Autor: Sebastijan Videc
Izvođač: Amon Amarth
Izdavač: Metal Blade Records
Izdanje: 2013
Trajanje: 47:52
Ocjena: 3/5
Strah i trepet ranog srednjeg vijeka, Vikinzi i danas pale maštu diljem svijeta i nije ni čudo da se njihove pustolovine tako često pojavljuju u metal glazbi. Amon Amarth važe za najpopularniji viking metal sastav, koji i kod nas ima puno obožavatelja. Oni si vjerojatno dok močе noge u Bohinjskom jezeru zamišljaju da se na nekom od norveških fjordova spremaju na plovidbu, a za hrabrost se zalijevaju pivom iz rogova i, iskreno, čekaju sljedeći koncert.
Početkom ljeta krenuli su u pljačkaški pohod sa svojim najnovijim uratkom, već devetim po redu, nazvanim Deceiver of the Gods. Zavodnik bogova donosi nam deset novih komada, od kojih se većina bavi pričama o zlobnom i lukavom bogu Lokiju (onom čija je maska u istoimenom filmu s Jimom Carreyjem izazvala nemalo problema), koji je u sjevernjačkim sagama pio krv i živce mnogim bogovima – među ostalim izazvao je i smrt sina vrhovnog boga Odina; možeš misliti da među ostalim bogovima baš nije uživao ugled. Lukavi bog nas, naravno, pozdravlja i s naslovnice, na kojoj se brani od napada Thora.
Album se otvara naslovnom skladbom, koja slušatelja podiže moćnim rifovima i harmonijama i obećava pravo vikinško pustošenje. As Loke Falls samo još pojačava napad na tvoje bubnjiće. No, nažalost, nastavak se pretvara u pustinju već čutog, rekao bih gotovo generičkog Amon Amarth melodičnog death metala. Nije da je glazba loša, daleko od toga. Ali nažalost, sastav se boji izaći iz svojih kalupa i sve počinje zvučati vrlo, vrlo slično. Heggov vokal ostaje isti i više puta sam dobio osjećaj da tekstove i vokalne linije već poznajem sa starijih albuma. Isto tako ne uvjerava zvuk gitara, koji ovaj put djeluje neizražajno, gotovo previše producirano. Blagu pospanost na sredini albuma prekida Blood Eagle s najbržim tempom na cijelom albumu i vjerojatno najokrutnijim tekstom, jer opisuje krvavo mučenje koje su sjevernjaci primjenjivali na svojim neprijateljima.
Amon Amarth su na snimanje pozvali i bivšeg pjevača sastava Candlemass, Messiaha Marcolina, koji na komadu naslovljenom Hel u refrenima čistim vokalom lijepo nadopunjuje Heggovo rikanje. Skladba doista odskače na albumu, i to ne samo zbog refrenskog dueta, nego i zbog ženskih pratećih vokala i blago orijentalne melodike koju do sada kod ovog benda nisam čuo. Iskreno rečeno, Hel me podsjeća više na Therion nego na Amon Amarth. Album se zaključuje epskim Warriors of the North – komadom koji sam osobno čekao kroz cijelu ploču – savršenom mješavinom melodičnih gitara, koračnice tvrdog ritma i harmonija koje te, uz kruljenje, bez straha i dvojbi vode u boj.
I upravo tu leži problem ove ploče. Nakon tri četvrt sata slušanja stižemo tek do prve, ali nažalost i posljednje skladbe koja sadrži sve karakteristike i odlike zbog kojih su Amon Amarth postali tako popularni. Nažalost, posljednje dvije ploče pate upravo od tog manjka epskih vikinških himni. Iskreno, dečki imaju iza sebe dovoljno kilometraže da si baš lošu ploču u budućnosti neće dopustiti, jer sviraju provjerenu formulu melodičnog death metala s vikinškim tekstovima, koji povrh svega stvaraju i odličnu atmosferu uživo. Ako si glazbeni sladokusac, preporučam da zaobiđeš ovu ploču, a ako ti se sviđaju vukovi, sjevernjaci i njihovi bogovi, svakako je nabavi.
Postava
Johan Hegg – vokal
Johan Söderberg – gitara
Olavi Mikkonen – gitara
Ted Lundström – bas gitara
Fredrik Andersson – bubnjevi
Produkcija
Andy Sneap
Popis skladbi
1. Deceiver of the Gods
2. As Loke Falls
3. Father of the Wolf
4. Shape Shifter
5. Under Siege
6. Blood Eagle
7. We Shall Destroy
8. Hel
9. Coming of the Tide
10. Warriors of the North
