Autor: Peter Podbrežnik
Izvođač: Haskell, Gordon
Izdavač: Voiceprint
Izdanje: 1971
Ocjena: 3.5/5
Vrtni patuljci usred šupljine u drvetu? Tako nešto može pasti na pamet samo (bivšem) članu King Crimson. »It Is And It Isn’t« izašao je davno prije nego što je britanski pjevač i basist Gordon Haskell, nakon desetljeća djelovanja na margini glazbene industrije, sa singlom »How Wonderful You Are« doživio posve neočekivan komercijalan uspjeh i postao ‘veliko ime’ s obje strane Atlantika. Haskellov drugi solo album izašao je godinu dana nakon što je napustio King Crimson zbog neslaganja oko daljnjeg stilskog smjera legendarnih progresivnih rockera. S njima je surađivao na baladi »Cadence And Cascade« s albuma »In The Wake of Poseidon« (1970) te na albumu »Lizard« (1970), no nikad nije dobio priliku nastupiti s King Crimson uživo, jer se oprostio još prije izlaska prethodno spomenutog albuma.
Veliki ljubitelj Raya Charlesa i Nata Kinga Colea želio je u njihovu glazbu uvesti više folkrockerskih elemenata, čime je izazvao žestok otpor gitarista i poglavara King Crimson Roberta Frippa, inače Gordonova školskog kolege i starog ‘prijatelja’. Razočaran Frippom i glazbenom industrijom, zavio se u opskurnost i nastavio solo put pišući tekstove i aranžmane kakve je oduvijek najviše volio.
S obzirom na to, pomalo je ironično da je Haskell na »It Is And It Isn’t«, na kojem se, uz prije spomenute folkrockovske utjecaje, može naći i mnogo elemenata simfonijskog rocka s jakim prizvukom The Moody Blues, surađivao s pjevačem/basistom Johnom Wettonom, koji se 1972. pridružio King Crimson i koji je svoj najveći komercijalni uspjeh također doživio tek u ‘zrelijim godinama’. Wetton je dao većinu bas-gitarskih dionica, orgulje i prateće vokalne harmonije. Zajedno s Haskellom, uz pomoć dvojice gostujućih gitarista, odsvirao je i većinu gitara na albumu.
»It Is And It Isn’t« izašao je uz izrazito malo publiciteta, što je već pri izlasku bilo pomalo nepravedno prema albumu koji doduše ne predstavlja nikakav umjetnički iskorak, no ipak je riječ o posve solidnom ostvarenju koje će se i danas svidjeti ljubiteljima melodičnog prog rocka s elementima folka i simfonike. Haskell je imao sreću što je posjedovao posve specifičnu boju glasa, koja ga je odmah razlikovala od usporedivih vokalista i kojom je nadoknadio svoj tehnički manjak (vokalnu tehniku usavršio je tijekom idućih desetljeća).
»No Meaning«, na kojoj posebno oduševljavaju eterične vokalne harmonije, ugodan je pastoralni uvod s izrazito nostalgičnim središnjim aranžmanom i Haskellovim prepoznatljivim vokalnim pristupom, koji je kao stvoren za (prog) folk rock. »Could Be« zahvaljujući dirljivoj kombinaciji akustičnih akorda i melodičnog refrena ima priličan pop prizvuk, a unutra se naziru i elementi folka i jazza. »Upside Down« je još jedna ugodna, akustično usmjerena, folk rockerska pastoralna balada, koja će se svidjeti i svim ljubiteljima King Crimsonovih baladnih klasika s Haskellom na glavnom vokalu, poput »Cadence And Cascade« i »Lady of the Dancing Water«.
»Just A Lovely Day«, u kojoj vlada izrazito osobni tekst, harmonizirana je negdje između psihodelije i folka, dok akustičnogitarski aranžmani pobrinu za pravu rustikalnu uspavanku. Na »Sitting By The Fire«, na kojoj zavlada moćna gitarska fraza, album se najednom razživi, pa i Haskellovo pjevanje najednom postane priličnije življe. Vokalne harmonije su izvrsne, dok Wetton i bubnjar Bill Atkinson pobrinu za nekoliko kratkih, ali duhovitih ritmičkih improvizacija na jazzovskoj bazi. »When I Lose« kratka je pastoralna uvertira u akustičnu baladu »No Need« na kojoj Haskell među bluesovski posoljenim gitarskim pasažama ponovno pokazuje svoj izoštreni osjećaj za melodičnu senzibilnost.
Nostalgično-sarkastična kompozicija naslova »Worms«, u kojoj prevladava mračna gitarska fraza, jedan je od boljih trenutaka na »It Is And It Isn’t«. Ta progrockovska skladba ima prilično zanimljivu povijest, jer ju je Haskell u donekle izmijenjenom obliku nekoliko godina kasnije ponudio kultnoj skupini Stackridge, kojoj se u to vrijeme namjeravao pridružiti kao stalni član. Od te suradnje na kraju nije bilo ništa, no Gordon je prije odlaska ipak dopustio članovima Stackridgea da njegovu kompoziciju, s donekle izmijenjenim aranžmanima i tekstom, pod naslovom »No One’s More Important Than The Earthworm« izdaju na albumu »Extravaganza« (1975).
Razigranom ritmikom poduprt »Spider« otvara se masivnim orguljaškim slojem u režiji izvrsno raspoloženog Wettona, dok Haskell u pjevanju opet odabire svoj specifični teatralni pristup kojim je oduševljavao već u vrijeme s King Crimson. »Learning Not To Feel« još je jedna prilično predvidljiva ljubavna i akustično usmjerena balada sa sarkastičnim tekstom. Na šaljivom »Benny«, u kojem pri kraju zavladaju podrugljivi puhački aranžmani, Haskell ponovno pokazuje svoj mangupski smisao za humor, dok »When I Laugh« predstavlja kratak, ali prikladan epilog.
»It Is And It Isn’t«, posve solidno ostvarenje i svjedok jednog vremena, nipošto nije zanimljiv samo ljubiteljima King Crimson, nego i svim obožavateljima melodičnog pristupa prog folku s početka sedamdesetih. Svi privrženici ‘Grimiznih kraljeva’ mogu se barem djelomično uvjeriti kamo bi ih zvukovno mogao odvesti Haskellov stilski smjer da je slučajno prevladao; eksperimentalna komponenta pretrpjela bi priličan udarac, dok bi se na račun veće folk i pop senzibilnosti zasigurno počeli nazirati vrhovi glazbenih ljestvica. Uza sve to nije čudno da s Frippom nikako nisu uspjeli pronaći zajednički jezik.
Postava
Gordon Haskell – vokal, gitara
John Wetton – bas gitara, gitara, orgulje, prateći vokal
Bill Atkinson – bubnjevi
David Brigati – prateći vokal
Eddie Brigati – prateći vokal
Arif Mardin – električni klavir, aranžmani
Dave Kaffinetti – električni klavir
Alan Barry – gitara (2)
David Spinozza – gitara
Produkcija
Arif Mardin
Popis skladbi
1. No Meaning
2. Could Be
3. Upside Down
4. Just a Lovely Day
5. Sitting by the Fire
6. When I Lose
7. No Need
8. Worms
9. Spider
10. Learning Not To Feel
11. Benny
12. When I Laugh
