Transcendent Iridescence

Izvođač: Pry
Izdavač: Samozaložba
Izdanje: 2012
Trajanje: 1:40:49
Ocjena: 3.2/5

Srpska metal i alternativna scena donedavno je kod nas bila poprilično nepoznata, pa je osim novovalne atmosfere nezamjenjive beogradske garažne scene na sunčanoj strani Alpa bilo malo toga drugoga. Ipak, teško je tvrditi da se s druge strane naše južne granice događa malo, to bi bilo nepravedno i pogrešno. Empirijski dokaz za to je i novi val novih kovača težeg zvuka, koji u svom DNK materijalu uz čelični metal skriva još štošta jestivo. Dio tih štovatelja nečistoća nedavno se, vjerovali ili ne, javio i izvan rubova srpske metropole Beograda, a na kartu glazbenog događanja u Srbiji prije tri se godine upisao i Novi Sad. Za taj neobičan upis na kartu stvaranja nove srpske glazbene stvarnosti pobrinuli su se Pry, koji su ove godine poslužili stvarno poveliki zalogaj – dvostruki album Transcendent Iridescence, koji svakako zaslužuje barem spomen na našem glazbenom portalu.

Tri godine nakon osnutka glazbeni kolektiv alternativaca s težim prizvukom odlučio je poslužiti nečim, recimo tako, svježijim i raznolikijim od konkurentskih uradaka na metalom prilično zasićenom tržištu. PRY su samo nekoliko mjeseci nakon geneze snimili i na tržište plasirali svoj prvi EP From Morph, a receptura od prvog dana spaja sintezu seattle zvuka i nekih Alice In Chains, ali s progresivnije razgibanim toolovskim aditivom ritma. Kako je danas u glazbi osim ugađanja instrumenata potrebno brinuti i o naprednom dizajnu, promociji, marketingu i još štošta, rijetkima uspije napraviti kvalitativni iskorak iznad previše ambiciozno postavljenih ciljeva. Na prvi pogled i sluh kvintetu kojeg čine vokalist Filip Maletić, gitaristi Arpad More i Bane Božanič, basist Goran Zečevič te bubnjar Zoltan Simon, DIY pristup, ambiciozna vizija i težnja za savršenom kvalitetom donijeli su željene rezultate, jer je u travnju svjetlo dana ugledao njihov prvijenac, koji o grupi govori gotovo sve i istodobno ništa. I prvijenac nije samo izdan, nego je splet ideja impregniran u stvarno konkretan luksuzni set, kojem se s oblikovnog stajališta, estetske dovršenosti i vizualne ukusnosti ne može zamjeriti ništa. Zapravo bi se nešto takvo moglo očekivati tek od grupa koje su već nešto financijskog inputa nasule u svoje glazbene torbe, a zadnji put sam takav bogati sendvič tekstova, vizualija i lijepih grafičkih izvedbi doživio kod Trenta Reznora na albumu Nine Inch Nails The Fragile, od kojeg je prošlo već više od desetljeća …

Gigantski konglomerat Tra(i)nscendent Iridescence shizofreni je uradak u kojem si pokušavaju ruku dati zvuk devedesetih s asocijacijama na STP, u okove okovani Alice, a u uši se u cijelosti krijumčare zvuci Toola s albuma Opiate i Undertow, tripanje na Katatoniju, prvi album tada još nedefiniranih Incubusa te Staind i još štošta, a solidna produkcija vodi vas makadamom ideja i podsvijesti na prilično koherentan način, ali ne bez zastajkivanja. Prvi dio albuma tvrđi je i sirov, a već nakon uvodnog ulaska na peron događanja skladbom Silhouette postaje jasno da je briljant poprilično nebrušen i shematičan. Filip pretjerano vuče na muzikalni pristup Layne Staleyja, kojeg je križao s Brandonom Boydom i Aaronom Lewisom, gitarski dvojac melodičnih, ali nikako pretencioznih šestožičnjaka Arpada Morea i Banea Božanića hrani se pak iskonskim supstratom ideja Adama Jonesa (više u njegovoj embrionalnoj fazi neprečišćenih ideja s samog početka Tool puta). Ritmički dvojac basista Gorana Zečevića i bubnjara Zoltana Šimona komplementarni je građevni element zvuka sastava PRY, ali je već na prvu jasno da je pomalo nedefinirana zvučna slika postavljena tako da cjelina ne djeluje tako udarno i efektivno kako bi mogla. Komadi su dugi i možda malo previše razvučeni, ali peterac svoju nit ipak plete odlučno i samouvjereno, a prije svega u skladu sa svojom formulom rada. Lijepih trenutaka koji nazubljenu, ali razgibanu ritmičku strukturu vode od melankoličnih, pomalo mlitavih maglovitih kontura do nepotpunih vrhunaca ipak ne manjka, a dokaz za to zapravo su svi komadi na prvoj polovici albuma. Među sažetijim i efektivnijim trenucima je završnica komada Dance Of The Wicked, koju momci guše poprilično svjetobolnim refrenima, koji zvuče zapravo kao da bi pod zavijajućim poamerikaniziranim frazama (njih sam se prejeo već kod našeg podalpskog čuda Siddharte) pokušavali na svaki način prikriti i zanijekati svoju balkansku bit. Šteta, jer bi nešto autohtonije bilo puno dobrodošlije. Momcima talenta i glazbenog zanosa nikako ne manjka, ali je tvrdi dio albuma više nalik skicama nego potpuno dovršenim freskama koje bi mogle odslikati sav potencijal mladog kolektiva onako kako bi PRY to i zaslužili.

Hitova nema, a uvjetno bi se u taj razred klasifikacijskog pretincanja mogle smjestiti skladbe 8 Circles, a kako sam ljubitelj bolesnih prijelaza i suspenzije, na popis komada koji su mi nakon truda ipak prirasli srcu ubrojio bih skladbu Indigo Eyes i već spomenutu skladbu Dance Of The Wicked. Atmosferičnost po kojoj je grupa u Srbiji poznata kao jedna od kvalitetnijih ne zrači baš iz svake pore albuma, a kvalitetna izvedba čuje se u svakom taktu uratka, koji od slušatelja traži više od površnog prepuštanja ritmu i melodici. PRY su majstori komplicirnja, a nikako nisu polovični varioci instant orgazama (eargazmični efekt nastupa naime tek nakon desetog slušanja …). I tu smo tek na pola materijala! Drugi dio posve je druga pjesma i priča. Iridescence je ona polovica opusa uz koju su se barem moje uši dosta više zagrijale i zaljubile. Lake Of Fortitude Pt. 1 nije samo senzualnije odsvirani dijamant putenosti, lijepih gitara i opethovske gracioznosti, nego slušatelja vodi u puno sanjivi i zaraznije svemir zvukova. PRY u svojoj manje agresivnoj fazi uspijevaju satkati nešto uz što krasno rezonira i grunge duša i progresivniji elemental napredno mislećeg metalca koji možda čuči u vama. Epska zamisao uvodne skladbe druge polovice albuma namijenjena je podizanju iznad rubova prije poprilično repulzivne imitacije već prežvakanih okusa i glazbenih kontura. Aranžmani ovaj put zasviraju na pravim žicama, a nakon ovog linjanja i odbačenog balasta čovjek dobije osjećaj kao da je iz istog tijela progovorio posve drugi glas. Priznajem da sam ljubitelj pristupa grupa Tool, A Perfect Circle i domorodnijeg sentimenta domaćih Father, a ovaj bih put na popis bez zadrške mogao dopisati i PRY. Tantrična mantra nadalje se lijepo razvija skladbom Tidal, koja s uvodnom suspenzijom skladbe River preraste u izvanrednu igru skladbe Waves. PRY dokazuju da u njedrima grupe leži velik potencijal generiranja krasnih emocija, koje poput radijacije postgrunge supernova prožimaju cijelo glazbeno biće sastava. Jazzovski sanjivi Island nastavlja se prigušenim odjekom skladbe Flow, koja zvuči kao neizdani singl Maynardove alijanse s albuma 13th Step, a The Leech dokazuje da je gitarski dvojac trenutno više doma u astralnim sferama meditativnijih fraktala mikrofoničnog bojenja nego u izravnom napadu na sve vaše osjetila. Druga polovica slušanog krade svu moju pozornost i vodi me u potpuno rastapanje u mjehurićima maštovitog tripanja na valovima dopamina i endorfina, a PRY krasno dominiraju između lijevog i desnog zvučnika svojim neuhvatljivim dimnim zavjesama krasne nove glazbe. Wasteland prokreira u putenu izljev intermezza skladbe Feel, a nakon lijepe uvertire skladbe Drifting Madeline vrijeme je za točku na i s drugim dijelom utapanja u jezeru zvuka skladbe Lake Of Fortitude Pt. 2, koja masivnim distorzijama dokrajčuje i posljednje atome sumnje u grandioznu snagu vojvođanskog izvoznog proizvoda, na kojeg bi ubuduće bez razmišljanja mogao kladiti svatko tko ima prstohvat ukusa, smisla za dobru glazbu i gram intelekta!

https://www.youtube.com/watch?v=h0dFN733yvU

Iskreno rečeno, album Transcendent Iridescence naporan je uradak koji će vas nedvojbeno dobrano iscijediti, a istodobno ćete na putu od točke A do cilja u astralnoj točki B doživjeti brojne transcendentalne obrate, načas dotaknuti krasne erogene zone divne nadahnutosti, preploviti tisuće bura duševnih uspona i padova, a tijekom tog divljeg i neravnomjernog puta upoznati barem nukleus duše i osjećanja novosadskog sastava PRY, pred kojim je, nadam se, još mnogo sličnih glazbenih epopeja. Visoko postavljene standarde ne smiju kriviti i ne smiju popuštati u želji za usavršavanjem. Prvijenac je tu i namijenjen je višekratnom slušanju, ali je prostora za dorade, evoluciju i poboljšanja još više nego dovoljno. Sâm bih idući put rado poslušao nešto što bi slijedilo misaonu nit drugog dijela albuma, a svakako takvu stvar koja bi imala malo više autohtone glazbene duše, maštovitosti i srčanosti. Interpretacija i reinterpretacija već slušanog bilo je proteklih godina malo previše, a granica nadahnutih i samosvojnih od onih koji mogu samo mimikrijski stapanje u moru nedefinirane mlakosti vodi tek preko brvna drskog avanturizma. Uspješni sami plete put prema zvijezdama, a priča grupe PRY tek se počela pisati, tako da je još sve otvoreno i nema ničeg predodređeno konačnog, a preko uvoda smo se ovaj put ipak uspješno probili! Vrijeme je za novu stranicu s malo više samostalne dinamike, dakle …

Postava

Filip Maletić – vokal

Arpad More – gitara

Bane Božanić – gitara

Goran Zečević – bas

Zoltan Šimon – bubnjevi 

Produkcija

Dragan Alimpijević – Pik & PRY

Popis skladbi

CD1 – Transcendent:

1. Silhouette
2. Dance Of The Wicked
3. Sweet
4. Gaze
5. Gyro’s Last Spin
6. 8 Circles
7. Wind
8. The Lifter
9. Trepanned
10. Indigo Eyes

CD2 – Iridescence:

1. Lake Of Fortitude Pt. 1
2. Tidal
3. River
4. Waves
5. Island
6. Flow
7. The Leech
8. Wasteland
9. Feel
10. Drifting Madeline
11. Lake Of Fortitude Pt. 2