Izvođač: Jukič, Robert
Izdavač: Celinka
Izdanje: 2012
Trajanje: 49:39
Ocjena: 4.5/5
Robert Jukič je onaj glazbeni majstor koji je na svom glazbenom putu vidio već pola svijeta. Čovjek je stalno na putu, nastupa s mnogim jazz kolegama u raznim inkarnacijama, raznim glazbenim izazovima i projektima, čovjek koji ne poznaje mirovanje.
»Dobrote iz skrinje zarote« je album koji je Robert izdao prošle godine i koji je naišao na odlične ocjene glazbenih gurmana Slovenije. Čovjek kojemu je koncertna pozornica drugi dom prošle je godine predstavljao album sa svojim društvom Kramp na raznim pozornicama Slovenije. S obzirom na odlike koje ovaj album nosi u umjetničkom smislu, njegova scenska interpretacija morala je biti za Jukiča i kompaniju zaista velik i jedinstven užitak!
Budući da eksperimentalna glazba, ona izražajno neograničena i žanrovski neopterećena, najučinkovitije uvlači pod kožu kad se izvodi uživo, lukavi je Robert snimao koncertne nastupe i skupio njihove najzgodnije trenutke na koncertni album »Kramp«. Od petnaest skladbi albuma »Dobrote iz skrinje zarote« mjesto je na albumu »Kramp« našlo sedam skladbi, dok su otvaraća Zgodba i Trese se trese neke “izgubljene” tvorevine koje nisu uvrštene na »Dobrote iz skrinje zarote«, iako s obzirom na vrijeme nastanka i raspoloženje koje donose pripadaju u razdoblja snimanja albuma.
Materijal je eklektična smjesa jazz fuzije s rockom, začinjena izdašnom mjerom bluesa. Tko poznaje album »Dobrote iz skrinje zarote«, neće moći mimo western aluzija. Western je sada dobio i živi odjek!
»Dobrote iz skrinje zarote« je album jedinstvene vrijednosti. Nosi izniman karizmu i prepoznatljiv karakter. Ti snimci na albumu »Kramp«, koji potječu s travanjskog izdanja festivala Godi Bodi 2011, Kamfesta 2011 (sredina kolovoza) i nastupa u Cankarjevom domu krajem siječnja ove godine, donose izražajni domet Jukiča i kompanije što je moguće autentičnije, sirovije, razodjevenije, neposrednije, iskrenije jednostavno ne ide. Robert Jukič posebno zasja lucidno grlenim vokalom koji pušta u skladbi Me je sram. Jazz rock fuzija prožeta bluesom čak u toj skladbi zbog eksperimentalne neobuzdanosti donosi naznake ozračja koncertnih nastupa Franka Zappe s kraja sedamdesetih! Na to upućuje i izvođenje stihova, koje je više-manje često naracija, povremeno zaobljena melodijom (što djeluje više-manje kao ukras), a to opet donosi paralele s citiranim glazbenim velikanom. Da ne spominjemo korelaciju između uporabe jezovitog humora Roberta Jukiča i Franka Zappe.
Jaše kauboj koji nije Lee Van Cliff kao na posljednjem albumu Primusa »Green Naugahyde«! No, kaubojske jahe i gravure western uzorka nikako ne možemo zaobići, a skladbe poput Oj moj brat i Trese se trese u toj težini westerna zasigurno se ističu na albumu. Inače zabave ne manjka, što isporučuje jezoviti humor (fiziologija čovjeka u tekstovima je obrađena detaljno), a izjednačava ga melankolični trenutak depresivne tjeskobe, jer se album »Dobrote iz skrinje zarote« razvija u sjaju drame tužnog kraja – a to, naravno, posljedično ne skriva ni koncertni »Kramp«.
Skladbe »Dobrote iz skrije zarote« zvuče uživo primjetno drukčije, jer ih izvode prekaljeni glazbeni mačkovi koji uživaju u misiji glazbenog eksperimenta. Okosnice naravno ostaju prepoznatljive, kao i melodije vodećih motiva, vokalna muževnost djeluje beskompromisno, čak okrutno, grešnicima zasigurno ne oprašta! Vezna kemija među gradivnim elementima albuma »Kramp« je izvanredna i nedvojbeno nije riječ samo o biseru na slovenskom glazbenom obzoru, nego i u svjetskom smislu. Skriveni biser. Jednostavno. »Dobrote iz skrinje zarote« je tako jedinstven album, pa zato i “repriza” tog unikata u živoj interpretaciji ne može drukčije zvučati nego jedinstveno i neponovljivo. U tom smislu, ideja da skupina snimi živi album ne bi mogla biti primjerenija.
Tri studijske skladbe čuvaju onaj western sentiment jer su logična spona s albumom »Dobrote iz skrinje zarote«. Trese se trese dočarava (u živoj i studijskoj verziji) taj kontrast glazbenog poslanja Roberta Jukiča i društva na relaciji bivanja između studija i koncertne pozornice na najautentičniji način, iako studijska verzija zvuči kao da ju je skupina odsvirala uživo i to iz jednog jedinog pokušaja. U ovoj točki dobivate dakle servirana na pladnju dva lica Roberta Jukiča i sastava Kramp.
Skladba Težko je breme još jednom upozorava na šegavo lucidan, ali istodobno okrutan prizvuk, kojeg se drži dualnost poezije Roberta Jukiča. Album zaključuje još treća studijska skladba Zlo se kuje, koja je u uvodnom dijelu poduprta “southern” pletivom usne harmonike i dobra. Zlo se kuje nosi onaj psihodelični dodir – zamislite da Pink Floyd pokušavaju svirati blues za glazbenu podlogu filma »More«…. Obratite pozornost na skrivenu trinaestu skladbu, koja je banjo verzija skladbe Trese se trese.
Nadajmo se da će ovaj koncertni album biti uzor sličnim potezima eklektičnim izvođačima na našim prostorima, koji će se tako i sami prihvatiti koncertnih izdanja. Znamo da kod nas ima ogromno odličnih glazbenika, mnogo onih koji hrabro izazivaju svoj glazbeni talent i genij, bez da slijede trendove i kalupe. Album »Kramp« je očit primjer toga. Pravi mali udžbenik izvanredne scenske kulminacije glazbenog genija i majstorske interpretacije glazbene vizije tog genija!
Ovdje nema mnogo prostora za filozofiranje. Samo za uživanje! Uzmite si dakle vrijeme i prostor za taj užitak! Bit ćete nagrađeni!
Postava
Robert Jukič – gitara, bas, kontrabas, vokal
Andraž Mazi – gitara, pedal steel, lap steel, banjo, dobro, vokal, usna harmonika
Metod Banko – vokal
Sergej Ranđelović – bubnjevi, udaraljke, vokal
Tonč Feinig – hammond orgulje, vokal
GOSTUJUĆI GLAZBENICI:
Aphra Tesla – vokal
Gašper Bertoncelj – udaraljke
Produkcija
Robert Jukič
