Autor: Peter Podbrežnik
Izvođač: Collins, Phil
Izdavač: Virgin Records
Izdanje: 1985
Trajanje: 50:27
Ocjena: 4.5/5
Transformacija kultnog pjevača/bubnjara Phila Collinsa iz nadarenog progresivnorockovskog glazbenika u svjetski poprockovski fenomen bila je jedno od većih glazbenih iznenađenja osamdesetih. Philov neočekivani komercijalni uspjeh čak je zasjenio uspjeh njegove ‘matične’ grupe Genesis, koja je u tom razdoblju također mutirala u leglo radijskih hitova, iako za takvu transformaciju još zdaleka nije bio zaslužan samo Collins, koji nakon prva dva solo albuma više nije skrivao ljubav prema soulu i r’n’b-ju, što se osjetilo i u samom pjevačkom pristupu, koji je postao znatno raznovrsniji u usporedbi s njegovim vokalnim počecima, kad je još bio pod zamjetnim utjecajem (bivšeg) Genesis suborca Petera Gabriela, još jednog glazbenika koji je u osamdesetima uživao u izvanrednom komercijalnom procvatu. Kulminacija Philove metamorfoze u vladara glazbenih hitova najbolje se izrazila u hit singlu, ljubavnoj power baladi »Against All Odds (Take a Look at Me Now)« za koju je 1985. primio prestižnu glazbenu nagradu Grammy.
»No Jacket Required« bio je Collinsov treći samostalni album i ujedno komercijalno najuspješniji, jer mu je donio čak pet hitova od deset skladbi koje su se nalazile na albumu te se plasirao na vrh najprodavanijih albuma 1985., nakon što je zauzeo vrhove glazbenih ljestvica većine zapadnih zemalja. Ne samo njegov glazbeni pristup, nego se i Philov životni stil u to vrijeme snažno promijenio, jer se počeo znatno više družiti s glazbenim i filmskim zvijezdama te s njima zalaziti na odabrane lokacije, a oživjela je i njegova glumačka karijera.
Naslov »No Jacket Required« potječe iz bizarne zgode koju je Phil doživio tijekom večernjeg posjeta prestižnom restoranu The Pump Room u Chicagu, namijenjenom isključivo onima koji si ga mogu priuštiti, to jest raznim zvijezdama i bogatašima. U trenutku kad su s Robertom Plantom stupili u The Pump Room, glavni mu je konobar zabranio ulaz jer, za razliku od bivšeg pjevača grupe Led Zeppelin, prema njegovim riječima nije bio odjeven po zahtijevanom kodeksu otmjenog restorana. Sve je ispalo krajnje groteskno, osobito stoga što su Plantu dopustili ulaz, iako je i Collins nosio prilično sličnu jaknu, koja je bila u skladu sa smjernicama kodeksa.
Phil je naravno u trenu izgubio živce i psovao zbog dvoličnosti i snobizma, čak i nakon što su ga vratari već uputili prema izlazu. Između ostalog je razmišljao da bi pri sljedećem posjetu, noseći odgovarajuću jaknu, po njoj prolio nešto pića i usput pobacao par slika po podu, no samo je gunđajući odkoračao. Čelnici lokala The Pump Room kasnije su se, nakon što su saznali o kome je riječ, ponizno ispričali za neugodan događaj te mu čak poslali isprično pismo i simboličnu sportsku jaknu. Istodobno su mu ponudili neograničen besplatan ulaz, no Phil od tada nije htio više kročiti kroz vrata elitističkog restorana i još im se više puta narugao.
U glazbenom pogledu »No Jacket Required« definitivno je najkomercijalnije orijentiran uradak Collinsove solo karijere, jer na pojedinim kompozicijama nije štedio na puhačkim sekcijama, plesnim ritmovima i ‘zlokobnim’ sintesajzerskim teksturama. Uz starog gitarskog prijatelja Daryla Stuermera, koji je ujedno bio i koncertni gitarist Genesisa, prvi je put udružio snage s kultnim povremenim basistom, neukrotivim ‘borovim djedom’ Lelandom ‘Leejom’ Sklarom, dok su mu na skladbi »Take Me Home« vokalnim uslugama pomogli i Sting (ex-The Police) te njegov bivši Genesis kompanjon Peter Gabriel. Pojedini tekstovi na »No Jacket Required« su, kao što je Collins već navikao, većinom začinjeni ljubavnim frustracijama, iako je mjestimice dan i društveno kritičan komentar.
Otvaračkim dance-rock zabavljačem »Sussudio« Phil je stvorio jedan od svojih najuspješnijih hitova i ujedno jednu od najprepoznatljivijih skladbi svoje karijere, što osobito vrijedi za refren. Programirani ritmovi bubnjarskog stroja poduprti su suptilnim slojevima sintesajzera Roland 909, odlučnim gitarskim pasažama i britkim puhačkim aranžmanima, dok je Philov pjevački nastup orijentiran u r’n’b vode, što nije slučajno jer je sam potvrdio da se pri osmišljavanju ovog pop evergreena ugledao na grupu The Jackson 5. Zanimljivo je da su neki kritičari »Sussudio« po izlasku kritizirali jer je glavna sintesajzerska fraza navodno slična onoj na Princeovoj skladbi »1999« iz 1982., što Collins nikad nije poricao, jer je osobno bio veliki Princeov obožavatelj.
»Only You Know And I Know«, koju je napisao gitarist Stuermer, energični je pop rocker s bujnim puhačkim aranžmanima i inteligentnim gitarskim frazama, prvenstveno namijenjen poticanju razigranog, pozitivnog raspoloženja koje dominira u prvom dijelu albuma. Na nježnoj baladi »Long Long Way To Go«, gdje vladaju pernato krhki klavijaturni aranžmani, gospodin Collins prvi put na albumu pokazuje svoju suptilniju stranu i osjećajno angažiranim pjevačkim pristupom još jednom se iskazuje kao pravi majstor stvaranja dirljivih power balada. Melodični rocker, odnosno AOR energetski katalizator »I Don’t Wanna Know« još je jedan sjajan, gitarski orijentiran dosezi, ponajviše zahvaljujući skladatelju Stuermeru, koji se iskazuje briljantnim gitarskim pasažama i strastvenim završnim solom, dok Phil isporučuje hipnotičan, višeglasni refren. To je bez sumnje jedan od najboljih trenutaka na »No Jacket Required«, kvalitetom i stilski usporediv s najboljim ostvarenjima Collins/Banks/Rutherford ere Genesisa.
Ljubavna balada »One More Night«, obložena minimalističkim sintesajzerskim teksturama, Philu je donijela još jedan trijumfalni hit single, iako je zbog pomalo suzljivog, samosažaljivog teksta ipak najslabija stvar na »No Jacket Required«. Duhoviti »Don’t Lose My Number«, koji je u SAD-u postigao hit status i zahvaljujući izuzetno zabavnom popratnom videu u kojem je Phil na fascinantan način pokazao svoje brojne komedijaške vještine, s druge strane predstavlja još jedan trijumfalni trenutak albuma, makar tekst nema nikakvo pravo značenje, već je više-manje improviziran. Čak je i sam Collins priznao da ni sam ne razumije baš točno kakva bi trebala biti poruka te skladbe i tko je dovraga taj Billy kojemu tako zdušno nalaže da ne izgubi njegov telefonski broj. I ovdje je kultni bubnjar, uz minimalistička udaraljka, upotrijebio bubnjarski stroj, dok je Stuermer između pojedinih refrena oduševio šarolikim gitarskim pasažama.
Na brzim tempom vođenoj skladbi »Who Said I Would«, koja je kao single izašla tek 1991. i to u koncertnoj verziji, glavnu inicijativu ponovno preuzima temperamentna puhačka sekcija, koja usput izvodi i zabavnu improvizaciju na saksofonu, dok Phil, koji u pjevačkom izrazu zvuči krajnje bijesno, ovaj put među ritmičke ‘pomoćnike’ ubraja i tradicionalni afrički instrument kalimbu. Energični »Doesn’t Anybody Stay Together Anymore«, gdje je bubnjarskom/pjevačkom prvaku pri skladanju pomogao Stuermer, gotovo je stereotipna solo stvar Phila Collinsa, kako po strukturi tako i po tekstu. Potonjem je kumovalo iskustvo iz stvarnog života. Phil, koji je iza sebe imao traumatičan razvod i u vrijeme nastanka ove skladbe bio sretno oženjen drugom suprugom Jill Tavelman (s njom je u godinama prije razvoda ‘stvorio’ popularnu hollywoodsku glumicu i љepoticu Lily Collins), čudio se tome da se svi znanci oko njega razvode kao na traci, što je upravo u osamdesetima nekako postala česta i posve uobičajena društvena pojava. Društveno osjetljiv refren podložen je izuzetno dinamičnom bubnjarskom izvedbom, dok svoje pri gradnji moćne atmosfere pridonose i sjajne gitarske pasaže.
»Inside Out je obilježen raskošnim sintesajzerskim aranžmanom i snažnom gitarskom frazom. Stilski bi se mogao uvrstiti i na bilo koje Genesisovo ostvarenje iz osamdesetih, iako na sintesajzerima nedostaje majstor razine Tonyja Banksa. Međusolo na saksofonu dodatno oplemenjuje dramatično raspoloženje, dok Collins pokazuje možda čak i najraznovrsniji pjevački nastup na cijelom »No Jacket Required«, što inače vrijedi i za sjajni Stuermerov završni gitarski solo. Odlični »Take Me Home«, gdje su Philu u pratećim vokalima priskočili Sting i bivši Genesis kamerad Peter Gabriel, još je jedan hit i omiljeni Collinsov evergreen, koji nije izostao ni s jedne njegove samostalne koncertne turneje. Njegov tekst govori o pacijentu u psihijatrijskoj ustanovi, a nadahnut je kultnom knjigom/filmom ‘Let iznad kukavičjeg gnijezda’. Izvanredne vokalne linije u refrenu, plod trojice pjevačkih majstora, stvaraju izuzetnu magiju i daju lavovski udio u prenošenju iznimno dirljive poruke. »We Said Hello Goodbye«, koja je izašla samo na CD verziji albuma, solidna je, melodramatična balada s bogatim orkestralnim aranžmanima, koja na povoljan način zaokružuje album.
»No Jacket Required« ni nakon testa vremena nije izgubio status pop rock klasika i svojevrsnog kronskog dragulja Collinsove solo karijere. Njegova aranžerska raznovrsnost i lirska dubina dolaze do izražaja tek nakon nekoliko slušanja, no tada album slušatelja doista bogato nagradi, dok je produkcija, osobito bubnjeva, u režiji Collinsa i starog prijatelja Hugha Padghama naprosto fascinantna. Svatko tko pri Collinsovu imenu obično pomisli samo na ljubavne balade trebao bi poslušati ovo ostvarenje, koje je sve prije nego uobičajen poprockovski album. Od svih solo albuma Philove karijere kvalitetom se s »No Jacket Required« može usporediti jedino jednako sjajni »…But Seriously« (1989) kojim je postigao vrhunac komercijalnog uspjeha. Jedini veći minus »No Jacket Required«? Doista zastrašujuća naslovnica.
Postava
Phil Collins – vokal, bubnjevi 2–10, udaraljke, klavijature na 2, bubnjarski stroj, vokoder, kalimba na 7, prateći vokal na 3 i 10, bas gitara na 2
David Frank – klavijature na 1, 7, Mini Moog bas na 1, 7, Oberheim DMX na 1, 7
Daryl Stuermer – gitara na 1–10, klavijature na 4
Lee Sklar – bas gitara na 3–6, 8–11
The Phenix Horns – puhačka sekcija
Gary Barnacle – saksofon na 4, 7, 8
Don Myrick – saksofon na 5, 9
Arif Mardin – orkestralni aranžmani na 5, orkestralni intro na 11
Sting – prateći vokal na 3, 10
Peter Gabriel – prateći vokal na 10
Helen Terry – prateći vokal na 10
Nick Glennie-Smith – klavijature na 11
Produkcija
Phil Collins i Hugh Padgham
Popis skladbi
1. Sussudio
2. Only You Know and I Know
3. Long Long Way To Go
4. I Don’t Wanna Know
5. One More Night
6. Don’t Lose My Number
7. Who Said I Would
8. Doesn’t Anybody Stay Together Anymore
9. Inside Out
10. Take Me Home
11. We Said Hello Goodbye (CD bonus)
