Autor: Aleš Podbrežnik
Izvođač: Stryper
Izdavač: Frontiers Records
Izlazak: 2013
Trajanje: 53:12
Ocjena: 5/5
Vraćaju se Stryper. S osmim albumom. Isti onaj Stryper koji važi za jednu od središnjih figura pokreta zvanog kršćanski rock. On je doživljavao procvat u zlatnoj eri melodičnog rocka, dakle u osamdesetima. Prije »grunge« booma.
Stryper i danas djeluju u originalnoj postavi. Kvartet je ove godine već objavio jedan album. Riječ je o izdanju »Second Coming«, na kojem se nalaze iznova odsvirani klasici sastava. Ta »uvertira« u sam proces snimanja novog materijala pokazala se za Stryper iznimno povoljnim rješenjem. No idemo redom.
Bez dlake na jeziku možemo za novi album reći da je povratak korijenima. S ključnom razlikom da je zadržao pomalo podivljalu metalsku produkciju albuma »Second Coming«. I možda još važnije. Na njemu nema ni mrvice slatkoće. To znači da je većina komada izvedena iz molova – vodeće melodije počivaju na molu pa album djeluje nabrijano i posebno mračno, kao nijedan Stryper do danas. Što to znači i što to donosi Stryperima u novom dobu? Veliki adut koji sastavu širom otvara vrata da iskoristi prvorazrednu priliku da nove skladbe bezbrižno i suvereno zvuče uz njihove znamenite klasike na svakom koncertnom repertoaru novog milenija. U tom smislu možemo reći samo jedno! Dečki, kapa dolje pred ovim odličnim uradkom. Dugo ste ga slagali, nakon nipošto lošeg, ali pomalo iznenađujućeg prethodnika »Muder By Pride« (2009). Stryper su preko albuma »Murder By Pride« najprije pogledali natrag prema albumu »Reborn« (2005), ali tu se nisu zaustavili. Obzorima nadahnuća vratili su se naime u svoje rano stvaralačko razdoblje. Očito je potez izdavanja albuma »Second Coming« bio više nego dobrodošao. Pomogao je sastavu da još jednom proživi svoje najplodnije godine stvaranja, ali i uspjeha, te da ih kroz vremeplov prelije u nove gitarske fraze. Dakle, za novi album. On je od prvog do posljednjeg tona nabrijano produkcijski navijen.Da. Kao što je već »rečeno« na početku ovog spisa. Mirno možemo, naime, tvrditi da je »No More Hell To Pay« najtvrđi i najmračnije zvučeći album cijele Stryper karijere.
Očito mora biti nešto vrlo pozitivno u tome da su Stryper kršćanski rock bend. Već zbog same činjenice da je kvartet uspio svih ovih godina izdržati u originalnoj postavi. Među dečkima mora postojati posve čisto prijateljstvo. U slučaju Stryper, čovjek bi možda počeo istinski vjerovati da poštivanje 10 Božjih zapovijedi čovječanstvu donosi dobro. Čak i nakon dva tisućljeća potpunih zabluda Očito su među dečkima u kvartetu sve stvari potpuno zaglađene. Ekipa Stryper diše za istu stvar, glave su naštimane na istu frekvenciju, skrivača nema. Bend je zagrijan na pravu radnu temperaturu, gdje je realizacija svih ideja koje se kuhaju više nego suverena. Tako nastaje prostor za gomilanje velike kreativne energije, koja se kapitalizira u vrhunskim skladbama novog albuma i koja zato teško može razočarati.
Od masivno zvučećeg dijaloga obiju gitara u frazama, preko ukusnog prepleta sočnih solaža, pa sve do briljantnog pakiranja ukrasnih ornamenata odvedenih u zavodljivim tercama. Tome kraljuje izvanredna vokalna izvedba Michaela Sweeta, koji ne pokazuje nikakvu istrošenost ni hrđu koja bi se pjevača s godinama slučajno prihvatila. Vokal je s godinama za nijansu dobio na »žmohtu« i osobito u srednjim do visokim registrima Sweet i dalje razvija izvanrednu vokalnu snagu kojom dominira odabranom melodijom. U prijenosu snage iz srednjih u više do najviše registre Sweet je zadržao svu suverenost (Sympathy). Vrhunska pjevačeva izvedba, dakle. Uz to ne izostaje ni nekoliko u nebo parajućih »screamova« (izlazni dio skladbe Marchiing Into Battle), a kad Stryper svemu tome obojaju Sweetov vodeći vokal još i pratećim vokalima (harmoniziranje napjeva), skladbe se počinju sjati od sve uhvaćene bombastike.
Prije svega, na albumu se ističe izrazito pulsiranje ritam sekcije. Bubnjevi nose silovit odjek, poduprti su udarcima bas linije koja gura debelom nogom preko albuma. Ukratko, taj kontrast između žarko metaliziranih rifova, urušavajućeg pulsiranja ritam sekcije i eksplozivnog vokala Michaela Sweeta djeluje na novom albumu vrhunski i čovjek samo poželi da više sastava u melodičnom rocku danas iskoristi ovakva rješenja u potrazi za optimalnom produkcijom zvučne slike albuma.
»No More Hell To Pay« ne nosi niti jednu jedinu baladu. Teško je birati vrhunce albuma. Komadi dišu. Izuzetno su razgibani u vodećim frazama, nose izvanredno zarazno stupnjevan prijenos ugođaja iz strofe preko pretpripjeva do refrena, u kojem svaka skladba doživljava atmosferični krešendo.. Album je nabijen pomp estetikom. Michael Sweet i kompanija točno znaju kako to treba servirati.. Nema trenutka u kojem bi nešto pošlo po zlu u aranžersko-skladateljskom smislu i u smislu biranja rješenja u produkciji zvuka. Od početne, s lomatajućim rifom opterećene, srednje brze uvodne Revelation, preko vražje dobro pogođene obrade izvornika Doobie Brothersa u skladbi Jesus Is Just Allright, koja djeluje kao autorski komad sastava, do fantastične završne super stampedo jurišnice Renewed. Album koji uz sve učinkovito zahvaćene karakteristike razvijanja visoko vibrantnog voltaža u tren oka postavlja dlačice na koži u položaj erekcije i ježenja. Taj visoko atmosferični domet djelujućih raspoloženjskih stanja kroz album ni na tren ne popušta. Uz to posebno godi karakter razvoja događaja na albumu na način koji je kod Stryper dosad bio prije iznimka nego pravilo. Razvija se silno mračno! Mračnije od svakog očekivanja. I to je dobro, jer je riječ o velikom pozitivnom iznenađenju!
Solaže ovog uratka su naravno još jedna posebno poticajna vrsta superiorno izrezbarenog elementa koji gradi kompozicije. Odsvirane su s izvanrednim osjećajem za pravilno raspoređivanje nota. Srednje pasaže (tzv. »srednjih osmica«, čitaj: »mid-eights«) atmosferično produbljuju ugođaje u skladbama, što znači da obavljaju pravu funkciju, kad god govorimo o načinu uključivanja solaža u žanrovskom principu melodičnog rocka.
S ovako nabrijanim i skladateljski dovršenim albumom Stryper mogu samo ponosno zavladati koncertnim pozornicama u idućoj godini. Nadajmo se da ih turneja odnese i u Europu. Kao što rekoh. Nove skladbe funkcioniraju tako dobro i tako blizu najboljim vremenima sastava da će pravi užitak biti doživjeti koncertnu mješavinu starih i novih skladbi na Stryper koncertu. U tom je smislu preporučljivo i snimanje nastupa za potencijalno izdanje koncertnog albuma. Bend je očito zajahao novi golemi val kreativnosti kojim može pomicati planine, pa vrijedi kovati željezo dok je vruće.
»No More Hell To Pay« dakle je treći studijski album nakon ponovnog okupljanja sastava. Kažu da je treća sreća. I Stryper je to u punoj mjeri uspjelo. »No More Hell To Pay« zasigurno spada u sam vrh izdanih studijskih dragulja na polju melodičnog rocka za ovu godinu. Zvijer je dakle pokidala okove i žedna je krvi, kao da se ponovno rodila u osamdesetima prošlog stoljeća. Ljubitelji tradicionalne baštine sastava bit će oduševljeni onim što im novim albumom isporučuju Stryper.
Postava
Michael Sweet – vokal, gitara
Oz Fox – gitara, prateći vokal
Timothy Gaines – bas gitara, prateći vokal
Robert Sweet – bubnjevi
Produkcija
Michael Sweet
Popis skladbi
1. Revelation
2. No More Hell To Pay
3. Saved By Love
4. Jesus Is Just Alright
5. The One
6. Legacy
7. Marching Into Battle
8. Te Amo
9. Sticks & Stones
10. Water Into Wine
11. Sympathy
12. Renewed.
