02
Ocjena: 4.3/5
Rudi Bučar već dugo nije nepoznato ime na slovenskoj glazbenoj sceni. Uspješan kantautor, koji u svojoj glazbenoj propovijedi brine o očuvanju tradicionalnog glazbenog naslijeđa istarskog poluotoka, u džepu ima dva samostalna studijska albuma, i to »Kapot« (2004) te »Kambiament« (2007). Album koji ne nosi poseban naslov, nego se jednostavno zove »Rudi Bučar & Istrabend«, logičan je nastavak oba prethodnika, a njime Bučar pokazuje veći iskorak prema autorskoj samosvojnosti, koja i ovaj put ostaje usko povezana s istarskim tradicionalnim melosom, dok novi album svojim prirodno izgrađenim zvučnim krajolikom dodatno uveličava Bučarov urođeni osjećaj za plazmu senzitivnog naboja.
Istarska narodna 3×7, koja otvara album, već je bila upotrijebljena na prethodnom albumu »Kambiament« (2007), no ovaj put nosi drukčiju zvučnu sliku. U novom aranžmanu Bučar je rockerski hrup u strofi zamijenio tako da je u njoj istaknuo topli zagrljaj harmonike i puhača, a refren začinio zborskim pjevanjem klape Lungomare iz Umaga, koja se njegovu vokalu pridružuje i kasnije u skladbi Trajna.
Rudi Bučar i na ovom albumu ostaje najjači u intimnijim trenucima, u kojima se u melos prikrade miris čeznutljive melankolije. Takav naboj bilježi Edina, pa zatim Draga (»istarski tango«), kao i u zaključku »skrivena« (ona nije navedena na omotu albuma) Naj traja, koja je inače pobjednica Slovenske popevke 2011. godine. Tu je Bučarov topao, ugodan tembar mjestimice pojačan gotovo šapćućom naracijom, osobito u točkama kad instrumentalisti sve mekše pristupaju nizanju zadanog motiva. Vrijedi dakle u tom pogledu neosporna spoznaja da su baladne tvorevine najjače točke albuma, koje pale to snažnije što ih mekše interpretiraš.
Skladba Draga nosi sretan kontrast dvaju temeljnih polazišta koja Rudi Bučar koristi u vokalnom pristupu. Refren predstavlja prodorno snažan i autoritativan pristup u iznošenju vokalne ekspresije, dok Bučar u strofi brine za profinjeno stupnjevanje raspoloženja svojim slikovito sofisticiranim izricanjem stihova.
I skladbu Še malo moguće je ubrojiti u ligu mirnijih točaka albuma. Še malo sama po sebi odskače na albumu. Riječ je o lijenom valceru u koji je umiješana konotacija bluesa, što u samoj skladbi draži erotogeni akcent Bučarova vokala, dok se on tragično razvija u drhtavo začarani dražesni zov omamne privlačnosti kojoj nema smisla opirati se. Raspoloženje u ovoj skladbi jača i izvrstan solo gotovo francuski zvučeće harmonike Janeza Dovča.
Uz šegavost kojom je album pun, kao u točkama s naglašenim sentimentom tradicionalnog narodnog naslijeđa Istre skladbama 3×7, Vstani primorska / O, Bella Ciao, Mama Piero me toca, Trajna, Dajte, dajte, Wana je lbezn, u njih se uvlači i nota lucidnog sarkazma – potmule šaljivosti crnog humora. U Mama Piero me toca Bučar postaje već posve mahnito užaren dok stupnjuje ponavljanje fraze vodećeg stiha u završni krešendo. Dakle, općenito možemo reći da je album istaknuo onaj razigrani odraz temperamenta koji proizlazi iz zemljopisnog podrijetla na kojem počiva Bučarovo stvaralaštvo.
Uz Bučarov vokal, na svakoj strani vodećeg vokala kao »kontrauravnotežitelji« samog razvoja albuma balansiraju dva instrumenta. To je harmonika Janeza Dovča na jednoj strani, a tamo gdje se udaraljke i bubnjevi potuliše, to je tuba Gorana Krmaca.
Skladba Sonce sije zacijelo je posebnjak i, kako nagovještava njezin naslov, riječ je o sjajnoj skladbi lepršave razigranosti. Oni među vama s malo uvježbanijim sluhom brzo ćete u ritmu ove skladbe prepoznati gotovo identičnu ritamsku podlogu hita Johnny And Mary iz 1980., koji pripada Robertu Palmeru. Uz to ovu skladbu krasi iznimno zarazna melodija, lepršavo šarenih kolaža, koji poput nježnih velova miluju centralno smješten uživljeni Bučarov vokal. Skladba koja vas odmah kupi i skladba pisana po mjeri vrtnji na frekvencijama radijskih valova. U autorskom smislu manje tipična skladba za Bučara, koji inače ostaje najjači u baladnim dijelovima, ali ipak izuzetno lijepa kompozicija, koja donosi dodatno razigravanje i šaren razvoj događaja na albumu.
Ako je (Lačni) Franc po predaji Zorana Predina želio »da slonovi lete«, onda se nemojte čuditi ako ustanovite da kod Rudija Bučara slonovi lete u crvenim raketama. Skladba Slon još je jedna točka ovog albuma koja odstupa od ostalog materijala na albumu, a nosi ritmičku SKA konotaciju, punu iskrica lucidno luckastih rima u poeziji, koje Bučar fiksira osobito namjernim naglaskom na slovu »R« (R-R-R-R-R). U svojoj (opcionalnoj) tango inačici bila bi, s obzirom na temeljna polazišta vodećih napjeva, primjer skladbe koja bi bila idealna za šansone zadimljenih kabarea.
Rudi Bučar je novim albumom izbacio iz sebe još jedan odličan uradak. I dalje spaja učinkovitost preuzimanja naslijeđa istarskog tradicionalnog narodnog melosa s idejnim figurama sebi svojstvenih autorskih rješenja. Skladbe tradicionalnog podrijetla Bučar je s nekoliko briljantnih aranžerskih poteza majstorski prekrojio, umiješao ih među autorske točke te tako razigrao ovaj uradak u živopisan pejzaž savršene eklektične suverenosti, kakvu može ponoviti samo on sam. I još nešto. Time je isporučio do danas svoj najzreliji uradak.
Postava
Rudi Bučar – vokal, gitara, udaraljke
Janez Dovč – harmonika
Goran Krmac – tuba
David Morgan – bubnjevi, udaraljke
Mitja Robič – torbenta
GOSTUJUĆI GLAZBENICI
klapa Lungomare na skladbama br. 1. i 6.
Produkcija
Rudi Bučar, Tadej Mihelič & Gaber Radojevič
Popis skladbi
1. 3 x 7
2. Edina
3. Wana je lbezn
4. Draga
5. Mama Piero me poca
6. Trajna
7. Še malo
8. Sonce sije
9. Slon
10. Dajte, dajte
11. Vstala Primorska / O, Bella Ciao
12. Naj traja*
*…. skrivena pjesma
